img.wp-smiley, img.emoji { display: inline !important; border: none !important; box-shadow: none !important; height: 1em !important; width: 1em !important; margin: 0 0.07em !important; vertical-align: -0.1em !important; background: none !important; padding: 0 !important; }

OSTAVILI SMO TRAG NA MALIM TERENIMA

Pravi mali nogomet davno se igrao u Sarajevu

Draga mi je ideja da se trajno zabilježi ono doba kad smo “bili u mraku”a igralo se lopte najbolje na svijetu da su i “Davor” kao zadnji prvak ex YU i Olimpik – Verona, kao II na prvom prvenstvu ex YU i PBS kao pobjednik više turnira i odličan organizator ostavili Trajan “trag na malim terenima” i da buduće generacije vide da se pravi mali nogomet davno igrao u Sarajevu i da vide izvanrede igrače: Fudu Švrakića koji je bio Messi prije Messija, Senu Hodžića, Muhu Poričanina, Faika Kolara, M.Šljivu, Đinksa Vlaškog, Čalu Janjoša, Paju Pašića, Čafira, Bimbu…i druge mađioničare a i onog visokog majstora iz PBS/mislim da se zvao Adnan Muzurović/, hahahaha…….Gumenog Bracu, Zlatana , Mikija, ekipe iz Sonsa, Željke. Kenana i mene koji nismo bili igrači baš vašeg kalibra..ali smo bili dobri” organizatori” a utakmice nisu dobijali nikad samo pravi majstori na terenu..malo smo i mi doprinosili.

Pogledao sam na internetu one tvoje priće…ljepo se sjetiti…kakvo je ljepo ono vrijeme bilo. Javi se obavezno pa da iskontaktoramo “sve” ….da napravimo trajnu dokumentaciju i riznicu malog nogomat u Šeheru sa imenima ekipa klubova, rezultatima, slikama koje oni imaju, prićom gdje su sada i šta rade ili su u Đenetu, pa ko Fudo Švrakić i brat mu Zijo igraju na male sa melecima. Javi se svakako, bilo bi mi drago da dam mali doprinos ovoj akciji i ideji, a mogla bi se i knjiga napraviti sa interesantni prićama…imala bi zavidan tiraž i interes. Najviše love bi otišlo na poštarinu….ima nas po cijelom dunjaluku, hahahaha.

Sve najbolje tebi i tvojima i srdačan pozdrav od Jarana sa Plavog Jadrane. Sve vas voli vaš Aco Čulić.

Čekam…..na klupi za rezervne igrače…hahahah. Vozdra.

Aleksa Aco Culic je “pao u sevdah“, posebno raspolozenje, nakon upoznavanjem sa sadrzajem naseg i vaseg portala, te je ubrzo poslao i slijedecu poruku:

Evo ponovo ti se javljam…već satima”lutam”ovim stranicama, kao da šetam “onim” Sarajevom i srećem sve osobe – poznatu raju koju ti spominješ a mnogih od njih nema više živih. Živi su u našim sječanjima i uspomenama i evo već satima se družim s njima, pa mi oplemenjuju svakodnevnicu…

Čestitam tebi i svima koji sudjelujete u ovom vračanju u “emotivni rikverc” i hvala. Kako je čovjek bogat kad se svega “onoga” sjeti i Fude Švrakića, Messija prije Messija..poštujem svačije mišljenje ali je Fudara bio najbolji…Na utakmici na splitskim Gripama protiv odlične ekipe Dalme , Muha mu je dodao “balun” na naših 6m, on je prešao sve njihove igrače i legendarnog Filka na golu. Publika na nogama i viću “hoćemo još” a on se vrati u naše polje i opet ih naniže sve ko na najljepši đerdan, ludnica. Svi plješću i publika i naši igrači i njihovi-bobe iz đerdana. A bio je mali rastom a LJUDINA SVE SA VELIKIM SLOVIMA.

Pa Koke Trajković, moj komšija iz Koševa, pa Ždero, najveseli čovjek onog doba, pa svi ostali. HVALA TI na ovim divni satima…Ma neka raja pišu o svemu što je vezano i za mali nogomet i za sve druge sportove, pa i za Kinđeta i Pimpeka / a ne Daču/ nije od se Terazija, nego iz Miss Irbine, pa za Čunu, za profesora Đurasa, sve što nam je u srcu ostalo..neka i drugi čitaju o bogatsvu ljudi, događaja druženja i života “Nekada”. Pa kad se DANAS svi po svijetu širokom čujemo, vidimo, fejsamo, sretnemo oni drugi nam kažu “kako je svijet mali”….

MA NIJE SVIJET MALI NEGO JE SARAJEVO BILO I OSTALO VELIKO. Bravo.

SARAJEVO….bolest neizlječiva….

Poslije mnogo godina iz opravdanih i neopravdanih razloga otišao sam u Sarajevo. Glavni razlog smrt mog brata Vedrana kojeg smo pokopali na Sv.Josipu groblju u Koševu kvartu gdje je dugo godina i živio.

Ulazak sa Ilidže je poseban doživljaj…mnogo novih zgrada poslovnih i stambenih, ljepih, ogromnih. Mali New York. Jedva da prepoznajem Ilidžansku, Otoku, Čengić Vilu, Marijin Dvor i Centar…Mnogo toga novog neviđenog i nedoživljenog meni koji sam bio dugo odsutan….

Kažu nema “raje” ! Kako nema pa ja sam za tih desetak dana vidio i sreo stotinu ljudi bez onih koji su došli na groblje…a vidjeli se i sreli nažalost poslije dužeg vremena radi obaveza i svojih razloga, a svi se znaju “iz grada”. Tužno ..a ja sretan što su svi tu…

Ustajao sam rano pa šetam gradom od Bjelava do Čaršije, gladam snimam upijam sve… kolone auta spuštaju se sa Bjelava, Kovača, Bistrika i Koševa u Centar i dalje… na posao i obaveze….Otvoren veliki broj restorana, čevabđinica, burekđinica, pekara, kafića….neznam dali svi imaju posla…Ja idem kod Tarika Hodžića na roštilj, Dervoza u Koševu na burek, kod Čuke u Šetalište na cjelodnevni boravak, gdje mi je bila baza. Sve blizu…a ja lokalac, neznam dalje od Centra. Sreo sam mnogo prijatelja, poznanika, znanaca…Žiga, Fako, Mirso Fazlagić, Lav Jasenković, Paja Pašić, Rade glumac, Mirza, Biban i Sjera iz turizma, Mujo Demir, Agim i Iso, Zoru, Jasnu i kćer i Bimbu…sve koji mi nešto znače.. A po cijeli dan su bili sa mnom Muha leganda malog nogometa i Zlaja Mulabdić iz Šetalištne raje. Čuki sam mislim dosadio…ali legendarno ljevo krilo ima strpljanja za sve i za mene..Kod njega u radnji gledaju me slike poznatih iz Koševa i sa Gorice, gledaju i šute….šutim i ja …nema ih mnogih više među nama….

Obišao sam groblja…morao sam…Legende, Lumeni..Giganti su na nebu..nisu sa nama Koji su to genijalci bili…Davor-Pjevač naš Pimpek, Mirza košarkaški Princ, Čuna rukometno čudo, Fudo Švrakić Messi prije Messija, Daco i Đuras književnici, kraljevi ugostitreljstva Neđo Alihodžić, Dževad Delalić, Bane Toskić i političari Ante Sučić, Uglješa, Zlatan Karavdić, čika Braco Kosovac, Ljubo i Ale iz Skenderije….moji prijatelji Berko, Ranko, Lelo, Neđad…i majke meni nekad dragih žena…Nažalost nema ih više …i nikad više “takvih” ni na dunjaluku ni na svijetu a nedostaju..mnogo ..jer je sve bilo drigačije “kad su se oni pitali, pjevali i igrali”….

Sarajevo danas kao najljepša krempita..ljepe kore gore i dole a fila puna svakodnevnih problema. Nema posla, nema para, svi nekako zabrinuti /valjda pred izbore/ nema optimizma… ali nade ima i mora biti i doći će bolje sutra i prekosutra…. Čaršija puna stranaca , čuju se svi jezici..novi hoteli i hosteli..turizam šansa za razvoj kao nekad Olimpijada….

Gledao sam obje utakmice reprezentacije u nogometu. Prvu kod Tančice u kafiću…bilo nas je svih! Ali sa jednom željom da BiH zmajevi pobjede. Kad je “fratelo” Đurić zabio i namjestio Ibiševiću gol radost …nezna se ko koga ljubi, grli ma nije ni važno svi isti zajedo za pobjedu..

Protiv Cipra sam gledao kod Muhe kući, sofra domaća, atmosfera navijačka, lupamo skačemo na 12 katu ali nikom ne smetamo jer svi skaču i lupaju do podruma. Bravo naši idemo u baraž..Danas sam saznao da igramo protiv Irske, dobri su ali “realno” mi idemo dalje, idemo u Francusku a imamo i vodića zmajeva Legandarnog Mešu Francuza. Idemo Dalje.

Sarajevo, kažu mi u Splitu je nešto “drugo”..ma koje drugo PRVO…pa opet kad se negdje sretnem sa sarajlijama oni drugi kažu”svijet je mali” ma nije mali nego je Sarajevo veliko bilo, ostalo i uvijek bit će. Mnogo je danas ljudi u Šeheru bolesno. Kažu pola! a druga polovica još nije išla kod doktora…I ja sam bolestan od Sarajeva, te neizlječive bolesti i neopisivog meraka i drago mi što za to nema ljeka niti pomažu ni žute dunje…samo uspomene i sječanja i nada da će našoj djeci biti bar približno dobro i ljepo kao nama nekada. Samo ako bude pameti, znanja i sreće….Nadam se…

Kratak zapis o autoru teksta 

Aleksa Čulić Aco, davno sam rođen u Splitu..a cijeli život živio u Sarajevu, gdje sam kažem da sam bio na oplemenjivanju i doradi.

Školovanje od obdaništa do diplome na ekonomiji završio sam u Sarajevu i uz raju u Koševu. Cijeli život bavim se turizmom, putovanjima i sportom.

Navijač F.C.Sarajeva / logično / i najviše vremena provodio u FIS-u, u dvorištu radi lopte i na drugom katu radi plesa i Indexa….u Slozi, Caffe Davor i Caffe Ella…

Igrao lopte za Davor a pošto su svi bili bolji igrači od mene igrao sam samo na treninzima, rekreaciji i prijateljske tekme, bio u vodstvu kluba i pomagao da budu prvaci.

Sad živim u Splitu, čekam penziju i dalje navijam za F.C.Sarajevo. Sječam se ljepih dana i dopisujem sa rajom širom svijeta na temu “Sječanja koja žive i čine nas živima “.

FIS-GOL TIM

19.08.2023.

 

 

 

Nedavno objavljeno