Sedamdesetih godina prošlog vijeka „Drug je Tito „izdo“ novo naređenje: u slobodno vrijeme svi na sportske terene!“. Osnovane su „sofke“, samoupravne interesne zajednice, oouri za sport i rekreaciju u svakom većem kolektivu. Širom nam lijepe domovine gradile su se sportske dvorane, sportski tereni za košarku, mali nogomet, odbojku, atletske staze… U prodavnicama „Slovenija-športa “ i „Sporta“ mogla se kupiti sportska oprema proizvedena u fabrikama Adidasa i Pume. Sportske novine su imale dobar tiraž, a sportske rubrike u dnevnim novinama bile su najčitanije. Na međunarodnim takmičenjima jugoslovenski sportisti osvajali su trofej za trofejom. Neuspjehom su se smatrali, pogotovo u kolektivnim sportovima, ostvareni rezultati slabiji od prvog ili drugog mjesta.
Sve te društvene promjene nisu značajnije utjecale na navike velikog broja malonogometaša. Umjesto tena poznatih svjetskih proizvođača sportske opreme oni su tih, sedamdesetih godina, najčešće igrali u tenama koje su zvali „šangajke“, a koristile su se i „zepe“ i tene „startas“ ili „borovke“. Pravila igre naslijeđena su od igre koja se zvala „na male“. „Igra na male“ se sa neprometnih ulica, iz dvorišta, prostora ispred garaža, parkovskih površina „preselila“ na rukometna, najčešće betonska igrališta. Golove koji su pravljeni od školskih torbi, cigli, kamenja zamijenili su drveno-metalni sa mrežama.
Naredba „drugova iz komiteta“ realizovana je i u Novom Sarajevu. Na prostoru nekadašnje parkovske površine na Čengić Vili I izgrađen je sportski centar kojeg su činila tri igrališta i to za rukomet, odnosno mali nogomet, košarku i odbojku.
Početkom „sedamdesetih“ zaljubljenici malog nogometa, većina njih srednjoškolci, koji su stanovali u neboderima, poznatijim kao neboderi „Vranica“ i žutim zgradama, pored nebodera (Ulica VI proleterske brigade) na Čengić Vili, odlučili su da formiraju malonogometni klub i da ga nazovu Fenix. U prodavnici „Sport“ kod poznate slastičarne „Egipat“ kupljeni su i dresovi crvene boje sa dvije bijele pruge. Utakmice su bile neizvjesne. Osim lucidnih poteza, klizajućih startova, lakata u tijelo dešavalo se da se utakmica prekine, jer je neko „sletio s garaže“ ili udario u metalna garažna vrata ili bi počelo „šaketanje“… Oznojeni i umorni malonogometaši bi odlazili u slastičarnu kod „Pere“ ili bi sjedili pored samoposluge, iza trećeg nebodera, pili Kolu, Yupi, Coctu, pivu „klipaču” i jeli sendvič sastavljen od četvrt hljeba, sira „Zdenka“ i salame.
Vremenom se povećavao broj onih koji su svoje slobodno vrijeme željeli provesti na terenu za mali nogomet, ali i onih koji su redovno dolazili da gledaju utakmice, jer su svoje fudbalsko umijeće pokazivali i tada poznati igrači sarajevskih klubova: Željezničar, Sarajevo, Bosna, Partizan, Iskra, Pofalićki, lokalnog Jedinstva…
Raja iz nebodera i žutih zgrada (feniksovci ili „raja iz restorana ABC“ kako su ih neki nazivali) iako po godinama najmlađi imali su jednu od najuspješnijih ekipa malog nogometa u dijelu grada koju su činili Čengić Vila I, Čengić Vila II, Otoka i Malta: na golu su bili Mujke (Faruk Mujkanović) ili Draženko Ćuk, a kostur ekipe činili su Dino (Faruk Helja), Coka (Smiljan Penc), Šaban (Mile Milošević), Atko (Adnan Muzurović), Miro (Miroslav Sudimac) i Amir Sadžak. Prvi, jedini trener i povremeni igrač ekipe bio je Tahir Helja, koji je tada nastupao za konjički Igman, a kasnije je bio i trener ove ekipe.
Polovinom sedamdesetih godina raja iz nebodera uspješno je organizirala na igralištu sportskog centra na Čengić Vili I prvi malonogometni turnir. Sudile su poznate sudije, bio je postavljen i razglas, a veliki broj gledalaca imao je priliku da u finalu gleda izvođenje penala. Spretnija je bila ekipa Fenix (neboderi „Vranica“). Drugo mjesto osvojili su malonogometaši koje su predvodila Rutko Saračević, braća Kadrić, Bahrija i Fahrija Hrvat. Poslije turnira, pored rijeke Bosne organizovano je zajedničko i nezaboravno druženje učesnika.
Poslije ovog uspješno je organizovano još nekoliko turnira koje su naizmjenično osvajale ekipe Verone, Čengić Vile II i Feniksovaca“ odnosno „Nebodera“. Nešto kasnije, i uz nove malonogometaše, ekipa, „Nebodera“ je igrala pod nazivom „ Čengić Vila I “. Iskustva koja su raja iz nebodera stekla u organizovanju turnira bila su motivirajući faktor da neki od malonogometaša feniksovaca, kao uposlenici Privredne banke pokrenu i organizuju jedan od najuspješnijih i najpopularnijih turnira u malom nogometu „FIS-GOL“ .
Rušenjem Jugoslavije, agresijom na Bosnu i Hercegovinu fudbalske lopte, dresovi, tene zamjenjene su vojnim uniformama, puškama…
Mali nogomet nije bio mali i nije bio nevažan događaj u životima onih koji su ga voljeli i znali igrati. A igrali su ga i danju i noću, zimi i ljeti, po kiši i po snijegu. Igrati dobro mali nogomet značilo je trajnu ulaznicu u svaku sarajevsku raju, turu pića više, pohvalu od nastavnika ili profesora fizičkog, ali i slušanje svakodnevnih kritika zaljubljenih djevojaka, a posebno supruga ili majki što se oznojena i prljava sportska odjeća morala svakodnevno prati, najčešće ručno uz pomoć deterdženta „Nila“ ili „Plavi radion“…
A neboderci ?
Nekako s proljeća se vide ili čuju. Probeharali. Prostata omekšala, koljena i leđa ponekad zabole…
I naravno, podržavaju inicijativu da se ponovo organizuje turnir „Fis-gol“.
Autor teksta: Amir Sadžak
FOTO ALBUM:
Cetvorka koja je igrala finale 1976 godine, dole Smiljan Penc i Fahrudin Mujkanovic, stoje Adnan Muzurovic i Amir Sadzak
Ista ekipa Feniksovaca je oranizovala drugi put turnir 1981 godine. U finalu su se sastali Cengic Vila 1 protiv ekipe Verone, koja je na kraju ostvarila pobjedu i osvojila prvo mjesto. Na fotografiji Amir Sadzak (desno) i Adnan Muzurovic.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 07.06.2023.