NAŠ DIRIGENT
Autor: Husein Nezirhodžić
Negdje davne 1974. godine počeo sam raditi u PBS Udruženoj banci. Mlad i sve što mladost donosi, pun snage, volje. ambicija i neopterećenog života, želio sam da se što prije uklopim u novu sredinu. I nakon mog dolaska, poslije dva mjeseca u banci se pojavljuje i počinje sa radom jedan korpuletni, visoki, dugokosi mladić po imenu Adnan Muzurović. Odmah po upoznavanju sa našim mlađim kolegama Adnan ili kako su ga njegova raja zvala Atko, donosi loptu i organizujemo igranje malog fudbala na igralištu Prve gimnazije “Metalac”.
Adnan, iako veoma mlad odmah se počeo isticati svojim igračkim znanjem, a svojim motivacionim mentalitetom preuzima ulogu alfe i omege našeg tima. Tako je vremenom izrastao u lidera našeg društva u organizacionom, igračkom, idejnom i motivacionom smislu.
Od tada počinje naš put pun uspona i napretka, tako da naša ekipa učestvuje na svim značajnijim takmičenjima i turnirima, koji su se organizovali na području Sarajeva. S obzirom da smo mi u PBS, svake godine imali i sportske susrete radnika PBS na kojima smo učestvovale sve filijale PBS iz cijele BiH, tu je naša ekipa Centrale skoro redovno, osvajala prvo mjesto u malom fudbalu.
Osim sportske oblasti, Adnan je u saradnji sa svojim kolegama, bio jedan od glavnih nosilaca i pokretača na organizaciji društveno-zabavnih aktivnosti.
Sve ove aktivnosti gdje su stečena iskustva i određeno znanje, rezultiralo je 1983. godine organizovanjem turnira u malom nogometu Fis-Gol, koji u to vrijeme postaje jedan od najpopularnijih turnira na našim prostorima.
Kasnije je sve do rata bio glavni nosilac, inicijator i kreator svih naših aktivnosti. A da njega nije bilo, sumnjam da bi ovako rado govorili o svemu tome.
Jedne prilike, kada je Adnan govorio o našem timskom radu, sam rekao i ovo: ja bih ovom naslovu “Dobro uhodani tim” dodao i jedan svoj “Dobro uštimani orkestar”. Da bi jedan orkestar bio dobro uštiman, sa jasnim tonovima i akordima sviranja, največe zasluge ima dirigent orkestra. U ovom našem slučaju dirigent je bio naš neprevaziđeni maestro Adnan Muzurović, pod čijom dirigentskom palicom smo mi ostali izvodili svoje dijelove muziciranja. Naravno da je to dobro zvučalo i u to vrijeme rezultiralo nastanku jednog od najpopularnijih turnira u malom fudbalu Fis-Gol. Kao jedan od članova tog orkestra, zahvaljujem svim koji se pozitivno odnose prema tome i doprinose da sjećanja na to zlatno doba nepadnu u zaborav.
Sa Adnanom se poznam dakle više od četrdeset godina, prijateljujemo skoro isti toliki period i nikada između nas nije došlo do bilo kakvog nesporazuma. Tako da na kraju, mislim da je to prijateljstvo jedno bogatstvo i vrijednost koju moramo potencirati. Pogotovo u ovim čudnim vremenima koja su nastala danas.
INTERVJU KUĆE SLAVNIH – Adnan Muzurović
U dosadašnjem radu portala fisgol83-91 obično je Adnan Muzurović bio taj koji je vodio razgovore sa značajnim osobama iz oblasti sporta ili malog fudbala.
Izvanredna je ovo prilika da Adnanu Muzuroviću ja postavim pitanja a koja bi, po meni, mogla dodatno upoznati javnost o njemu, o njegovim i našim aktivnostima, te o Adnanovoj igračkoj karijeri u malom fudbalu.
Očekujem da će vam ovaj razgovor biti zanimljiv.
Familijarni status? Familija i društveni angažman?
Ozenjen, supruga i dvoje djece, kcerka i sin.
Mada smatram da je vecina stvari vezanih za familiju interna stvar svakog pojedinca, te da to mogu dijeliti samo sa familijom i najblizim prijateljima ipak cu iznijeti neke stvari koje su bile nekako bitne za mene i moju familiju.
Kao prvo, uvijek sam osjecao zahvalnost prema clanovima moje uze familije, koji su zaista imali veliko razumjevanje za moje dugotrajno drustveno angazovanje i sportske aktivnosti. Veliki je to bio period a svakodnevna odsustvovanja od kuce, djeca mala i svi ti kucni poslovi………….tako da sva priznanja za rad i angazman iz tog perioda prvo idu na adresu supruge i djece.
A onda je dosao rat. Nisam zelio da izadjem a suprugu i djecu sam poslao vani, samo oni znaju kroz sve sto su prolazili.
Zasto ovo isticem? Kada je doslo vrijeme da odlucujemo gdje cemo nakon rata, jer ja sam se njima pridruzio u Njemackoj, nazad u Bosnu ili u Ameriku, imao sam sve naprijed navedeno u vidu.
Mada, moram priznati dugo sam razmisljao. Godinu dana nisam zelio da pristupimo proceduri za odlazak u SAD. Ipak, presudna je bila njihova odluka, zelja da djeca imaju bolju i sigurniju buducnost. Znao sam da ce meni biti najteze ali razmisljao sam: vi ste mene podrzavli jedan dobar zivotni period, kad je meni bilo potrebno…..vrijeme je doslo da vam se bar malo oduzim………i tako, zavrsili smo preko bare.
Tvoj omiljeni pisac? Knjiga koja je ostala u sjećanju?
Razmisljam o ovome. Moram istaci, da je nekako presudno za mene bilo upoznavanje sa idejama Omara Hajjama. Kao mladic sa rajom se izlazilo, kada se izgradio ili bolje reci renovirao Morica Han u pristupnoj basti su bili istaknuti natpisi, misli Hajjama. Citajuci te izvode i podsjecajuci na sva ta desavanja, godinama kasnije nekako ce postati odrednica moga vjerovanja.
Kljucna je bila ova: “ Ja nisam od onih cija je vjera samo strah od Suda, cija je molitva samo padanje nicice. Kako se ja molim? Posmatram ruzu, brojim zvijezde, divim se ljepoti stvaranja, savrsenstvu njegovog rasporeda, covjeku, najljepsem dijelu Tvorcevom, njegovom mozgu zednog znanja, njegovom srcu zednog ljubavi, njegovim culima, svim culima, probudjenim ili zasicenim”.
Zivot Omara Hajjama, persijskog ucenjaka, pjesnika, astronoma opisao je u knjizi “Samarkand” pisac Amin Maluf. Eto, to je knjiga koja mi je ostala u sjecanju.
Ovdje cu napraviti malu digresiju, sjecas se Huseine da smo ljetos isli u Morica Han i pitali za natpise koji su bili prije rata u basti. Ljubazni konobar nas je poveo unutra i pokazao nam neke od njih. Bio sam malo razocaran, jer onih glavnih, po meni, koji su karakterisali slobodu misljenja i vjere Hajjama nije bilo. A ja utopista i uvjereni pacifista kakav jesam, pomislim, da se krenulo sa vjerovanjem u ono sto je zagovarao Omar Hajjam ratova ne bi bilo ili bi ih bilo daleko manje. Pogotovo sa aspekta danasnjih desavanja na Bliskom istoku.
Istomisljenicima, toplo preporucujem knjigu “Samarkand” Amin Maluf.
Muzika koju voliš slušati?
Volim muziku. Slusam muziku, maltene po cijeli dan. Vec duze vrijeme sam obavezan na programu RSG radia.
Koju vrstu muzike? Raznu, muzicki blokovi. Nekako opet sjecanja “naviru” na dugogodisnje organizacije zabava koje smo imali u banci a to sam nastavio i u kasnijem periodu, tokom djelovanja u sportskoj asocijaciji “BosnAm”. Pa, to bi islo ovim rasporedom:
Uz dolazak na zabavu i serviranje vecere ide instrumentala, u kombinaciji sa Jadrankom Stojakovic, Arsenom Dedicem i Djordjem Balasevicem. A ako se oduzi posluzivanje, moze pomoc od Dine Merlina i Harisa Veresanovica. Vrijeme je da se podje na podijum, muzika za ples, recimo Oliver Dragojevic i Kemal Monteno. Zelimo brzi ritam, obavezni “Indeksi” a za “otkacit” idu Dugmici. Uzivanje potpuno? Ne, idemo dodati imalo Halida Beslica i Harisa Dzinovica. Sada je dobro, mozete sjesti i malo se odmoriti, za to vrijeme slusamo dobre stare sevdalinke a tu negdje ce se naci i pjesma “Tamburalo momce”. Moze u izvedbi Hanke Paldum. I da ne zaboravim, na kraju kada “ptice cvrkucu” (u zoru) ide legendarni Toma Zdravkovic.
Kako zaboraviti sve te zabave koje smo organizovali i imali. Sve te divne trenutke uzivanja i druzenja.
Tesko se odluciti od svih nabrojanih ko zasluzuje da ga se posebno izdvoji. Svi oni su obiljezili nas period zivljenja. A ako trebam, to su “Indeksi”. Zbog njihove muzike, njih pojedinacno kao osoba, njihove ideje raje i pripadnosti humanim idejama, njihove ljubavi za sve………………………..
Svjetska ličnost koja je ostavila na tebe poseban dojam?
Ima, sva sreca dosta ljudi koji su obiljezili period u kome zivi nasa generacija. Ako bih trebao izdvojiti jednu osobu, odlucio bih se za Muhameda Alija, zbog svega sto je on ucinio a posebno zbog odbijanja da ide u rat. Imao sam srecu da posjetim njegov muzej u Louisville, Kentucky (SAD), te opoznam sa njegovim djelovanjem u tom periodu. Zaista sve to je impresivno.
Nekako posebno cijenim ljude koji imaju “petlje” da se u datom trenutku oglase protiv vladajuce vecine i one koji nisu u “toru” svojih vodja. Ima li smo mi i u toku ratova na nasim prostorima pozitivnih licnosti koji su javno govorili protiv nacina na koji su zeljeli rijesiti problemi ali mislim da je to bilo malo u odnosu na potrebu. Ipak, svaka cast tim ljudima.
Danas, kada su tenzije sirom svijeta u porastu zaista je vise nego potrebno da preovladava razum. Srecom ima ljudi koji ukazuju na potrebu za tolerancijom a nadati se da ce preovladati razum i biti mir na svim prostorima.
Tvoj životni moto?
Prije nego odgovorim konkretno na ovo pitanje, zelim istaci da sam osoba koja je mnogo vremena provodila medju rajom. Uglavnom sam bio predvodnik, da ne kazem lider. Jos od cetvrtog razreda osnovne skole u Svrakinom, kada sam izabran za predsjednika razredne zajednice (a tada sam bio jos i odlican ucenik).
Svo to vrijeme je bilo raznih dogadjanja ali uglavnom sve nas je vezala velika ljubav za loptom i druzenjem. Sa tog akspekta meni su uvijek bile bliske ideje i osobe koje su postovale osnovne principe druzenja: iskrenost, razumjevanje, postovanje, lojalnost, timski rad,……………istovremeno nisam, niti volim osobe koje su: demagozi, dvolicne, hinje, lazovi, smekeri (cinkarosi), zavidni, petljanci,…….
Na kraju, imam svoje principe i postovaoc sam vise zivotnih deviza a ako treba da izdvojim jednu od njih: Sto ne zelis sebi, ne cini drugom!
Tvoja sjećanja na društveni angažman u PBS – udruženoj banci?
Prije svega, osjecam potrebu da izrazim zahvalnost i srecu sto sam pripadao toj sredini i cjelokupnoj atmosferi kakva je bila u Privrednoj banci Sarajevo – Centrali (Udruzenoj banci).
Na radnom mjestu u sluzbi u kojoj sam tokom godina radio bio sam okruzen zaista divnim ljudima. Nikada nisam imao problema, niti sam dolazio u sukobe sa nekim od kolegica i kolega. Bilo je milina raditi u takvoj atmosferi.
Svima sa kojima sam radio pripada zahvalnost na razumjevanju koje su imali za moj drustveni angazman tokom godina. Bez te njihove podrske bilo bi znatno teze ostvariti sve sto je uradjeno a priznati cete dosta toga.
Gdje sve nisam bio angazovan, od clana Komisije za sport u PBS do gen.sekretara Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo. Da spomenem neke: Predsjednik omladine PBS – Centrala, clan Predsjednistva OK SSO Stari grad, clan Predsjednistva FS Sarajevo, clan Predsjednistva SOFK Stari grad, predsjednik Koordinacionog odbora sportskih drustava sistema PBS.
Kada me neko pita, citajuci portal fisgol83-91, kako ste vi to sve uspjevali? Odgovorim, radom. Pametnim i organizovanim radom. Nista nije “palo” sa neba, samo od sebe. Od 1976 godine se radilo, stvaralo i stalno smo isli uzlaznom putanjom. Kada je rijec o svakoj organizaciji u kojoj smo bili ukljuceni. Islo se po jednoj ustaljenoj semi, gdje se u odnosu na period godine planiralo sta je slijedece, u koji novi projekat idemo. A ako je rijec o starom, kako i na koji nacin da poboljsamo kvalitetu organizacije.
Bez obzira sta ko mislio i odnosio se prema onome sto smo mi zajedno organizovali i proveli mislim da je to bio zaista veliki period u nasim zivotima. Veliki u smislu odlicnog zivljenja u mnostvu razlicitih dogadjanja. Svako je mogao izabrati sto njemu odgovara i u cemu zeli da uziva.
Sta smo mi to imali i sta to znaci moze posluziti ilustracija da od 1995 godine pa do 2012 godine a slobodno mogu reci i do danas u Privrednoj banci Sarajevo (Udruzenoj banci) nije organizovano nista od drustvenog zivota, sto smo imali prije rata. A zasto? Neka moje bivse kolege kazu. Ja bih mogao biti pogresno shvacen. Da pricam u prvom licu jednine.
Turnir Fis-Gol?
Sta reci a da dosada nije receno o turniru Fis-Gol?
Posebno mjesto u svim nasim organizacijama zauzima turnir u malom fudbalu Fis-Gol. Bez lazne skromnosti, turnir Fis-Gol je bio najbolji u Bosni i Hercegovini. Jedan od boljih u bivsoj nam drzavi.
Mi smo zeljeli da budemo institucija, Kuca malog fudbala. Sa onim sto smo ostvarili i planovima koje smo imali da udjemo u SOFK-u grada Sarajeva i FS BiH mi bi to postigli.
Mislim da nije bilo turnira u Jugoslaviji da je imao Sistematizaciju radnih mjesta clanova organizacionog odbora turnira u malom fudbalu. Tacno se znalo za sta je ko zaduzen. Sta su mu obaveze i odgovornost. Koliko je placen za taj posao. To je uvedeno na turniru Fis–Gol. Sve to ukazuje kakav je bio nas pristup. Ne samo po tome, smatram da smo bili siroko prepoznatljiv “brand”, te da smo bili zasluzili da udjemo u programske i finansijske planove grada. Da postanemo manifestacije od znacaja za grad, u ljetnim vremenima, kada je u gradu nedostajalo adekvatnih sadrzaja i aktivnosti. Bilo bi to, da se nasalim, nesto poput onoga sto sada postize Sarajevo film festival.
Slijedeci segment, koji potenciram a koji je po meni veoma bitan, je da je mali fudbal i turnir Fis-Gol bio jedna spona koja nas je vezala. Volim reci bili smo jedna sportska familija. Rat je, nazalost, uradio mnogo ruznih stvari, pa je prekinuo i mnogo vaznije stvari od malog fudbala. Na nasim turnirima i takmicenjima u malom fudbalu ucestvovalo je oko 2.000 igraca, plus treneri, predstavnici ekipa i sponzori. Najmnogobrojnija raja u gradu! Svima njima je pripadaju zasluge za ucesce i clanstvo. Svi oni su dio istorije malog fudbala u gradu Sarajevu.
I danas, poslije toliko godina, godi kada sretnes ljude, medjusobno se prepoznamo. Uz razmjenu pitanja gdje si, kako si, obavezno ide spominjanje kako smo nekada igrali a prica o turniru Fis-Gol se ne moze preskociti.
Kada sve naprijed navedeno sagledamo, mislim da smo u obavezi da sacuvamo uspomene na mali fudbal i turnir Fis-Gol. Osobe sa kojima saradjujem u radu portala fisgol83-91 su saglasne da daju svoj doprinos u tome a moj sigurno nece izostati.
Mali fudbal (futsal) u BiH danas?
Moram istaci da je meni veoma nezahvalno govoriti o danasnjem futsalu u BiH, obzirom na distance gdje danas zivim, te na ono sto sam ja pokusao pomoci u radu danasnjeg futsala. Pogresno sam shvacen i tada a vjerovatno ce se naci i sada onih koji ce reci sta ovaj pametuje. Medjutim, ja ne mogu drugacije, da ne kazem sta mislim, jer zaista volim mali fudbal.
U zivotu da bi covjek uspio on mora raditi, uglavnom. Tako je i u sportu. U malom fudbalu moras raditi jos vise, jer tako nalaze “stariji brat” i sav taj odnos u koleraciji fudbal – mali fudbal. I jos nesto, ovo raditi mora biti zaista pravi rad. Zasto govorim? Navescu dva primjera.
Prvi, stupim u kontakt sa osobom koja je dugo godina u komitetima za futsal u nadleznim savezima. Nakon kraceg vremena uvidim da on jedno govori na sastancima, drugo na vlastitom facebuk profilu a trece na profilu koji je otvorio anonimno. Ukazem mu na to, zasto mu to treba, da na anonimnom profilu slobodno prica i “lozi” raju sta i kako treba raditi a u stvarnosti drugacije djeluje.
Drugi primjer, u jednom od saveza na papiru stoji da je predsjednik odredjana osoba. Kontaktiram njega a on pojma nema da je na toj funkciji. Obracam se nadleznom i pitam kako se moze ocekivati neki rad te komisije kada onaj koji treba da vodi tu komisiju nema pojma da je na toj funkciji. Ne navodim imena, jer sam tim osobama otvoreno u nasim prepiskama ukazao na te probleme.
Naravno, u oba slucaja ja sam postao nepozeljna osoba za kontakte. Uz ostale atribute! Ali glavno pitanje je, bar za mene, kako se sa takvim radom moze ocekivati uspjeh i prosperitet futsala? Za taj period, dvije, dvije i po godine sam zaista imao priliku da se uvjerim u stvarni (ne)rad.
U tom angazmanu nastojao sam biti konkretan, onako kako sam to godinama radio, te sam ponudio Strategiju za razvoj futsala u BiH. Vjerujem da se tu moze dosta toga iskoristiti a posebno smatram da ljudi iz komiteta /komisija/ nogometnih saveza trebaju poslusati savjet, te MORAJU “uci” u osnovne i srednje skole. Organizovati futsal prvenstva u skolama i lige izmedju skola po odgovarajucem uzrastu djece. To je visestruko korisno.
Slijedece, treba razmisliti o sistemu takmicenja u futsal premijer ligi BiH. Prije svega, zbog smanjenja troskova za klubove, jer se bojim daljnih prestanaka rada futsal klubova. Isto tako, mislim da se treba uvesti All Star utakmica ili ti Festival futsala BiH, gdje bi se za jedan vikend nasli zajedno igraci, rukovodstva klubova, funkcioneri nogometnih/fudbalskih Saveza, svi oni koji nesto znace u futsalu BiH. Vjerujem da bi jedna takva akcija bi bila od koristi za daljnju afirmaciju futsala.
Dalje, moja razmisljanja idu u pravcu kakva je ljepota danasnje igre naseg voljenog sporta. Nekako, bez nostalgije, mi se cini da je nas mali fudbal bio mnogo interesantniji i ljepsi za igru, nego ovaj danasnji. Zasto je to tako? Po meni, postojeca FIFA pravila za futsal su uzrokom. Sa aspekta ljepote danasnje igre, nikako se ne mogu sloziti sa postojecim pravilima igre. Nije to onaj mali fudbal koji smo mi igrali. Nema ljepote, samo trka, snaga, vecina vaznih (dva podjednako kvalitetna protivnika) utakmica uglavnom zavrsava rezultatom 0:0, 1:1 ili sa golom razlike. Publika dolazi da vidi golove, finte, driblinge, lijepe pasove…….
Ova postojeca pravila su bazirana na igranju hokeja i nisu, po meni, prikladna za futsal. Mislim da se treba ici na povecanje terena (znam da je problem velicina dvorana, jer se koriste rukometne dimenzije) onoliko koliko se optimalno moze, golova (u skladu sa povecanjem terena) i broja igraca (na pet + 1). Uz korekciju sa vremenom odigravanja utakmice, 4 x 12 minuta. Mozda bi najbolja varijanta bila onoga koja se godinama koristi u Americi, sa ogradjenim igralistem, tkz. “martinela” a naj taj nacin bi se izbjegao aut, sto umnogome skracuje vrijeme odigravanje utakmice a jos vaznije ubrzava igru i doprinosi vecem postizanju golova. Takodjer, ako se kad bude govorilo o ovome, iskoristiti priliku te uskladiti tehnicke detalje odigravanja utakmice (time aut, nacin i vrijeme kazna za nedisciplinovane igrace i slicno). Znam da entuzijasti koji rade danas u BH futsalu imaju druge probleme, te da im nije do ovakvih razmisljanja ali treba se uraditi sve sto moze biti od koristi za prosperitet futsala na nasim prostorima.
Generalno, mislim da futsal treba daleko vise organizovanog i pametnog rada u svim segmentima koje sam naveo u Strategiji. Ubjedjen sam ako bi se tako radilo da bi u Sarajevu imali daleko vise registrovanih futsal klubova a ne samo jedan.
Rad na portalu fis-gol?
Ideju da pocnemo sa radom na portalu fisgol83-91 sam dugo razmatrao. Znao sam da to nije nimalo lagan posao. Da zahtjeva mnogo odricanja a prije svega rada. Ipak, kontao sam uz pomoc prijatelja sa kojima sam radio nekada u banci i u nasim drustvenim aktivnostima bice lakse, mozemo ici zajedno u jos jedan ozbiljan posao. Naucili smo na razna iskusenja.
Ukupno uzevsi, za ovih pet godina rada uspjeli smo u osnovnoj namjeri a to je da otrgnemo od zaborava turnir Fis-Gol i malonogometna desavanja u kojima smo mi dali nesumnjivo veliki doprinos.
Ako bi govorili u procentima, negdje oko 80% smo uspjeli u nasim namjerama. Zao mi je sto neki nisu prepoznali nasu zelju da mi zelimo da prikazemo mali fudbal u punom svjetlu. Namjera nam je bila da govorimo o svim turnirima u malom fudbalu iz tog perioda. Svjesni da nismo samo mi zasluzni za ono sto se desavalo na malonogometnoj areni grada Sarajeva u prijeratnim godinama. Osobe koje su ucestvovale u organizaciji tih turnira iz njima poznatih razloga nisu prihvatile nas poziv. Ovdje mislim na turnire u malom fudbalu koji su organizovani u Vogosci, na Ilidzi, pa onda u FIS-u u organizaciji MZ Centar i MZ Mejtas, na Grbavici i Kovacima.
Sa igracima i ostalim direktnim ucesnicima turnira Fis-Gol i njihovim konkretnim doprinosom u radu portala sam zadovoljan, obzirom na objektivne okolnosti. Prije svega, tu mislim na sklonosti ka pisanju i koristenju kompjutera. Mora se priznati da smo generacija koja je manje sklona koristenju savremene tehnologije. Potom, kao razlog, dolazi velika vremenska distanca od vremena kada se igralo a ima i onog naseg tradicionalnog – raznoraznih zamjeranja i ljenosti. Interesantno je to kako se neko sjeca ako ga, recimo, nismo pustili da bez ulaznice udje ili drugi, sto smo mu skrenuli paznju da nije uredu da za poraz svoje ekipe uvijek okrivljuje sudije a ne sjeca se i ne zeli da pise o turniru u kome je on ucestvovao kao jedan od organizatora ili drugi, redovno igrao na turniru.
U svakom slucaju, vecina onih sa kojima smo saradjivali u proteklom periodu se pohvalno izrazila o radu koji smo imali na portalu. Sto na neki nacin predstavlja priznanje i cini satisfakciju za sav taj ulozeni trud.
Prilika je ovo da se, jos jednom, zahvalim svima koji su na bilo koji nacin pomogli u dosadasnjem radu portala fisgol83-91.
Kako ti gledaš na prijateljstvo? Šta je po tebi definicija prijateljstva?
Da ovdje odgovorim prvo na ovo drugo. Prijateljstvo, kao i sve ostale vazne stvari u zivotu osoba, ide u dva pravca. Bez obostranog djelovanja i uvazavanja nema prijateljstva.
Uz ovo, da dodam. Ja sam osoba, neka vrsta starog kova. Nasa druzenja su bila u stilu: Sto se desilo na Trebevicu, na Trebevicu i ostaje. Ne volim traceve i glorifikacije.
Inace, u periodu pred rat imao sam tri raje sa kojima sam dijelio prijateljstvo. Raja iz Nebodera (kvarta gdje sam odrastao) na Cengic Vili, raja sa sportskom terenu Cengic Vile 1 i raja iz banke.
Imali smo u svim tim sredinama odredjena pravila ponasanja bazirana na uzajamnom postovanju i prijateljstvu, uz odredjne norme i principe. Neki to nisu zeljeli prihvatiti, vrlo brzo su mogli osjetiti da nisu pozeljni, te su nas napustali.
Mislim da smo svi bili zadovoljni, te da smo uzivali provodeci nezaboravne dane. Nastajao da svojim licnim primjerom doprinesem da ta nasa druzenja budu uspjesna.
U svemu tome, sigurno je da je bilo i mojih gresaka. Ali u odnosu prema bilo kom pojedincu iz tih druzina, slobodno mogu reci da nikada nisam nikoga ostetio ili isao da ga ljudski povrijedim. Ako nisam mogao pomoci, sigurno je da nikome nisam odmogao.
Definicija prijateljstva? Nekako sam najblizi definiciji koju je jedne prilike rekao legendarni Muhamed Ali, citiram: „Prijateljstvo nije nešto što ste naučili u školi. Ali ako niste naučili značenje prijateljstva, stvarno niste ništa naučili.” Ovdje bih samo dodao, da se veliki ljudi i prijatelji posebno pokazu u teskim vremenima, gdje u razlicitim sferama interesnih grupa da izrazaja dolaze principi koje si godinama imao i gradio sa svojim prijateljima. Tu treba da dodju do izrazaja sve vrijednosti visegodisnjeg druzenja. Prije svega, postujes pravila, obicaje i ideoloska opredjeljenja koja si gradio sa svojim prijateljima, bez obzira koje na vlasti i na sve one koji zele da djeluju protiv principa tvoje raje. Politicari (i njihovi poltroni) su prolazni, ostaje prijateljstvo. Ako je iskreno i pravo, naravno!
Tvoje životne greške? Tvoje slabosti ili mane bolje rečeno?
Zivotne greske. Bilo ih je sigurno u zivotu, ali sto se odnosi vise na moje licno ponasanje to dijelim samo sa uzim clanovima familije. Nisu to neke velike greske ali moja familija i ja smo znali uvijek izaci kao pobjednici. Zivot je jedna neprestana borba. Za bolje i uspjesnije zivljenje.
Najvece slabosti pripisujem opet igranju malog fudbala. Nisam volio poraze nikako, te sam znao reagovati impulsivno. Pogotovo u periodu prije pocetka organizovanja turnira Fis-Gol, te postajanjem clanom Predsjednistva FS Sarajevo. Zelio sam uspjeh u tom radu. Morao sam biti primjerom, tako da sam svoje ponasanje prilagodio tome.
Druga greska, gledajuci sa ove distance zao mi je sto nisam vise i bolje pripremao ekipe Privredne banke i Cengic Vile I za turnir Fis-Gol. Zbog rada na organizaciji turnira vise sam bio skoncentrisan na te poslove, a i u podsvjesti sam imao razmisljanja da mi ne mozemo napraviti neki veci rezultat na turniru. Tako da sam nedovoljno radio na uigravanju ekipe a i izbor igraca koje sam pozvao kao pojacanja nije bio adekvatan. U skladu sa ovim, gledajuci danas neke snimke utakmica koje smo mi igrali na turniru, mislim da smo trebali, bar na jednom od turnira, igrati samo mi iz banke.
Sigurno je da je u toku moje igracke karijere (igralo se skoro pedeset godina) bilo jos gresaka. Isto tako, za vrijeme dugogodisnjeg drustvenog rada. Medjutim, smatram da je to sve bilo posljedica te dinamike igranja, rada, godina, odredjene situacije i svega onoga sto je pratilo ta desavanja. Da sam daleko vise doprinosio uspjesima ove dvije ekipe u kojima sam igrao svo vrijeme, nego sto sam im odmogao. Isto se to odnosi i na moj drustveni angazman, u svim sredinama u kojima sam aktivno djelovao.
Uvijek sam bio spreman, tako i danas, da sve nesporazume i probleme rjesavam u otvorenom razgovoru. Uz obostrano razumjevanje i postovanje treba ukazivati na greske. A svi ih pravimo.
Isto tako, treba se znati i izvinuti za napravljenu gresku. Znam da je to strano nasim mentalitetima. Ucimo, nikad nije kasno!
U principu, moramo biti svjesni neminovne cinjenice a to je: vrijeme nam brzo prolazi a zivot je tako kratak. Treba uzivati! Znam reci, idemo dalje u trecu zivotnu etapu: LAGANINI!
Ovo pitanje sam namjerno ostavio pred kraj. Rijec je o tvom igranju, jer ocekujem da ces tu imati dosta toga reci. Prema tome: Tvoja igracka karijera u malom fudbalu?
Jos uvijek nisam odlucio da li ili ne govorim opsirnije o mojoj igrackoj karijeri za knjigu. Da li bi se to shvatilo dodatno isticanje mene? S druge strane zasto i za koga bjezati od istine, te ne napisati sve kako je bilo. Namjeravam se konsultovati sa prijateljima i onima koji su aktivno pomagali u radu portala sve ove godine.
Sada definitivno za kraj. Da li ima nesto sto zelis reci a da te ja nisam pitao?
Politicka situacija u Bosni i Heregovini je ta koja dobronamjerne ne moze da zadovolji. U tom kontekstu znao sam reci, slijedece.
A onda je dosao rat. Vecina iz navedenih druzina je ostala u Sarajevu. Da branimo, prije svega, svoje i zivote clanova nasih familija. I sada ispada da smo zbog toga krivi. Sta smo trebali? Da kleknemo na panj? Bilo je raznih zivotnih faza, od zabluda da ce ludost zvana rat brzo prestati, iscekivanje pravedne odluke Ujedinjenih Naroda da prekine besmisleni rat, nada u spas zvanoj pojava Americke flote u Jadranu, do unutrasnje borbe sam sa sobom, jer mi se nisu svidjale odredjene odluke koje je rukovodstvo donosilo za vrijeme odbrane grada i drzave. Znao sam reci sam sebi: ne znas ti to, nisi na izvoru informacija, istorija ce pokazati da li je ili ne trebalo raditi tako. Danas, dvadeset i nesto godina poslije rata, jos mi se to nije ukazalo.
Ali, sav taj period za vrijeme skoro cetverogodisnje opsade preovladavala je herojska borba u totalno neravnopravnoj “utakmice zivota”. Ipak, pobijedili smo, uspjeli smo sacuvati zivote! Nazalost, ne mnogi! I drzavu. Da li smo?
A onda je dosao mir!? Otisao sam da zivot nastavim u dijaspori. Istovremeno, nadajuci se da ce pametni ljudi iz citave Bosne i Hercegovine naci rjesenje da zive zajednicki zivot. Dosta vremena proslo a gradjani (narodi) u Bosni i Hercegovini nikako da se oslobode, te da ne gledaju u svoje ideoloske bogove, te im odobravaju sve a pogotovo da oni zive lordovski (ne birajuci sredstva) a da obicni gradjani zive na rubu siromastva. I tako godinama. Dokle? Sta je prvi preduslov, po meni?
Da pocnem od onoga sto sam u nedavnoj prepisci imao sa svojim malofudbalskim prijateljem Zeljkom Bojicem – Djetom. On je rekao, izmedju ostalog: “ Da bi se krenulo naprijed potrebno je pomiriti se sa samim sobom, osloboditi aveti proslosti, izvinuti se od srca i pokajnicki”.
Razgovor vodio: Husein Nezirhodžić, uz napomenu da je razgovor vodjen prije desetak godina.
FOTO ALBUM:
Veoma je tesko se odluciti koje fotagrafije izabrati za ovu priliku, toliko je toga uradjeno a sve ti se cini znacajno. Ipak idemo sa ovim:
Adnan sa peharom. Sedamdesete godine proslog vjeka su bile godine gdje Adnan pruzao najvise u sportu. U srednoj skoli (V gimnazija) bio je jedan od najboljih kosarkasa skole. Mali fudbal je igrao uspjesno na turnirima, njegova ekipa je osvajala prva mjesta a Adnan je nerijetko proglasavan za igraca turnira. Bio je svestran sportista, solidno je igrao stoni tenis, odbojku i šah.
Vise golova koji su odlucivala pobjednika postigao je Adnan. Izdvajamo dva, prvi je 1978 protiv ekipe OB Trebinje na sportskim igrama PBS u Tuzli 1978 godine. Drugi gol, 1987 na Tjentistu, kada je pobjedjena OB Sarajevo
Adnan je inicirao i organizaovao mnoge aktivnosti u Privrednoj banci, SOFK Stari grad i FS Sarajevo. Uvijek imajuci u vidu timski rad. Posljednja od njegovih akcija je bila osnivanje Udruzenja klubova malog fudbala 21. aprila 1991 godine.
Organizacija turnira Fis-Gol svakako je od znacajnijih aktivnosti koje je organizovalo SD PBS – udruzene banke. Na fotografiji Organizacioni odbor turnira Fis-Gol 1990 godine kada je za turnir prijavljeno 136 ekipa
Nosilac stafete Mladosti, jedno od priznanja za Adnanov drustveno-politicki rad u Privrednoj banci i OK SSO Stari grad Sarajevo
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 25.08.2023.