KUĆA SLAVNIH – ENVER IBRIĆ

PAJDO ZA SVA VREMENA

Vec duze vrijeme zelim da u ovoj rubrici pisem o Enveru Ibricu – Tumbi. Kao i sve priloge i ovaj sam zelio da uradim siriozno, sa sto vise podataka, fotografija i sve sto je vezano za ovog dragog covjeka. Zasluzio je on to, itekako. Obratio sam se Tumbinim radnim kolegama, sportskim prijateljima iz rukometa (Tumba je bio igrac i sudija rukometa) i njegovoj rodbini…. Nazalost, niko nije zelio saradnju. Ne zelim da spominjem imena ali sam se iznenadio ko sve nije zelio ili nasao vremena da pomogne u relizaciji pisanja o Tumbi. Na cast njima svima!

Uobicajno, ne reagujem na one koje ne osjecaju potrebu da saradjuju ali ovaj put sam morao. Zelio sam da saznam vise podataka o zivotu ove istinske legende u periodu dok nismo poceli saradnju. Nisam zelio nista da improvizujem, jer to Pajdo (tako sam ga uglavnom zvao) nije zasluzio.

Moja sjecanja na ovog ljudinu protezu se od igranki na Ekonomiji. Tumba je bio zaduzen za lagane poslove – “izbacivanje”. Bio je “sitne” gradje – gromada od covjeka. I gdje drugo u ovakvim poslovima, nego na vrata.

Kasnije smo se upoznali tokom naseg rada u banci, pocev od sportskih igara bankara. On je igrao dva sporta, rukomet i mali fudbal, “gurao” se da brani. U prvim godinama Kerken – Keco je bio stalni golman a kasnije Amir Vilogorac ali Tumba je uvijek bio tu, u slucaju potrebe. Branio je jedne godine, mislim da je to bila 1985-ta u Baskom Polju. Tada je branio protiv nas u polufinalu. Po obicaju dobili smo ih a Tumba je primio gol kroz “usi”. Nije se mogao pomiriti sa tim, te je prigovarao sudiji da ga je prilikom suta Seada Skopljaka i primanja gola neko iz publike udario necim u glavu. Elem, “sismis” je prosao a on i njegova ekipa OB Sarajevo, po ko zna koji put izgubila utakmicu protiv nas (nova generacija njihovih igraca nikad nije dobila zvanicnu utakmicu protiv nas a to Nine Kovacevic, Kemo Kozaric, Pike Kadric i ostali nikako nisu mogli “sazvakati”, ali to je tako). Tumbu smo poslije zezali jedno vrijeme i zvali ga sismis.

Tumba je bio zaista covjek za pamtiti, zelim istaci ovdje dvije njegove osobine koje su mene kod njega posebno dojmile. Prva, njegov odnos i smisao za rad. Tumba je uvijek bio spreman obavljati sve poslove, bio je sto se kaze “djevojka” za svaku vrsta posla. Po potrebi, u ovisnosti od tezine dana i poslova koji su se trebali zavrsiti. On je bio dio tima za tehnicko obavljanje poslova u organizaciji turnira i liga takmicenja u malom fudbalu. Znao je i volio da sudi (valjada mu ostalo od rukometa), te je posebno obracao paznju na pocetak turnirskog dana, ako neki sudija zakasni ili ne dodje, eto ti Tumbe da pita: “sefe, treba li suditi”. Poznato je da je on sudio “vruce” utakmice u malom fudbalu kada su se sastajale raje “na glasu” i kada se sutalo, u tada veliku lovu. Nikad nije bilo primjedbi na njegovo sudjenje tih utakmica. Medjutim, mi nismo zeljeli da on puno sudi, zbog digniteta sudija i fudbalskog saveza, kasnije Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo.

Druga njegova pozitivna osobina o kojoj zelim govoriti je njegov smisao za salu. Dosta toga smo prosli prilikom organizacije turnira a to je bilo zaista uzivanje raditi sa Tumbom i svim tim ljudima, te prolaziti razne zgode koje su nezaboravne. A tek sta mogu pricati o Tumbi, o zezancijama njihovim, jedan Zijad Ruzdic – Bato ili Sabit Gacanica, koji su bili blizi sa njim. Dosta toga dogadjalo se na sportskim igrama, na Tjentistu, Baskom Polju, Mrakovici….a kako ne zelim da “otupim” ostricu onoga kako se to zaista dogadjalo ostaviti cu to da urade oni koji bolje znaju da ispricaju stvarna desavanja. Sabit Gacanica me je pozvao da o Tumbi posebno pricamo i to cu sa zadovoljstvom prihvatiti, naredno ljeto.

Tumba, veliki covjek (i po stasu a jos vise po cojstvu) napustio je nas iznenada. Za nevjerovati kako se to desilo. Pricaju mi nasi zajednicki prijatelji da se okliznuo, pao niz stepenice, udario glavom…..i nazalost nije mu bilo vise spasa.

Kako tuzno…..i zalosno za jednog takvog covjeka!

Adnan Muzurovic

FOTO ALBUM:

Zapisnički sto 1984 godina, pripreme pred početak turnirskog dana. S lijeva: Mitar Mučibabić, Sead Memić, Adnan Muzurović, Mihat Redžepašić, Enver Ibrić-Tumba i Husein Nezirhodžić (stoji). Fotografisao: Radivoje Kovačević
Zapisnički sto, turnir Fis-Gol. S lijeva: Šekib Landžo, Husein Nezirhodžić, Zijad Hadžić, Masuma Rašidagić i Enver Ibrić-Tumba

Ekipa OB Sarajevo na bankarskim susretima. Enver Ibric Tumba je volio braniti. Po ovoj fotografiji da je obaj put bio rezerva ali ostaje u sjecanju da je na igrama u Baskom Polju bio prvi golman.

Tumba je bio veliki prijatelj sa Sabitom Gacanicom, koji nam je dostavio, izmedju ostalog, i ove posljednje dvije fotografije.

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 24.08.2023.

Nedavno objavljeno