Nostalgija za fudbalom u mojoj mahali
Ono što je interesantno je da sam djetinjstvo i mladost proveo na prostoru između nekoliko mjesnih zajednica pa ću se u ovom tekstu osvrnuti na taj period, ekipe i igrače sa kojim sam igrao veliki i mali fudbal. Ulica Budakovići se nalazi na desnoj strani Miljacke, na sjevernoj periferiji Sarajeva. Pripada mjesnom području “Bardakčije”. Smještena je između Ulice Bardakčije (prije Hadži Lojina) na zapadu i Ulice Skendera Kulenovića (prije Ulica Stojanke majke Knežopoljke) na istoku. Budakovići je naziv srednjovjekovnog sela koje je kasnije ušlo u sastav grada. Stanovao sam u ulici Kaukčije Abdulaha efendije (danas Vrbanjuša), sto metara iznad ulice Budakovići. Kad se stane na raskršću na početku ulice Budakovići, istočno su Mihrivode/Medrese II, zapadno Podhrastovi-Bardakčije, sjeverno Sedrenik i južno Vrbanjuša. Većina djece sa tog područja išla je u osnovnu školu Razija Omanović, gdje je i počinjalo naše druženje.
Na Vrbanjuši je bio zemljani teren, pored Doma za sirotište koji je izgrađen 1905. godine, a na Mihrivodama je bio betonski teren, populana Bijela bašta. Na ta dva terena se skoro stalno igrao fudbal koji je bio naša glavna zabava. Na ovom području su bila tri registrovana kluba za veliki fudbal (Sedrenik, Vrbanjuša i Medrese II/Dijamant) i ono što je interesantno ja sam igrao za sva tri kluba i koliko je meni poznato, to je pored mene uspjelo još i Mirsadu Spahoviću. Lično, nisam bio neki fudbaler rasnog kova tipa našeg komšije i ljubimca Fude Švrakića, ali sam bio vrlo korpulentan i onako malo i na snagu i uz solidnu tehniku, igralo se lopte što je najvažnije. Vrlo rano, u 19. godini, položio sam za fudbalskog sudiju, pa zbog toga nisam igrao previse veliki fudbal, iako sam ga volio, jer se to dvoje uporedo teško uklapalo.
Moje prve komšije bili su braća Radeljaš, Hamdo i Ferid-Nona, koji su ostavili dubok trag u FK Sarajevo, posebno Ferid koji je odigrao 254 utakmice i nalazi se na 11. mjestu po broju odigranih utakmica za Bordo klub. Također u neposrednoj blizini na Podhrastovima, odrastao je i moj dragi prijatelj Zijad Švrakić, izvrstan igrač velikog i malog fudbala, koji je također igrao u Sarajevu, od pionira do prvog tima (1983.-87.) i bio član šampionske generacije 1984/85.
FK Sedrenik
Klub je osnovan 1959 godine i uglavnom se takmičio u grupnoj/međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Na žalost klub je prestao sa radom 1997 godini, zbog lose finansijske situacije.
Ekipa Sedrenika sredinom sedamdesetih godina, sa trenerom Šehovićem, a na slici su legendarni sekretar Naim Džafić-Naja, Boro Karanfil Trajković i Meho Poturković.
Za ovaj klub su nastupali igrači sa područja mjesne zajednice ali su vremenom dolazili i igrači iz ostalog dijela grada, posebno u osamdesetim godinama.
Povodom jubileja, 20 godina osnivanja kluba, 1979. godine odigrana je prijateljska utakmica sa FK Sarajevo, gdje se od kluba oprostio najbolji igrač i kapiten Boro Trajković.
Sedrenik je često nastupao i na raznim malonogometnim turnirima, jer je imao niz klasnih igrača koji su fantastično igrali mali fudbal, a među najboljima su bili braća Tahir i Ibro Helja, Nedim Muminović, Mehmed Hadžić, Edhem Dalipagić, Emir Muminović, Fahrudin Ajanović, Fikret Tutić, Rizo i Erzid-Nijo Samouk, Hrustemović Zaim, Tabaković Nedim Ćuka, Hamdo Lemezan, Smiljanić Dragoljub Stoja, Edin Pilav.
Mnogo igrača FK Sedrenik igralo je na Fis golu za razne ekipe. Za ekipu Avala, koja je nastupala na Fis golu 1989. i 1990. godine, uglavnom su igrali igrači FK Sedrenik.
Stoje: Zilić Mehmedalija, Tokača Sead, Tokača Nedžad, Tokača Vehbija, Mekić Amir, Mahović Hamdija vlasnik bife Avala,
Čuče: Šubo Sead, Tokača Kiko, Ajanović Fahrudin i Šero Halil Gugo.
Za juniore Sedrenika sam igrao u periodu od 1978. do 1980. godine.
FK Vrbanjuša
Klub je osnovan 1967. godine i danas se takmiči u Kantonalnoj ligi. Do 1992. uglavnom je igrao u grupnoj/međuopštinskoj i u opštinskoj ligi. Najveći uspjeh kluba je u sezoni 1998/99. kada su igrali u Premijer ligi BiH zajedno sa Sarajevom, Željezničarom, Čelikom, Slobodom, Veležom. Igrali su i Prvu ligu FBiH, kao i duže vrijeme u Drugoj ligi.
Kroz ovaj klub je bišoj Jugoslaviji, prošlo mnogo poznatih fudbalera, a po meni najveći i najdublji trag ostavio je legendarni kapiten Fuad Kumro Živčo. On je za ovaj klub nastupao od 1971. do 1997. godine, uz pauzu u periodu od 1981.-84. kada je igrao za Romaniju sa Pala.
U klub je pred kraj igračke karijere 1984. godine došao Alija Hadziosmanović Braco i igrao do 1992. godine, a od tada je preuzeo klub u kojem je bio trener i direktor i tako je sve do danas. Svi uspješni rezultat u ovom periodu se uglavnom vežu za njegovo ime. Braco je 2017. godine izdao kjnigu o 50 godina postojanja u kojoj se može naći niz zanimljivih i historijskih činjenica vezanih za ovaj klub.
Ono što je posebno interesantno je to da je veći broj igrača i trenera, bilo u ova dva komšijska kluba, Sedrenik i Vrbanjuša. Napomenuću one koje znam ali ih sigurno ima još. Šehović, Kustura Fuad Saliha, Kadragić Zakir, Radžo Ahmed, Hadžiabdić Suad, Pjano Mirsad, Tabaković Nedim, Helja Ibro, Smiljanić Dragoljub Stoja, Brutus Džemal Joja, Mirsad Spahović, Ahmed Belan.
Najveći uspjeh prije rata Vrbanjuša je ostvarila pobjedom u Kupu MFS Sarajevo, protiv ekipe Radničkog iz Goražda 1986. godine.
Igrao sam za FK Vrbanjušu u dva navrata, u sezonama 1980/81. i 1987/88.
U posebnom sjećanju mi je ostala ova utakmica, jer sam tada prešao iz Sedrenika u Vrbanjušu i u malom derbiju smo uspjeli dobiti Sedrenik. Nemam sliku sa te utakmice ali ostaje ovaj isječak iz novina kao uspomena. Interesantno je da sam tada radio kod Mehe u njegovoj kafani „Uranak“ ali mi to niko nije zamjerio. U toj sezoni smo pobijedili i Romaniju sa Pala koja je bila prva. Po završetku ove sezone otišao sam u JNA, u Romaniju su otišli Kumro i Đurđević, a u Sedrenik Tabaković i Pjano.
U sezoni 1987/88. kada sam igrao drugi put za Vrbanjušu, igrali smo u Opštinskoj ligi iako je u ekipi bilo dosta poznatih igrača što govori da su tada takmičenja bila vrlo kvalitetna. U ekipi su bili Kapo, Zilić, Tica, Jarović, Kumro, Hadžiosmanović, Krasnić, Brutus, Miletić, Ljubović, Karajica, Hadžiabdić, Spahović…
Vrbanjuša je imala mnogo kvalitetnih fudbalera koji su uspješno igrali i veliki i mali fudbal. Krajem 70-tih i početkom 80-tih, u Fisu su organizovani razni turniri kafića, a potom je 1983. počeo tradicionalni Fis gol. Na turniru 1980. koje su organizovale VN iz Beograda, ekipa Vrbanjuše (Restoran Mešak) osvojila je prvo mjesto među 68 ekipa i plasirala se na državno prvenstvo u Smederevu, gdje su osvojili peto mjesto.
Ekipa Vrbanjuše je redovno učestvovala na turnirima Fis gol, ali uvijek pod nazivom nekog od sponzora. Jedini nastup pod imenom Vrbanjuša-Arija imali su na posljednjem turniru 1991. kojeg su i osvojili.
Ekipa sa većinom igrača iz Vrbanjuše u nastupu za caffe Modena-Bene – Kumro Fuad Živčo, Đurđević Goran, Kadragić Zakir Krole, Bašagić Mehmed Meme, Kapo Amir, Đurković Miloš, Bene, čuče : Radžo Ahmed, Hadžiosmanović Alija, Švrakić Zijad, Mehmed Janjoš Čala i Ljubović Senad Selo.
Kako sam već spomenuo, na Vrbanjuši je postojao zemljani teren za mali fudbal, gdje su svakodnevno igrane utakmice od jutra do mraka. Na tom terenu je trenirala i ekipa FK Mladost (igrači sa oštećenim sluhom) čije su prostorije bile ispod Vrbanjuše u ulici Sagrdžije i koja se takmičila u Opštinskoj ligi. Najbolji njihov igrač bio je Šehović Mirsad, koji je kratko igrao i u FK Sedrenik, a igrao je i za reprezentaciju gluhih Jugoslavije, zajedno sa Damirom Desnicom iz Rijeke.
Na ovom terenu su se svake godine igrale utakmice (po janje) između starih i mladih sa Vrbanjuše, a ovo je slika sa kraja osamdesetih sa jedne od tih utakmica. Na slici su Daut, Pjano, Klačar, Mande, Behlulović, Gežo, Selo.
Po uzoru na turnire koji su se odigravali po gradu, organizovan je i turnir na Vrbanjuši na ovom terenu u proljeće 1983. godine, par mjeseci prije početka prvog turnira Fis gol. Na turniru je učestvoalo 16 ekipa. Moja ekipa je bila najmlađa, gdje sam ja bio najstariji sa 21 godinom. Prvo kolo smo pobijedili ekipu Mladost, drugu naše vršnjake sa Vrbanjuše, Vrtuljak ljubavi (Selo, Tarik, Joja, Goran…), u polufinalu ekipu našeg tetka Harbe (Švrakić Zijo, Stoja, Zubac, Gico… ) i u finalu igrali sa domaćinom i organizatorom Vrbanjušom (Živčo, Braco, Murga, Radžo, Kapo, Zakir..). I po običaju Braco je tražio da sve nagrade pripadnu pobjedniku, jer je bio siguran u trijumf. Tada sam ja zaprijetio da mi nećemo igrati finale i onda je ta ideja odbačena. Bila je vrlo neizvjesna utakmica i kod rezultata 1-1, kada je Braco vidio da je vrag odnio šalu, ušao je tako žestoko našem igraču Samouk Erzidu –Niji i bukvalno ga izbacio u treći red tribina i naravno on nije mogao nastaviti utakmicu. Tako se ostalim momcima uvukao strah i na kraju su nas ipak dobili 4-2 i zasluženo osvojili prvo mjesto.
FK Medrese II / Dijamant
Ovaj klub je osnovan 1983. godine na inicijativu Koradžić Abduselama i osnovala ga je MZ Medrese II. Klub se takmičio u Opštinskoj ligi. Početkom 1986. godine, klub je promijenio naziv u Dijamant, jer je ta RO izrazila spremnost da bude sponzor kluba. Međutim, to nije baš zaživjelo kako je zamišljeno i klub je po završetku sezone 1986/87. prestao sa radom, a većina igrača je prešla u Sedrenik i Vrbanjušu.
Za ovu ekipu su između ostalih igrali i Zubetljak Hajrudin, Zorbić Nijaz, Lemezan Hamdo, Smajić Almir Gale, Spahović Mirsad, Čebo Sabahudin, Čaušević Saludin, Užičanin Fevzija, Kovač Mirsad, Čaušević Edib, Helač Mensud, Tarčin Ragib, Vejsilović Halid Gida, Čongo Fikret, Hasanbegović Midhat Mide, Babić Sulejman Memko kao i igrači koji su na ovoj slici ispod.
Dijamant 1986. godine
Bostandžić Senad, Kaljanac Mirsad, Zilić Mehmedalija, Eminagić Nijaz Tamba, Ćolić Fuad, Zuko Asim, Zubetljak Sabahudin, Fejzagić Hikmet, Koradžić Abduselam Medo.
Čuče: Efendić Mevludin, Zečević Elvedin, Tarćin Salem, Smajlović Fadil, Velić Senad, Bostandžić Nedžad, Merđanović Namik, Tokača Sead.
Za kraj, znam da je akcenat ove rubrike mali fudbal. Medjutim, mi moramo biti svjesni cinjenice da je na ovim i slicnim gradskim podrucijima vecina igraca igrala mali i veliki fudbal. Odatle ova moja povezanost.
Mislim da sam dao odredjeni doprinos vasoj aktivnosti, za koju smatram da vas treba podrzati u vasim nastojanjima. Sve kako je bilo treba da ostane zapisano. Pun pogodak bi bio kada bi se uspjelo u namjeri da se to zabiljezi u vidu jedne sportske knjige.
Tekst i fotografije: Mehmedalija Zilić
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 08.04.2023.