Administrativno je podjeljeno na dvije mjesne zajednice, Čengić Vila 1 i Čengić Vila 2.
Mjesna zajednica Čengić Vila 1 se nalazi na desnoj obali rijeke Miljacke, dok se na lijevoj obali rijeke nalazi mjesna zajednica Čengić Vila 2. Većina građana Sarajeva cijeli taj prostor kraće zovu Čengić Vila. Prema procjenama iz 2009. godine, sarajevsko naselje Čengić Vila ima oko 13.000 stanovnika.
Naselje je dobilo ime po osmanskom vojnom zapovjedniku Derviš-paši Dedagi Čengiću, sinu Smail-age Cengica, koji je u Sarajevu izgradio vilu, pa su tokom turske vlasti Sarajlije to područje kolokvijalno zvali Dedagini konaci.
Nakon dolaska austrougarskih vlasti u Sarajevo, na području Čengić Vile 1 je izgrađen Egzercir, vojno vježbalište, koje je po okončanju Prvog svjetskog rata korišteno kao alternativni stadion. Danas je Čengić Vila visoko urbanizirana cjelina, s brojnim kulturnim, sportskim i obrazovnim sadržajima. Na prostoru naselja locirane su dvije osnovne škole OŠ Čengić Vila i OŠ Osman Nakaš.
Neboderi „Vranica“
Da ovoj administrativnoj, ali vise zbog loptacke podjele, dodamo kvart koji se zove Neboderi „Vranica“. Kvart u kome su zivjeli i djelovali poznati javni i kulturni radnici, kao sto su: Ugljesa Uzelac, gradonacelnik grada Sarajeva, Ljiljana Molnar Talajic, vrhunska operna pjevacica, Ahmet Hromadzic, knjizevnik, Nikola Bilic, sportski novinar Radio Sarajeva, Sokrat Kajevic, bariton sarajevske opere, Alija Resulovic, novinar, Josip Katalinski, Josip Bukal, Avdija Derakovic , fudbaleri FK Zeljeznicar. Tu je u drugoj polovini sezdesetih i u sadamdesetim rasla i stasala jedna generacija loptasa i sportista koja je vrijedna spomena. Tahir Helja i Cedo Dmitrovic (fudbal), Mehmed Nalo (gimnastika), Sejfo Rozajac (dzudo), Branko Bjelica (kosarka), Zorica Toperic (stoni tenis), a kada je mali fudbal u pitanju najduze su se zadrzali na loptackoj sceni Miroslav Sudimac i Adnan Muzurovic.
Mali Wembly
Vec je spomenut Egzercir, vojno vježbalište, (na potezu gdje je danas okretaljka tramvaja dvojke) a raja je taj preuredjeni stadion prozvala “Mali Wembly” i tu su organizovani turniri u malom fudbalu. U pamcenju su turniri u periodu od 1967 do 1970 godine, koji su organizovani na tom terenu. Na turniru pionira su igrale raje sa Cengic Vile 1 i 2, te iz kvarta oko tramvajske remize i raja iz Nebodera.
Cetri ekipe su bile najbolje.
Za ekipu lijevo od skole “Slobodan Vukovic” (tako se zvala skola na Cengic Vili 1) igrala je raja koja je bila okupljena oko Bore Tesanovica (kasnije ce igrati za FK Zeljeznicar), a za njih su igrali jos Jasminko Djapo, Popara, braca Copelj, …………
Za one desno od skole su igrali Febo Kolar, Nedzad, braca Mitrovic, Sabrija a njihov glavni igrac, tj. navijac je bio Dragan Gligorijevic, koji nas je znao “prepadati” sa strane (iza aut linije) u nastojanjima da vrsi pritisak na protivnicke igrace a jos vise na sudiju utakmice.
Preko Miljacke, sa Cengic Vile 2 (igrali i okupljali se najcesce kod osnovne skole “Petar Dokic”) ekipa predvodjena Dinom Dzurbuzovicem, on je od svih nas tadasnjih igraca napravio najbolju igracku karijeru. Medjutim, njegova ekipa nije imala mnogo uspjeha u to vrijeme, pogotovo igrajuci protiv ekipe “Neboderi”.
Ekipa – Neboderi. Veoma dobra ekipa, za ekipu igrali igraci generacija iz 1955. Svi zivjeli u kvartu gdje su neboderi “Vranica”. Sastav : Fahrudin Mujkanovic – Mujke (Drazenko Cuk – Oko), Faruk Helja – Dino, Sefo Rozajac, Adnan Muzurovic – Atko, Amir Sadzak i Miroslav Sudimac – Miro.
Na tim turnirima ekipa Neboderi je osvojila najvise prvih mjesta.
Sportski Centar Čengić Vila 1
Na mjestu gdje je danas sportski centar C. Vila 1 nekada je bio veliki park. Tu smo mi od 1968-70, kao Neboderska raja, redovno isli da igramo protiv raje iz “Zutih zgrada”, kako smo ih zvali. Za njih su igrali: Bozo Obradovic – Boko, Nijaz Mujic – Njasa, Andjelko Stanic – Cus, Enes Sogolj, Becir Dautovic – Baco, braca Djokic, braca Klacar, Kozo, Gido, braca Krivokapic.
Sportski centar se izgradio 1970 godine a tu se pored malog fudbala igrao rukomet, kosarka i odbojka. Sto se tice malog fudbala nekako se u pocetku udomacila starija raja predvodjena zaista dobrim igracima malog fudbala. Pored ostalih tu su redovno dolazili: Kemo Kovac, Ljubo Kalaba, Suljo Pasalic, braca Dizdarevic (Hamo, Mujo i Fahrija), Djoka, Cik, Bego Resic, Cedo Dmitrovic, Rase Silajdzic, Slavko Mitrovic, Kemo Sukalic, David,…..
U junu 1976 godine raja iz Nebodera je organizovala turnir. Uglavnom nosioci organizacije su bili igraci ekipe “Neboderi”. Ucestvovalo je sesnaest ekipa. Uvedene su u organizaciju, bar na Cengic Vili neke novine koje su znacile neku prekretnicu u odnosu na vec vidjeno. Izmedju ostalog, novcane nagrade za prvoplasirane ekipe, uz tradicionalne diplome i pehare. Slijedece, obezbjedjen je razglas za najavu i pracenje rezultata utakmica. Dalje, odvojini su posjetioci turnira od terena, uvedene su klupe za rezervne igrace sa tim da je istocna strana igralista ostavljena samo za igrace, predstavnike ekipe i organizatore. A ono sto je posebno dalo pecat turniru, mlada ekipa „Nobedera“ je pobjedila u finalu favorizovanu ekipu „Verone“, za koju su tada igrali: Sopovic na golu, Hajrudin Saracevic, Bahrija Hrvat, Nusret Kadic, Fahrija Hrvat i Olega Cvijanovic. Sem Cvijanovica svi igraci FK Zeljeznicar. Za ekipu „Nebodera“ su igrali: Fahrudin Mujkanovic, Faruk Helja, Amir Sadzak, Adnan Muzurovic, Miroslav Sudimac i Mile Milosevic. Rezerve: Cuk Drazenko, Smiljan Penc i Enver Salijaj.
Potom negdje u jesen 1976 iskristala se jedna ekipa Cengic Vile 1, koja ce kasnije nastupati na mnogim turnirima. Na golu je bio Culjak, Mustafa Dizdarevic , Pero Simic, Miroslav Prajzeler, Adnan Muzurovic i Petar Kenjic. Tu su jos bili Kemal Sukalic, Branko Mandaric i Sarija Idrizovic. Nekako u tom periodu na igraliste Cengic Vila 1 pocele su redovnije dolaziti “gostujuce” ekipe, sa Cengic Vile 2, Grbavice, Alipasina, Marijin Dvora i ostalih dijelova grada. Tada se uvede prva nepisana pravila igranja, da se igra do sest postignutih golova i ekipa pobjednik ostaje na terenu. Mnogo je poznatih igraca fudbala/malog fudbala dolazilo tih godina na igraliste. Tesko se sjetiti svih imena a i prilikom navodjenja sigurno da bi se preskocili mnogi ali za ovu priliku da se navedenu neka poznata imena: Ivica Osim, Mehmed Sljivo, Sead Jasenkovic, Dzemal Serbo, Srecko Katanec, Vahid Avdic, Mehmed Janjos, Hajrudin Saracevic, Dragan Simic……..
Turniri su se redovno ozdrzavali na terenu Cengic Vile 1 ali i u FIS-u, na Kovacima, te na Otoci, Cengic Vili 2, gdje je ekipa redovno igrala a neke od njih i pobjedjivala. U to vrijeme tim Cengic Vile 1 je bila ekipa za respekt, gdje je pozicija golmana bila “najbolnija” tacka. Mijenjani su godinama golmani ali nikako se nije uspjelo naci nekoga, recimo, tipa Cafira iz “Ljubljanske banke”.
Cetri godine kasnije na turniru koji je organizovala MZ Cengic Vila 1 pozvali smo trojicu igraca sa Otoke, golmana Husu, Harisa Rasidagica i Rajka Dogandzica. Bilo je neminovno da nam trebaju mladji igraci u odbrani, nasi stariji igraci na tim pozicijama Mujo Dizdarevic i Kemo Sukalic su trebali pomoc. Ovaj potez dovodjenja “otocana” se pokazao uspjesnim, mada je u finalu ekipa Verone bila uspjesnija, pobjedom su “ovjerili” prvo mjesto. Nakon ovog turnira pocinje prava “invazija” igraca malog fudbala na teren Cengic Vile 1. Uvedeno je novo, dodatno pravilo igru pocinje prvih dvanaest igraca koji se pojavi na terenu. To je dovelo do toga da se u dane vikenda vrijeme pocetka igranja pomjeralo konstantno. Sa nekadasnjeg pocetka u 9:00 ujutro, otislo se cak i na nekih 6:00 sati. Niko nije zelio da ceka, jer se nije znalo koliko ce se igrati prva utakmica. Ako su prve dvije ekipe ravnopravne znalo se to oduziti i na dva sata cekanja. To su bili pravi “bolesnici” malog fudbala. Tada je i nastao slogan da je stadion Cengic Vila 1 “ Meka” malog fudbala u gradu Sarajevu.
Negdje od 1980 godine smo uveli igranje po salama u toku zimskog perioda. Igrali smo u salama na DIF-u, na Mojmilu i u Skenderiji, naravno.
Ekipa Cengic Vile 1 godine 1981 i 1982 ucestvuje na prvenstvu grada u organizaciji sportskog drustva Privredne banke Sarajevo – udruzene banke. Za ovu ligu smo se u prvoj godine pojacali sa igracima koji su poceli redovnije dolaziti na igraliste. Rade Simic, Zoran Bilic i golman Boro Boravcanin su bili ocigledno pravi igraci koji su nedostajali, jer je ekipa osvojila ubjedljivo prvo mjesto te godine u konkurenciji ekipa kao sto su bile Ljubljanske banka, OZIL Ilidza, Vrbanjusa, MZ Kovaci, MZ Otoka, MZ Grbavica……… Za najboljeg igraca lige proglasen je Miroslav Miso Prajzler, igrac ekipe Cengic Vila 1.
U slijedecoj, drugoj godini odrzavanja ove lige odluceno je da se, po prvi put, organizuje ekipa zajedno sa igracima iz „suparnicke“ ekipe Cengic Vile 2. Pozvali smo Faika Kolara i Milivoja Terzica. Nije islo, na kraju sezone ekipa je zauzela trece mjesto.
Prvi turnir u malom fudbalu Fis-Gol 1983 godine i ucesce ekipe Cengic Vila 1. Za ovaj turnir vezane su prve i slobodno se moze reci posljednje neprijatne situacije te prirode u ekipi. Naime, neposredno pred pocetak turnira doslo je do „puca“ unutar ekipe, tako da se bez znanja vodstva ekipe pregovaralo sa sponzorom a doveden je i Hamo Dizdarevic za trenera na samu utakmicu turnira. Naravno, da se ta nelagodna situacija koja je vladala neposredno pred utakmicu, i u toku same, odrazila na rezultat. Izgubljena je utakmica od relativno slabijeg protivnika. Nakon te utakmice Rajko Dugandzic je napustio ekipu i vise nije nikada igrao za nasu ekipu na turnirima. Niti je igrao sa nama na visegodisnjim redovnim zimskim terminima ekipe. Otisao je da igra za suparnicku ekipu, Cengic Vilu 2.
Nastavljeno je igranje na igralistu sportskog centra Cengic Vile 1 ali i na gradskim turnirima, u FIS-u, na Ilidzi, Kovacima, Vogosci, Velesicima……… Islo se i na turnire koji su organizovani van Bosne i Hercegovine. Ostaje u sjecanju turnir gradova u Sidu, gdje su ucestvovale ekipe Uspinjaca iz Zagreba, Jugoslavija plavi iz Beograda, ekipa Sida a ekipa Cengic Vile 1 je bila predstavnik turnira Fis-Gol za tu godinu. Za taj turnir pored standardnih igraca ekipe, kao pojacana su dovedeni golman Mato Mrkic i Nedim Muminovic.
Praveci rekapitulaciju igranja malog fudbala u pripremi za osnivacku skupstinu Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo mi smi imali diskusiju koga sve da predlozimo za clanove izvrsnih organa Udruzenja. Imali smo u vidu da stadion Cengic Vila 1 i igraci koji su igrali na njemu moraju biti tu zastupljeni. Ocigledan je fakat bio i da, u to vrijeme, u raznim ekipama koje su igrale na turniru Fis-Gol su bili vodeci igraci sa terena Cengic Vile 1.
Posebno treba istaci da smo u ovom periodu znatnu paznju posvetili druzenju van terena. Druzenja poslije utakmica na Cengic Vili a pogotovo za vrijeme zimskog perioda i igranja u KSC “Skenderija” su bila normalna pojava. Kao novinu smo uveli familijarne izlete. Islo se na Boracko jezero, na planine a i na more skupa. Pravili smo, naizmjenicno, kucne posjete, obiljezavajuci prigodne datume, rodjendane i slicno. Sve skupa, bila su to nezaboravna vremena druzenja i raznoraznih dogodjanja. Svaka organizacija, posebna prica.
Negdje od 1987 godine, stasava jedna nova generacija predvodjena Almirom Turkovicem – Zekom, bracom Lukovic, Vladimirom – Kigenom i Draskom, Edinom Djapom, Fikretom Korkaricem, Kenanom Memisevicem, Amirom Spahicem i ostalim igracima malog fudbala. O tome su svoja svjedocenja za portal fisgol83-91 napisali Drasko Lukovic i Edin Djapo.
Zvijezde sportskog centra Čengić Vile 1
Svako vrijeme ima svoje istaknute igrace i osobe. Da napravimo nekoliko selekcija onih koji su igrali mali fudbal od izgradnje stadiona Cengic Vila 1, u periodu od 1970 do 1987 godine, s tim da su igrali konstantno u navedenom periodu vise od deset godina.
Prema tome, pet najboljih igraca malog fudbala stadiona Cengic Vila 1u periodu o kome govorimo su: Miroslav Prajzler – Miso, Faik Kolar, Adnan Muzurovic – Atko, Ljubomir Ljubo Kalaba i Kemal Kemo Kovac.
Almir Turkovic – Zeka je najuspjesniji igrac fudbala koji je “ponikao” na stadionu Cengic Vila 1, bio je standardni prvotimac FK Sarajevo. Igrao je i za NK Zadar, NK Osijek, NK Hajduk Split i Carezo Osaka (Japan). Popularni Zeka je odigrao je 11 utakmica za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine a nezvanicno je najbolji poslijeratni fudbaler FK Sarajevo. A u prvoj ligi Jugoslavije je igrao jedan malonogometas sa naseg stadiona, rijec je o Ljubi Kalabi, koji je 8.jula 1965 godine potpisao profesionalni ugovor sa FK Zeljeznicar. Nema tacnih podataka koliko je Ljubo odigrao utakmica za plave sa Grbavice ali on je zajedno sa jos cetvoricom igraca sa stadiona Cengic Vila 1 bio clan FK Pofalickog kada se ovaj klub takmicio u drugoj ligi jug. Uz Ljubu za taj klub, u tom periodu, su igrali i Sulejman Pasalic, Cedo Dmitrovic, Kemal Kovac i Enver Enko Bilanovic. Sto znaci, da su svi navedeni bili igraci saveznog ranga.
Pet najomiljenijih osoba stadiona u ovom periodu: Mustafa Dizdarevic – Mujo, Kemal Sukalic – Kemo, Branko Mandaric – Brko, Rasim Silajdzic – Rase i Sarija Idrizovic.
Najvjerniji gledaoci a istovremeno veoma cijenjene osobe koje su dolazile na stadion: Sacir Jazic – Jaza, Vlado Zlonoga, Meho Dizdarevic i Nijaz Mujic – Njasa.
Najduhovitija osoba od raje koja je igrala i dolazila na stadion: Asim Alagic – Acko.
Najbolji muzicar u ekipi je bio Petar Kenjic – Peso, clan vokalno instrumentalne grupe “COD”. Najbolji pjevac amater Miroslav Prajzler a najvise slusan u raji u solo izvedbama pjevanja je, bez premca, Mustafa Dizdarevic i pjesma “Na hastalu gori svijeca”.
Svake selekcije su diskutabilne, pa i ove, s tim sto su navedene “ovjerene” prilikom razgovora sa dostupnim igracima koji su igrali mali fudbal zajedno sa nama na stadionu Cengic Vila 1.
Šta reći za kraj?
Na sportskom centru Cengic Vila 1 se dvadesetjednu godinu, od 1970 do kraja 1991 godine, proveo jedan veoma interesantan i lijep zivotni period. Tri generacije su tu proveli nezaboravne trenutke, kroz igru malog fudbala i razna druzenja. Mali fudbal se igrao svakodnevno. Radnim danom popodne a vikendom prijepodne stadion je bio pun, igralo se satima.
Sa aspekta sportskih desavanja posebno atraktivno je bilo u periodu kada su se na sportskom centru igrali i ostali sportovi, kosarka, rukomet i odbojka.
Isto tako, bilo je milina vidjeti veselu igru djece i omladine na igralistu i u parku pored.
Danas, 2016 godine sve izgleda nekako prazno. Da ne kazem sablasno. Do nedavno se igralo jednom sedmicno, cetvrtkom. Kako kazu, i to je prestalo.
Ostaju ova nasa sjecanja. A mozda se promjeni situacija? Mozda opet bude k’o nekad? Tesko ali ko zna?
Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Zajednicki snimak ekipa koje su igrale na turniru Cengic Vile 1. Svi oni koji su dolazili na stadion da igraju na turnirima su igrali za vise ekipa.
Zajednicki snimak ekipa “Verona” i Cengic Vile 1 sa navijacima, nakon finalne utakmice turnira
Treba istaci da smo znatnu paznju posvetili druzenju van terena. Druzenja poslije utakmica na Cengic Vili a pogotovo za vrijeme zimskog perioda i igranja u KSC “Skenderija” su bila normalna pojava. Kao novinu smo uveli familijarne izlete. Islo se na Boracko jezero, na planine a i na more skupa. Jedan takav detalj, Podgora krajem osamdesetih, Boro Borovcanin, Adnan Muzurovic i Miroslav Prajzler
Raja sa Cengic Vile 1, nakon osvojenog prvog mjesta na jednom od turnira
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 22.07.2023.