Tragom fotografije u vlasništvu porodice Švrakić
Ljubažnošću porodice r. Fuada Švrakića stavljene su nam na raspolaganje fotografije nenadmašnog majstora „ bubamare“. Samo zahvaljujući nepoznatom zaljubljeniku ove igre sačuvano je dvadesetak fotografija i diploma u ratnom vihoru devedesetih na prostorima naselja „Grbavica“. Jedna od fotografija je posebno privlačila pažnju. Na prepunom Sportskom centru „Kovači“ (kojeg na žalost više nema) poznavaoci ove igre mogu prepoznati se nekolicinu igrača koji su u to vrijeme igrali za različite ekipe u gradu. Sam povod fotografisanja i ko je protivnička ekipa bila je nepoznanica.
Na fotografiji se prepoznaje virtuoz ove igre Edo Dalipagić, inače u to vrijeme član ekipe „Lutrija BiH“. Pri slučajnom susretu obećao je saradnju.Ali ništa od toga. Iznevjerio je obećanje. Ono u stilu, koga to više interesuje.
Takođe, pri slučajnom susretu igrač FK „Sloboda“ iz Sarajeva Ivana Šrepflera, poznatijeg po nadimku „Švaljek“ na upit o fotografiji znao je razlog fotografisanja kao i priču o takmičenju. Obećao da će potražiti fotografije pa nazvati da se priča zabiljezi. Nakon puno dogovora i urgiranja utanačeno je viđenje.
Uz pivo na terasi stana u Dobrinji krenula priča o svemu i svačemu. Pa krenimo redom.
Ivan Šrepfler – Švaljek odrastao je u naselju “ Pavle Goranin” poznatijem kao Švrakino selo. U kraju gdje je odrastao nije postojala ni pristojna poljana za loptanje, a kako u naselju početkom šezdesetih godina nije postojao ni fudbalski klub, sa nekoliko drugara karijeru počinje u FK “ Sloga” iz Buća Potoka (Tim davno ugašen). Nestalo je i igralište, preko puta ŽIŠ-a gdje je igrala. Po formiranju FK “ Sloboda” 1965 ostaje do kraja karijere vezan za svoj kraj. Bilo je poziva i proba u većim klubovima, ali “ Sloboda mi je bila sve”. Okosnicu kluba čine drugari iz komšiluka. Dugogodišnji kapiten, u privatnom životu tih i nenametljiv, na terenu je bio half radilica koga su poštovali i protivnici jer je bio u igri prepoznatljiv po fer-pleju.
Kako je povod za razgovor bila zajednička fotografija dvije ekipe, Švaljek uz dobro pamćenje započinje priču:
„ Legendarni Adem Bijelonja, fotografisao nas je pred finalni susret sa ekipom Banja Luke. Takmičenje je upriličeno sa reprezentacijama gradova samoupravljača širom Jugoslavije. Finalno takmičenje 16 ekipa održano je u Sarajevu. Reprezentacija grada Sarajeva osvaja prvo mjesto pobjedom nad Banja Lukom od 8:2. Koliko je bilo ozbiljno takmičenje dovoljno govore i dva trenera iz Želje“. Bilo bi dobro da se neko javi i upotpuni praznine N.N. igrača.
Čitav radni vijek proveo je u RO „ Zrak“, gdje je s uspjehom nastupao za ekipu u malom fudbalu. U to vrijeme je bilo popularno takmičenje na nivou grada „ Radničke sportske igre. Prestižno je bilo učestvovati u završnici tog takmičenja na prepunom Sportskom centru „ Kovači“. S nostalgijom i dobrim pamćenjem prisjeća se i nezaboravnih utakmica sa ekipama: „Oslobođenje“ „Lutrija BiH“, „Sarajevo taxi“…..
Interesentno je da je ovaj sastav FK „ Sloboda“ bio sastavljen od momaka koji su 80% bili fakultetski obrazovani. Neke kasnije generacije „zaslužile“ su nadimak „Sivi dom“.
Ugodan razgovor od par sati, o svemu i svačemu, po idealnom i sunčanom popodnevu, a ispod balkona prazno košarkaško i igralište za mali fudbal sa prelijepim golovima. I za to Švaljek ima komentar: „ Mi smo odrasli u Švrakinu u tzv. Prvom sektoru. Jedino nam je igralište bio šljivik „Lazino“ . Malo po malo šljive nestajale i Laze prepustio poljanče omladini, koja baš i nije bila ravna“.
Priča posvećena i Švaljekovim sinovima koji mu baš puno toga i ne vjeruju ili vjeruju. Možda eto onako.
Tekst i fotografije: Radivoje Kovačević
FIS-GOL TIM
29.04.2023.