Moj otac rodjen je 08.08.1945. god. u Sarajevu. Nakon osovne i srednje grafičke škole zapošljava se 1963. god. u NIŠRO „Oslobodjenje“.
Odrastao je u ulici Urjan Dedina. Ulica koja se nalazi negdje na sredini puta izmedju stadiona Grbavica i starog stadiona na Skenderiji. Iako strastveni navijač FK Sarajevo, svoju nogometnu karijeru je počeo kao golman u juniorima FK Željezničara. Kasnije je branio za Saobraćajac i GP Bosnu.
Zaposlenjem u „Oslobodjenju“ postao je i dio njihove malonogometne ekipe. Učestvujći na godišnjim turnirima novinsko-izdavačkih organizacija na području bivše Jugoslavije često je donosio kući pehare, za najboljeg golmana ili za najbolju ekipu.
Po završetku svoje amaterske sportske karijere ostao je i dalje vezan uz sport, konkretno uz mali nogomet. Tadašnje „Večernje novine“ su ga izabrale za trenera i vodju ekipe malog nogometa.
Iz ove perspektive mogu reći da je jako volio posao koji je radio u „Oslobodjenju“, volio se družiti i biti sa ljudima, pogotovo ako je to imalo ikakvog dodira sa sportom, kao igrač, trener ili kao dio organizacije bilo je sasvim svejedno. Ako bi u tom druženju bilo još i sevdalinke mislim da bi mu ugodjaj tada bio potpun. Kroz posao i sport stekao je veliki broj prijatelja. Ne mogu izdvojiti nekoga ko mu je bio najbolji prijatelj, jer ipak je to on najbolje znao.
Biti i ostati dobar i pošten čovjek bio je njegov cilj, a da je to uspio, na moju žalost, uvjerio sam se na njegovoj sahrani. Umro je 26.09.1998. nakon kratke i teške bolesti.
Piše: Jasmin Tabaković
NAŠ SARADNIK OD PRVOG TURNIRA
Ismet Tabakovic – Tabak, koji nas je nazalost prerano napustio, radio je u NISRO “Oslobodjenje” Sarajevo. Radivoje Kovacevic, koji je u nasem radu svo vrijeme bio glavni za dizajn i informativnu djelatnost i ja, tada kao predsjednik organizacionog odbora turnira, razmisljali smo sta sve treba da uradimo, te koje sve novine treba da unesemo da bi bili uspjesni u organizaciji naseg turnira “Fis-Gol-a”. Imali smo mi do tada vec 6-7 godina iskustva u radu na organizacijama raznih turnira ali ovo je bio nekako prvi pravi izazov, sto bi se reklo. Iz tih razloga “mantali” smo sta i kako da to napravimo a da bude “super cool”, sto bi rekli ovi moji sadasnji domacini.
Svasta nesto nam je trebalo u tom stilu, pa i adekvatna objava na gradskim reklamnim panoima.
Za nas prvi turnir trebao nam je plakat koji ce privuci paznju, da se vidi iz aviona – sto bi se reklo u to vrijeme. Da nas najavi kao nesto novo na trzistu a time smo mislili odmah i bolje nego oni sto su prije nas radili turnire u malom fudbalu. Znali smo da za to bolje treba svasta nesto ozbiljnije ali bar u podsvjesti nam je trebalo to sto niko do tada nije imao u gradu.
Tako uz saradnju Selima Dobrune, supruga nase koligice Mladenke Radancevic Dobrune, koji je radio u “Oslobodjenju”, upoznamo rahmetli Ismeta. Dosli smo do prave osobe. Skont’o je r. Tabak odmah sta zelimo i zaista je majstorski odradio svoj posao. Dobili smo super plakat za prvi turnir, i ne samo za taj, nego i za sve ostale.
Mislim da je jasno, da nam je rahmetli Ismet pomogao u vezi izrade plakata i za sva ostala takmicenja koja smo radili u malom fudbalu/nogometu. Ali ovaj prvi plakat se najvise pamti, valjda zato sto je bio prvi ali i sto je bio zaista pravi. U tri boje a to vrijeme rijetko da je neka manifestacija bila propagandno popracena na taj nacin.
Kako je r. Tabak volio sport, posebno fudbal, bio je odlican golman, nije nam trebalo puno da se “nadjemo”, uspostavimo pravu komunikaciju. Nasa saradnja je trajala svo vrijeme nase aktivnosti po pitanjima vezanim za mali fudbal. Pored toga sto je on vodio malonogometne klubove “Oslobodjenja” i “Vecernjih novina” mi smo Ismeta angazovali u radu nasih komisija a bio je zajedno sa nama utemeljivac Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo. Ljubav prema fudbalu prenio je na svoga sina Jasmina, koji je krenuo ocevim stopama. Branio je veoma uspjesno za mnoge sarajevske klubove.
Kao osoba r. Ismet je plijenio svojom otvorenoscu i spremnoscu da pomogne u svakoj prilici.Kada je trebalo nesto da se uradi uvijek je bio medju prvima, nije stedio sebe. Jednom recju, covjek prve klase.
Nazalost prerana smrt odvojila ga je od njegovih najblizih ali i od nas, njegovih istinskih prijatelja. Mi smo to bili a uvijek cemo se sjecati vedrog lika naseg Tabaka.
Napisao: Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Ismet Tabakovic je branio za ekipu “Oslobodjenja” sedamdesetih godina
Na turniru Fis-Gol trece mjesto ekipe “Vecernjih Novina” 1989 godine je najveci uspjeh Tabaka kao trenera ekipe
Ismetova ekipa “Vecernjih novina” bila je standardni ucesnik lige grada 1990 i 1991 godine
Isto tako, ekipa “Vecernje novine”/”Oslobodjenje” ucestvovala je na turnirima u ratnim danima
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 23.08.2023.