Nostalgija za fudbalom u mojoj mahali
Djetinjstvo i mladost sam proveo na prostoru između nekoliko mjesnih zajednica pa ću se u ovom tekstu osvrnuti na taj period, ekipe i igrače sa kojim sam igrao veliki i mali fudbal. Ulica Budakovići se nalazi na desnoj strani Miljacke, na sjevernoj periferiji Sarajeva. Pripada mjesnom području “Bardakčije”. Smještena je između Ulice Bardakčije (prije Hadži Lojina) na zapadu i Ulice Skendera Kulenovića (prije Ulica Stojanke majke Knežopoljke) na istoku. Budakovići je naziv srednjovjekovnog sela koje je kasnije ušlo u sastav grada. Stanovao sam u ulici Kaukčije Abdulaha efendije (danas Vrbanjuša), sto metara iznad ulice Budakovići. Kad se stane na raskršću na početku ulice Budakovići, istočno su Mihrivode/Medrese II, zapadno Podhrastovi-Bardakčije, sjeverno Sedrenik i južno Vrbanjuša. Većina djece sa tog područja išla je u osnovnu školu Razija Omanović, gdje je i počinjalo naše druženje.
Na Vrbanjuši je bio zemljani teren, pored Doma za sirotište koji je izgrađen 1905. godine, a na Mihrivodama je bio betonski teren, populana Bijela bašta. Na ta dva terena se skoro stalno igrao fudbal koji je bio naša glavna zabava. Na ovom području su bila tri registrovana kluba za veliki fudbal (Sedrenik, Vrbanjuša i Medrese II/Dijamant) i ono što je interesantno ja sam igrao za sva tri kluba i koliko je meni poznato, to je pored mene uspjelo još i Mirsadu Spahoviću. Lično, nisam bio neki fudbaler rasnog kova tipa našeg komšije i ljubimca Fude Švrakića, ali sam bio vrlo korpulentan i onako malo i na snagu i uz solidnu tehniku, igralo se lopte što je najvažnije. Vrlo rano, u 19. godini, položio sam za fudbalskog sudiju, pa zbog toga nisam igrao previse veliki fudbal, iako sam ga volio, jer se to dvoje uporedo teško uklapalo.
Moje prve komšije bili su braća Radeljaš, Hamdo i Ferid-Nona, koji su ostavili dubok trag u FK Sarajevo, posebno Ferid koji je odigrao 254 utakmice i nalazi se na 11. mjestu po broju odigranih utakmica za Bordo klub. Također u neposrednoj blizini na Podhrastovima, odrastao je i moj dragi prijatelj Zijad Švrakić, izvrstan igrač velikog i malog fudbala, koji je također igrao u Sarajevu, od pionira do prvog tima (1983.-87.) i bio član šampionske generacije 1984/85.
FK Sedrenik
Klub je osnovan 1959 godine i uglavnom se takmičio u grupnoj /međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Na žalost klub je prestao sa radom 1997 godini, zbog lose finansijske situacije.
Sedrenik je često nastupao i na raznim malonogometnim turnirima, jer je imao niz klasnih igrača koji su fantastično igrali mali fudbal, a među najboljima su bili braća Tahir i Ibro Helja, Nedim Muminović, Mehmed Hadžić, Edhem Dalipagić, Emir Muminović, Fahrudin Ajanović, Fikret Tutić, Rizo i Erzid-Nijo Samouk, Hrustemović Zaim, Tabaković Nedim Ćuka, Hamdo Lemezan, Smiljanić Dragoljub Stoja, Edin Pilav.
FK Vrbanjuša
Klub je osnovan 1967. godine i danas se takmiči u Kantonalnoj ligi. Do 1992. uglavnom je igrao u grupnoj/međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Najveći uspjeh kluba je u sezoni 1998/99. kada su igrali u Premijer ligi BiH zajedno sa Sarajevom, Željezničarom, Čelikom, Slobodom, Veležom. Igrali su i Prvu ligu FBiH, kao i duže vrijeme u Drugoj ligi.
Kroz ovaj klub je bišoj Jugoslaviji, prošlo mnogo poznatih fudbalera, a po meni najveći i najdublji trag ostavio je legendarni kapiten Fuad Kumro Živčo. On je za ovaj klub nastupao od 1971. do 1997. godine, uz pauzu u periodu od 1981.-84. kada je igrao za Romaniju sa Pala.
U klub je pred kraj igračke karijere 1984. godine došao Alija Hadziosmanović Braco i igrao do 1992. godine, a od tada je preuzeo klub u kojem je bio trener i direktor i tako je sve do danas. Svi uspješni rezultat u ovom periodu se uglavnom vežu za njegovo ime. Braco je 2017. godine izdao kjnigu o 50 godina postojanja u kojoj se može naći niz zanimljivih i historijskih činjenica vezanih za ovaj klub.
Ono što je posebno interesantno je to da je veći broj igrača i trenera, bilo u ova dva komšijska kluba, Sedrenik i Vrbanjuša. Napomenuću one koje znam ali ih sigurno ima još. Šehović, Kustura Fuad Saliha, Kadragić Zakir, Radžo Ahmed, Hadžiabdić Suad, Pjano Mirsad, Tabaković Nedim, Helja Ibro, Smiljanić Dragoljub Stoja, Brutus Džemal Joja, Mirsad Spahović, Ahmed Belan.
Najveći uspjeh prije rata Vrbanjuša je ostvarila pobjedom u Kupu MFS Sarajevo, protiv ekipe Radničkog iz Goražda 1986. godine.
Igrao sam za FK Vrbanjušu u dva navrata, u sezonama 1980/81. i 1987/88.
U posebnom sjećanju mi je ostala ova utakmica, jer sam tada prešao iz Sedrenika u Vrbanjušu i u malom derbiju smo uspjeli dobiti Sedrenik. Nemam sliku sa te utakmice ali ostaje ovaj isječak iz novina kao uspomena. Interesantno je da sam tada radio kod Mehe u njegovoj kafani „Uranak“ ali mi to niko nije zamjerio. U toj sezoni smo pobijedili i Romaniju sa Pala koja je bila prva. Po završetku ove sezone otišao sam u JNA, u Romaniju su otišli Kumro i Đurđević, a u Sedrenik Tabaković i Pjano.
U sezoni 1987/88. kada sam igrao drugi put za Vrbanjušu, igrali smo u Opštinskoj ligi iako je u ekipi bilo dosta poznatih igrača što govori da su tada takmičenja bila vrlo kvalitetna. U ekipi su bili Kapo, Zilić, Tica, Jarović, Kumro, Hadžiosmanović, Krasnić, Brutus, Miletić, Ljubović, Karajica, Hadžiabdić, Spahović…
Vrbanjuša je imala mnogo kvalitetnih fudbalera koji su uspješno igrali i veliki i mali fudbal. Krajem 70-tih i početkom 80-tih, u Fisu su organizovani razni turniri kafića, a potom je 1983. počeo tradicionalni Fis gol. Na turniru 1980. koje su organizovale VN iz Beograda, ekipa Vrbanjuše (Restoran Mešak) osvojila je prvo mjesto među 68 ekipa i plasirala se na državno prvenstvo u Smederevu, gdje su osvojili peto mjesto.
Kako sam već spomenuo, na Vrbanjuši je postojao zemljani teren za mali fudbal, gdje su svakodnevno igrane utakmice od jutra do mraka. Na tom terenu je trenirala i ekipa FK Mladost (igrači sa oštećenim sluhom) čije su prostorije bile ispod Vrbanjuše u ulici Sagrdžije i koja se takmičila u Opštinskoj ligi. Najbolji njihov igrač bio je Šehović Mirsad, koji je kratko igrao i u FK Sedrenik, a igrao je i za reprezentaciju gluhih Jugoslavije, zajedno sa Damirom Desnicom iz Rijeke.
Na ovom terenu su se svake godine igrale utakmice (po janje) između starih i mladih sa Vrbanjuše, a ovo je slika sa kraja osamdesetih sa jedne od tih utakmica. Na slici su Daut, Pjano, Klačar, Mande, Behlulović, Gežo, Selo.
Po uzoru na turnire koji su se odigravali po gradu, organizovan je i turnir na Vrbanjuši na ovom terenu u proljeće 1983. godine, par mjeseci prije početka prvog turnira Fis gol. Na turniru je učestvoalo 16 ekipa. Moja ekipa je bila najmlađa, gdje sam ja bio najstariji sa 21 godinom. Prvo kolo smo pobijedili ekipu Mladost, drugu naše vršnjake sa Vrbanjuše, Vrtuljak ljubavi (Selo, Tarik, Joja, Goran…), u polufinalu ekipu našeg tetka Harbe (Švrakić Zijo, Stoja, Zubac, Gico… ) i u finalu igrali sa domaćinom i organizatorom Vrbanjušom (Živčo, Braco, Murga, Radžo, Kapo, Zakir..). I po običaju Braco je tražio da sve nagrade pripadnu pobjedniku, jer je bio siguran u trijumf. Tada sam ja zaprijetio da mi nećemo igrati finale i onda je ta ideja odbačena. Bila je vrlo neizvjesna utakmica i kod rezultata 1-1, kada je Braco vidio da je vrag odnio šalu, ušao je tako žestoko našem igraču Samouk Erzidu –Niji i bukvalno ga izbacio u treći red tribina i naravno on nije mogao nastaviti utakmicu. Tako se ostalim momcima uvukao strah i na kraju su nas ipak dobili 4-2 i zasluženo osvojili prvo mjesto.
FK Medrese II / Dijamant
Ovaj klub je osnovan 1983. godine na inicijativu Koradžić Abduselama i osnovala ga je MZ Medrese II. Klub se takmičio u Opštinskoj ligi. Početkom 1986. godine, klub je promijenio naziv u Dijamant, jer je ta RO izrazila spremnost da bude sponzor kluba. Međutim, to nije baš zaživjelo kako je zamišljeno i klub je po završetku sezone 1986/87. prestao sa radom, a većina igrača je prešla u Sedrenik i Vrbanjušu.
Za ovu ekipu su između ostalih igrali i Zubetljak Hajrudin, Zorbić Nijaz, Lemezan Hamdo, Smajić Almir Gale, Spahović Mirsad, Čebo Sabahudin, Čaušević Saludin, Užičanin Fevzija, Kovač Mirsad, Čaušević Edib, Helač Mensud, Tarčin Ragib, Vejsilović Halid Gida, Čongo Fikret, Hasanbegović Midhat Mide, Babić Sulejman Memko.
Lutrija BiH
Ovo je moja matična firma u kojoj radim od 1983. godine i za par godina bih trebao u penziju. Lutrija BiH je 1970. godine osnovala svoju ekipu i do početka osamdesetih bila jedna od najboljih ekipa u gradu i osvajala mnogobrojne turnire i lige koje su bile organizovane od strane SOFKA ili nekih radnih organizacija i mjesnih zajednica, a gdje su uglavnom učestvovali pored Lutrije BiH, još i Ljubljanska banka, Privredna banka, Energoinvest, Fabrika duhana, Vodovod….
Ekipa Lutrije BiH je imala izvanredne nastupe na novogodišnjim turnirima od 1976. do 1980. godine koje je organizovao FK Partizan. Posebno je bio upečatljiv nastup 1977. godine kada je u polufinalu na poluvremenu utakmice Lutrija BiH – Željezničar bio rezultat 5-1, ali je i tada kao i danas bio trend da u finalu igraju Sarajevo i Željo, pa je uz „nesebičnu pomoć“ sudije pok. Miodraga Čolića završeno 6 – 7 za Želju i Lutrija BiH se morala zadovoljiti igrom za treće mjesto gdje su pregazili veterane Želje sa 9 – 6.
U to vrijeme je za Lutriju BiH, pored Edhema Dalipagića igrao i najveći majstor malog fudbala, ne samo u našem gradu nego i na prostoru bivše Jugoslavije – Fuad Švrakić. Gledati Lutriju BiH sa ova dva velemajstora i naravno Šefika Serdarevića, Mehmeda Hadžića, Faku Hadžiosmanovića, Radeta Simića, Ibrahima Kestendžića i drugih, bila je velika privilegija i nezaboravno zadovoljstvo.
Za Lutriju BiH je igralo i dosta igrača iz ovih pomenutih klubova i sa ovog područja pa ih želim istaći : Edhem Dalipagić i Mehmed Hadžić (Sedrenik), Kestendžić Ibrahim, Radžo Ahmed, Bajraktarević Salih, Pilavdžić Fahrudin (Vrbanjuša), Fudo Švrakić, Faruk Švrakić i Zijad Švrakić.
U narednih desetak godina od 1982. do 1992. za Lutriju BiH su uglavnom igrali standardni igrači Kestendžić Ibrahim, Serdarević Šefik, Dalipagić Edhem, Zilić Mehmedalija, Hadžić Mehmed, Simić Rade, Jakić Marko, Krmek Darko, a nastupalo je i još dosta igrača, ali uglavnom na pojedinim turnirima ili takmičenjima.
S.U.R. Avala
Ekipa je nastupila na turniru 1989 godine gdje je došla do trećeg kola i izgubila od tada odlične ekipe Odeon za koju su igrali najbolji igrač i strelac turnira Novaković, zatimTošović, Radović, Šešlija, Hošo, Golubović, Misimović, Kenjić i još par igrača iz Pofaličkog, a u finalu su izgubili od Davora.
Ovu ekipu je oformio i finansirao Mahović Hamdija,vlasnik SUR Avala, kafana koja se nalazila na Sedreniku. Ekipa je također bila lokalnog karaktera jer su svi igrači igrali za FK Sedrenik.
Pored ovog turnira ekipa je nastupila još na par lokalnih turnira.
Obzirom na sportsko iskustvo postavili smo Mehmedaliji dva pitanja. Misljenja smo da su odgovori interesantni, te vas zelimo upoznati sa sadrzajem odgovora.
Zilicu, koliko je meni poznato bio si aktivan u nogometnom savezu? Kakva su tvoja iskustva iz tog rada?
Što se tiće ovog pitanja, ja već duže vrijeme nisam aktivan. Bio sam sekretar Udruženja sudija FSKS od 1998 do 2011, i moj najveći angažman je bio na tom pitanju. Radio sam na opstanku Udruženja, edukaciji sudija i unapređenju uslova u kantonalnom savezu. Bio sam skoro deset godina Komesar za sudije FSKS i član Takmičarske komisije. Bio sam i jednu sezonu 2013/14 , Komesar za sudije Druge lige Centar. Bio sam na listi delegate NSFBiH od 1998 do 2011 , na drugoj ligi 11 godina i dvije godine na Prvoj ligi.
Prvih godina poslije rata je bilo teško raditi, loši uslovi za takmičenje , nedostatak terena , loša pravna regulativa, ali se to nekako godinama uspjevalo popraviti. U mnogim stvarima je to bio pionirski posao. Naše Udruženje je zvanično registrovano 1997 i godinama smo bili jedini kao takvi organizovani u BiH. Mnogi su imali neke Odbore po 3-4 člana, a mi Udruženje od skoro 200 članova. Bilo je raznih pokušaja da se ono ukine, da nam se zabrani rad ali smo istrajali.
Tek kasnije jaćim angažmanom ljudi iz FIFE i UEFE, organizovana su udruženja po našem uzoru širom BiH. Isto tako, nametnuto je NSBiH, NS FBiH koji je također kasnije osnovan kao i kantonalnim savezima, da se sve pravno uredi, nametnuti su Statuti savezima i registracije svih pravnih subjekata da bi sve imalo svoju formu.
Međutim , ono što ostavlja gorak ukus, je obavezni nacionalni ključ od državnog preko federalnog saveza, pa su na žalost mnogi nekompetenti ljudi na odgovornim pozicijama i to mnogo koći razvoj fudbala u BiH. Gledaju se isključivo nacionalni i lokalni interesi, što ima za posljedicu da je naša Premijer liga po rejtingu među najlošijima. Mnogi klubovi i funcioneri su i dalje na nekim socijalističkim navikama i nisu se prilagodili novim uvjetima rada. Ulaganja u sport su minimalna, infrastuktura loša, odgojni rad sa djecom uglavnom ispod nivoa, forsiraju se stariji igrači iz regiona umjesto igrača iz omladinskog pogona. Jedino svjetlo je bila reprezentacija, ali i to zbog igrača koji igraju vani i imaju karijere, međutim silaskom sa scene ovih vodećih igrača, i reprezentativni fudbal će nam pasti.
Mnoge stvari još teba promjeniti. Veliki problem je nedostatak kvalitetnog Zakona o sportu od državnog do kantonalnog nivoa.
Klubovi i svi savezi su registrovani kao Udruženja, zbog toga je mali interes za ulaganje u fudbal. Bez ulaska kapitala, promjene vlasničke strukture u klubovima i ulaganja u infrastrukturu, nema napretka.
Da imamo ljude u savezu koje interesuje napredak BH fudbala, onda bi se morao promjeniti sistem takmičenja sa maksimalno 10 ekipa u Premijer ligi koje bi igrali četvrokružni sistem, tako bi bila uređena i jedinstvena Prva liga. Na taj naćin bi dobili koncentraciju kvaliteta i bazu za popunu reprezentacije iz domaće lige. Bio bi mnogo veći interes publike, jer bi svaka utakmica bila derbi a time i interes sponzora bi bio veći. Ogranićiti broj stranaca na tri igrača, ogranićiti broj igrača sa profi ugovorom na 20-22, uz obavezno pridodate 7-8 omladinaca iz vlastitog pogona. Obavezan nastup bar jednog igrača ispod 21 godine. Organizovati ligu mladih od ekipa koje igraju Premijer ligu do 23 godine. Mogao bih nabrajati još niz stvari koje treba uvesti da bi naš fudbal bio na višem nivou, ovako nažalost samo tavori ili tone još dublje.
Mali fudbal. Interesantno da ti nisi radio u savezu u komisijama (komitetima) za mali fudbal (futsal). Zasto?
Što se tiće malog fufbala (futsal) ja nisam bio član Komisije u FSKS ali sam bio Komesar za delegiranje sudija desetak godina do juna 2011. Svi turniri i lige u Kantonu u tom periodu su išli preko FSKS a ja sam delegirao sudije. Na taj naćin svi turniri su imali zvanični karakter i sudili su aktivni suci, zavisno od nivoa i kvaliteta takmičenja.
To vidim danas baš i nije slučaj, jer dosta turnira sude bivše sudije i oni koji su već u penziji, ali je to sve radi finansijskog efekta i ne baš velikog interesa da se to uredi. Bio sam i tri sezone 2013-16 delegat na malom fudbalu, Prva liga NSFBiH, i ono što mogu reći da je u to vrijeme bila liga više reda radi i da se ispoštuje potreba da se ima organizovan taj rang takmičenja, ali je to bilo daleko od kvalitetne organizacije i takmičenja. Što se tiće sastava Komisija i Komiteta za mali fudbal, njih su birali organi nadležnog saveza (Skupština, IO), od kantonalnog,federalnog do državnog nivoa.
FOTO ALBUM:
Gledati Lutriju BiH velika privilegija i nezaboravno zadovoljstvo
Ekipa SUR “ AVALA”, stoje: Zilić Mehmedalija, Tokača Sead ,Tokača Nedžad, Tokača Vehbija,Mekić Amir i Mahović Hamdija. Donji red: Šubo Sead, Tokača Kiko, Ajanović Fahrudino i Šero Ismet
Sedrenik Ekipa Sedrenika sredinom sedamdesetih godina, sa trenerom Šehovićem, a na slici su legendarni sekretar Naim Džafić-Naja, Boro Karanfil Trajković i Meho Poturković.
Vrlo talentovana generacija juniora Vrbanjuše iz 1978 godine, od kojih je većina igrala i za seniore kao i mali fudbal. Stoje: Đana Enes Ćifo, Tabaković Nedim, Hadžić Tarik, Đurđević Goran, Škipina, Pašić, ?, Hadžiosmanović Amir trener Čuče: Reško, Kaljanac Ekrem, Frlj Mensur, Džido Almedin, Ustamujić Muhidin Mujke i Ljubović Senad Selo
Dijamant 1986. godine, stoje: Bostandžić Senad, Kaljanac Mirsad, Zilić Mehmedalija, Eminagić Nijaz Tamba, Ćolić Fuad, Zuko Asim, Zubetljak Sabahudin, Fejzagić Hikmet, Koradžić Abduselam Medo.
Čuče: Efendić Mevludin, Zečević Elvedin, Tarćin Salem, Smajlović Fadil, Velić Senad, Bostandžić Nedžad, Merđanović Namik, Tokača Sead.
Prijateljska utakmica, 1987. godina: Sarajevo – Lirija, Zilić, kapiten Lirije, Prolić, Radeljaš i Peljto
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 30.10.2023.