Rođen sam u Livnu. Karijeru počeo u Troglavu, poslije igrao za sarajevski Partizan, Rudar Kakanj, Neretva Metković, Varteks Varaždin, a u Austriji igrao u trećoj ligi.
U Livnu sam sa 16 godina osvojio, sa svojom generacijom, veliki turnir 27 juli. Finale se igralo pred više od 4000 gledalaca. U Austriji sam osvojio sve malonogometne turnire a najveći je bio u Murau, internacionalni gdje je prva nagrada bila 100 000 šilinga.
Puno puta bio prvi strijelac turnira, a ima i jedna anegdota kad sam primao nagradu poklonili su mi bušilicu. Na republičkom prvenstvu smo igrali i dobili priliku nakon finala Fis gola da se prijavimo. Pošto smo igrali veliki fudbal i studirali na DIF-u tamo smo u hali igrali dva sata svaki dan fudbal. Bili smo puni snage i samo nam je falio sponzor koji se ubrzo i pojavio i prepoznao kvalitet. Amir Hadžić i Hasan Hajdarević su nas podržali. Vrlo poznati i ugledni ljudi, prava sarajevska raja, a i veliki zaljubljenici u fudbal. Znam da je turnir bio jak i da smo u finalu dobili igrače kao što su Sulejman Halilović (Rapid Beč) i još neka poznata imena. Na tom turniru igrajući za ekipu Pikadili osvojili smo prvo mjesto a na turniru za prvaka Jugoslavije osvojili smo treće mjesto.
Sjećanja na FIS gol su mi jedna od najljepših u karijeri. Željko Bojić naš kolega sa faksa igrao je za Sonse i stalno smo im sparingovali pred turnir za koji koji nismo znali ni da postoji. Tako da smo jednom otišli da pogledamo utakmice i riješili da se prijavimo. I gle čuda, baš smo mi sa finala izbacili Sonse i igrali protiv Drugari Zenica, gdje smo poraženi sa 2:0. Nismo odmah mogli realizirati kakav je to jak turnir Fis Gol. Tek nakon nekoliko mjeseci smo uspjeli, bili smo mladi ušli u avanturu i nije loše bilo prvo učešće.
Kvalitetni igrači. Jedan od boljih s kojim sam igrao bio je Nebojša Novaković, golman je bio Safet Hodžić, mislim da je poslije i za Bosnu branio. Od saigrača u velikom fudbalu, ima ih puno dobrih. Teško ih je nabrojati znaju oni kad budu ovo čitali. Treneri su mi bili Matijanić, koji je nosio desetku u Hajduku. Naučio me fudbalskim vještinama, dao mi vrhunsku tehniku. Zatim, Hafizović Kemal, Branko Ivanković, itd.
Živim u Njemačkoj trenutno, futsal mi igra najstariji sin (viceprvak Njemačke) ima svoju školu futsala i polako završava karijeru. U Bosni sam znao Boru Matana iz Livna je odakle sam i ja, malo sam pratio reprezentaciju dok je on bio selektor. Politika je puno kriva zašto nismo bili bolje plasirani. To je jedini uzrok. Futsal klubovi muku muče sa finansijama. Do neke godine je taj sport bio u povoju, ali kako vidim polako se dižu i biće to sigurno još bolje.
Imam još samo jednu poruku za omladinu koja se bavi igranjem fudbala. Draga djeco ostavite se telefona, izađite na ulicu, ili u dvorište, ili ko ima mogućnost na stadion. Ponesite svog najvjernijeg prijatelja loptu i dobro se zabavite, tek nekad predveče vratite se kući i tako svaki dan. Bićete zdraviji i jači u svemu. Ciljevi koji su u tom momentu nevidljivi će se pojaviti i bićete sretni.
Hvala puno i sportski pozdrav,
FOTO ALBUM:
Ekipa Picadily, Republičko prvenstvo. S lijeva, Duvnjak, Hadžić predstavnik ekipe, Klačar junior, Omazić, Klačar senior. Čuče: Sijerčić, Bojić i Vrebac
FIS-GOL TIM
- mart 2025