Čala, motor i pokretač, igrač i ljudina
Napisao: Aleksa Aco Čulić
Mehmed Janjoš Čala, legendarni half i veznjak Sarajeva je jedan od rijetkih nogometaša koji je odlično igrao i veliki i mali nogomet. Koji je bio duša tima i pokretač svi akcija..koji je stizao i u odbrani sve i u napadu sve. Pravi prototip modernog igrača. Baš za Barcelonu sa Messijem, Rakitićem i Iniestom. Nikad nisam čuo da ga je neko zvao Mehmede, Meho, Janjoš..svi su uvijek zvali Čala, samo Čala…Nikad nisam ni saznao odkuda mu taj nadimak.
Poznam ga od mladih igračkih dana pa preko seniorskih igara u Sarajevu i trenerskih dana i u Sarajevu i u Olimpicu..Ali najbolje sam ga upoznao kada je došao u Davor…
Nikom nije jasno kako ga je Muha “navabio ” da dođe u Davor, svi su ga zvali..i bilo je mnogo njemu “bližih klubova i komšija” ali dođe u Davor. Možda jedino zato što je Davor u to vrijeme bio pravi klub, u kojem su igrali pravi igrači: Fudo, Seno, Faik, Bruno, Goran, Čafir.. Ali tek dolaskom Čale i Paje stvorena je nepobjediva ekipa Davora koja je osvojila “sve žive turnire i prvenstva” u to vrijeme. Čala je bio glavni motor ekipe …u odbrani profesionalci “kineski zid” Čala, Bruno i Goran, nemože vrabac proći. A gore Fudo i Seno, majstori ..ali igrali su nekad “malo ” i za raju pa su nas zato svi voljeli.
Čala kao na struju, gore, dole, dole gore…ali uz važnu napomenu da je bio i izvanredan kreativac i razigravač…produžena ruka Muhe trenera na terenu. Malo je takvih igrača bilo. Predan klubu i igri, profesionalac ma gdje da je igrao…
Ali ne samo da je Čala veliki igrač, a relativno malog rasta, bio je i ostao veliki čovjek, ljudina od 3m. Takovog veseljaka, šaljivđije i dobričine nije bilo na daleko. Kad se samo sjetim slavlja poslije osvojenog prvog mjesta u Skoplju. Kolovođa, na terenu, kolovođa na proslavi, pjeva, pleše skaće, vodi “guju” kroz kafanu u Cigan Mali, Šutko Orizari, kafana pomalena pa Čala vodi na početku i gura na kraju, ma ludnica. Veseljak koji sve pokreće i diže raspoloženje do usijanja.
Kasnije se uspiješno posveti trenerskom poslu. Sreo sam ga prije nekoliko godina u Makarskoj, Olimpic je igrao prijateljsku utakmicu na pripremama. On i Faik Kolar vode ekipu. Siđem na teren, pozdravimo se, nismo se dugo vidjeli..poćinje tekma i ja sjednem do njega na klupu, nako kao raja, jaran…Coa ti u publiku…ovo je zvanična utakmica…malo me pogodilo..ja raja ..ali đaba onaj profesionalni nerv u njemu je na prvom mjestu..ja odoh u publiku….Bravo Čala majstore uvijek si bio pravi i igrač i trener i čovjek…I sjetio sam se one…ko igra za raju …završi nigdje na kraju…
Pozdravljam te legendo .
Mehmed Janjoš, igračka i trenerska legenda FK Sarajevo: Dovoljno je reći – Čala
Svaki razgovor s nekom domaćom sportskom legendom koja je ostavila dubok trag, kako u sportu, tako i onaj, možda i vrijedniji, trag među ljudima, predstavlja posebnu čast i zadovoljstvo.
Tako je bilo i tokom druženja sa istinskom bh. fudbalskom legendom, nekadašnjim fudbalerom FK Sarajevo i još nekoliko evropskih klubova, a kasnije i jednim od najuspješnijih trenera bordo tima u periodu poslije agresije na našu zemlju – Mehmedom Janjošem.
Dovoljno je reći – Čala, i svim starijim, ali i mlađim generacijama ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu u BiH, bit će jasno o kome se radi.
Mnogo više od novinske stranice bi trebalo da se spomene sve zanimljivo iz igračke karijere Janjoša, čiji je najveći uspjeh kao fudbalera, pored mnogobrojnih priznanja, bio naslov prvaka bivše Jugoslavije 1985. godine.
Uspjeh po kojem će ga najviše pamtiti u postratnom periodu u BiH ostvario je na klupi FK Sarajevo s kojim je stigao play-off-a Evropske lige, u kojem je Sarajevo bilo najbliže plasmanu u jedno veliko evropsko takmičenje od bilo kojeg drugog kluba u BiH. Nakon 1:1 protiv rumunskog Cluja na Koševu, bordo timu je u revanšu (poraženi 2:1) nedostajao jedan gol kako bi napravio rezultat za historiju.
Ne treba zaboraviti da je Janjoš radio i kao asistent Faruku Hadžibegiću, u vrijeme dok je ovaj bio selektor bh. zmajeva (1999. godine), a bordo tim je vodio do naslova prvaka Kupa BiH 1998. godine.
Edhem Šljivo kao uzor
Nekada fudbaler za kojeg su mnogi govorili da ima dva srca ispod bordo dresa kada istrči na travnjak koševskog olimpijskog stadiona i na druge terene širom bivše Jugoslavije, a danas zaposlenik u Opštini Stari Grad, Mehmed Janjoš, pričao nam je o svojoj karijeri, životu van sporta, o tome šta voli, a šta ne…
Naše prvo pitanje je bilo kako je dobio nadimak Čala po kojem ga poznaju?
– Bio je jedan meni dosta simpatičan fudbaler Rijeke, Čalović. Tokom jedne utakmice 1971. godine, gdje nam je svlačionica bila odmah do njihove, ja sam izašao na teren i šutnuo loptu, a neko od mojih je povikao “Vidi ga, isti Čalović!”. Tada je nastala zezancija, počeli su me tako zvati i odatle mi ostao nadimak Čala.
Otkud Mehmed Janjoš u fudbalu?
– Ja sam s Vratnika, a gore si, ili fudbaler ili član vatrogasnog društva. U suprotnom nisi Vratničanin. Ja sam, srećom, odabrao fudbal. Davne 1968. godine primljen sam u pionire FK Sarajevo gdje sam ostao do 1975. kada sam potpisao profesionalni ugovor. Iste godine sam posuđen sarajevskoj Iskri, pa Vratniku, da bi se 1977. vratio na Koševo i tu ostao do 1986, nakon čega sam otišao u španski Hercules Nakon toga sam se vratio u Sarajevo, odigrao još godinu i otišao u tursku Adanu iz Demirspora, kod njihovog tadašnjeg trenera Fuada Muzurovića.
Kao i mnogi uspješni sportisti, vjerovatno ste i Vi imali svog uzora?
– On je bio Edhem Šljivo, veliki čovjek koji je napravio veliku karijeru. Igrao je za reprezentaciju naše nekadašnje zemlje, mnogo je volio Sarajevo i svi smo ga pažljivo slušali i poštovali. Inače, kada je odlazio u inostranstvo, rekao je “Moj nasljednik će biti Janjoš” . Veća čast i kompliment od te, tada mi nisu trebali.
Pamte Vas po velikoj dozi temperamenta i borbenosti s kojom ste pristupali svakom meču, bilo kao igrač ili trener.
– Dok sam bio fudbaler, igrao sam za kolektiv. Za mene je bilo nepojmljivo ući na teren i ne boriti se. Moj životni i sportski moto bio je da možeš igrati loše, promašivati šanse, ali se ne smiješ ne boriti.
Mulahasanović i Pižon noćne more
Osjetili ste svu draž, ali i težinu trenerskog posla. Na osnovu stečenog iskustva šta bi ste preporučili trenerima koji su na početku svoje karijere?
– Moraju shvatiti da je fudbal igra i da su tu najbitniji igrači. Svakom bi treneru savjetovao da sebe stavi na stranu. Često se dešava da damo prioritet klupskim Upravama i trenerima, a ne obraćamo pažnju na stanje i ponašanje igrača. Jer, zdrava svlačionica je prvi znak da je vodi pravi šef. Treneru je potreban samo autoritet, te da ne dozvoli da ga spoljni faktori skrenu s kolosijeka.
Ko je za Vas najkompletniji fudbaler kojeg ste gledali tokom, a i poslije vaše karijere?
– Safet Sušić. Prije svega, dugo smo igrali zajedno. Sjajan igrač. Pape je imao ono nešto u sebi, što ti samo dragi Bog može podariti. Osim toga bio je i sjajan čovjek, uvijek prizemljen.
Zbog činjenice da ste odlično odrađivali defanzivne zadatke, često ste imali ulogu tzv. “flastera” na terenu. Koga Vam je bilo najteže čuvati?
– Muku sam mučio sa Fuadom Mulahasanovićem iz tuzlanske Slobode. Bio je jako nezgodan, prava noćna mora, a pored njega bi dodao i Vladimira Petrovića Pižona. Liga nam tada je bila dosta jaka, među najjačima u Evropi. Imao sam mnogo jakih duela, a s njima dvojicom sam jedva izlazio na kraj.
Kazali ste da ste igrali i van granica BiH, u Španiji i Turskoj. Gdje ste bolje osjećali?
– U Turskoj. Španija jeste bila jača i polularnija liga, kao zemlja je prelijepa, ali sam u Turskoj bio sa svojim ljudima, Muzurovićem, Đurkovićem, Švrakićem.., a osim toga mogla se i turska kafa popiti kao u Sarajevu.
Kada bi ste povukli paralelu između fudbala i Vaše vrijeme i današnjeg, kako ga mnogi zovu, modernog i industrijskog, kako bi ona izgledala?
– Današnji fudbal je izgubio tu neku draž. Publika je prije više uživala. Danas dominira snaga, brzina i novac. Do oko 90-ih godina, fudbal je mnogo ljepši za gledati. Imamo i danas sjajnih igrača zaista, ali mi se čini da se sva ta ljepota i tehnika guše u toj nekog brzini i defanzivnom pristupu igri mnogih velikih klubova.
Za koga navijate van granica BiH, kada se radi i svjetskom klupskom fudbalu?
– Volim Real Madrid. Protiv njih i njihovih velikih zvijezda igrao sam dok sam bio u Španiji i još tada sam se mogao uvjeriti o kakvoj se instituciji radi. Zaista su kraljevski klub.
Neprežaljeno finale Kupa
Kao i svi poznati sportisti pobjeđivali ste, ali i gubili tokom Vaše bogate karijere. Koji Vam je najteži trenutak ostao u sjećanju?
– Poraz rezultatom 3:2 od Dinama u finalu Kupa Jugoslavije, 1983. godine. Imali smo već titulu prvaka Jugoslavije i Kup bi bio kao šlag na tortu, ali na žalost, nismo uspjeli.
Pratite nastupe naših fudbalskih zmajeva. Po Vašem mišljenju, jeli ovo najbolja selekcija BiH ikada?
– Sam podatak da smo bili na Mundijalu govori da jeste. Ali osim toga, sada imamo više igrača u ligama petice nego ranije.
Nakon igračke i trenerske karijere na Koševu, ostali ste vjerni navijač bordo kluba. Šta mislite o novom projektu u koji je klub ušao dolaskom milijardera Vincenta tana?
Projekat je obećavajući, Vidim da juniori, kadeti… imaju često priliku da igraju jake turnire vani. Tako se prave veliki igrači. Jer, Sarajevu trebaju njegova djeca. Čast strancima, ali zna se da je Sarajevo najviše postizalo u vrijeme kada su glavni oslonac igre činili igrači ponikli u omladinskom pogonu. Tek onda se pravi snažna dopunska selekcija stranaca koji, kada dolaze u FK Sarajevo, moraju biti svjesni težine nošenja bordo dresa jer je ovo jedan od najvećih klubova u regionu i klub koji ima armiju fantastičnih navijača koji nisu naivni, znaju šta je fudbal i cijene kvalitet i rad. Vidim da mnogi toga nisu svjesni.
Kupus ispred pečenja
Većina nas ima neko svoje omiljeno jelo. Jeste li Vi veliki gurman?
– Volim pojesti, to ne krijem. Uživam u bosanskim jelima na kašiku, kako mi u narodu kažemo. Možemi mi na stol staviti 100 kilograma najboljeg pečenja, ali kad dođem kući i supruga pripremi kupus, sve ostalo pada u vodu.
Velika ljubav supruga Vesna
U sretnom ste braku sa suprugom Vesnom. Kako ste se upoznali?
– U braku smo 34 godine, od 15. novembra 1980. godine. Upoznali smo se dok sam igrao za Vratnik. Sjećam se, imali smo meč s Napretkom iz Radovlja na koševskoj šljaci 1976. godine. Moj stariji brat Enver je rekao da će doći jedna djevojka da me gleda. Upoznali sam se s Vesnom i od tog dana kad sam je sreo ostali smo skupa sve do danas.
Odmor uz unuku Asli
Ne tako davno, postali ste dedo.
– Moj sin Aldin i snaha Ernesa podarili su mi predivnu unuku Asli. Ona mi je odmor i relaksacija. Slobodno vrijeme često iskoristim da im odem u posjetu.
Napomena: ovaj intervju je prenesen sa drugog elektronskog medija
MEHMED JANJOŠ – IGRAČ ZA POBJEDE
Prijeratni mali fudbal je sa Mehmedom Janjosem dobio mnogo. U svakom pogledu. Igrackom, organizacijskom, ljudskom….
Igraci tih kvaliteta su bili prava pretaca danasnjeg sistema igranja futsala, s tim sto je popularni Cala imao nesto dodatno iz svakog segmenta nase igre, sto ga svrstava medju najbolje igrace malog fudbala iz tog perioda.
Mehmed Janjos je u anketi portala za najboljeg igraca turnira na osmom mjestu, sto dovoljno govori o njegovoj kvaliteti igranja malog fudbala. Ovdje treba obavezno istaci da je Mehmed Janjos proglasen najboljim igracem turnira u malom fudbalu Fis-Gol 1990 godine. Kada je svojim igrama najvise doprinio da njegova ekipa KMF Davor osvoji prvo mjesto.
Ono sto su svi oni koji su pratili mali fudbal u prijeratnom periodu mogli zapaziti jeste Calin dodatni kvalitet, cinjenica da se on na terenu ponasao jednostavno, tj. nije „glumio neku zvijezdu“, a u odnosu na njegovu karijeru to je mogao. Nego je davao ton, primjer svojim saigracima sa velikom borbenoscu, nesebicnim proigravanjima, jednostavnim potezima….koji su davali onu potrebnu prevagu njegovog Davora u odnosu na ostale protivnicke ekipe. Nije da on nije znao razne zonglerske poteze, koji su obicno potezi za zabavljanje publike, nego je znao sta donosi prave rezultate, pobjedu njegove ekipe. U tome je prednost ovakvih tipova igraca, kada se pravi neophodna statistika o pojedinacnim i ekipnim vrijednostima. Osvojeni trofeji su nesto sto se pamti i vrijednjuje, sto ostaje zabiljezeno.
Za Udruzenje klubova malog fudbala Sarajevo i SD PBS – udruzene banke aktivno igranje malog fudbala Mehmeda Janjosa, nakon zavrsetka igracke karijere, je predstavljalo pozitivan iskorak. Nase akcije na sportskoj berzi grada Sarajeva su znatno porasle. Vjerovatno bi nase sveukupne aktivnosti u malom fudbalu rezultirale da budemo uvrsteni u gradske programe sportskih desavanja u gradu. Sto je bio jedan od nasih ciljeva djelovanja.
Adnan Muzurovic
FOTO ALBUM:
FK Sarajevo, sampionska ekipa iz 1985 godine, Mehmed Janjos bio standardni igrac
KMF Davor, prvak Republike Bosne i Hercegovine, Mehmed Janjos cuci treci s lijeva
Mehmed Janjos, clan ekipe Davor, pobjednik turnira Fis-Gol 1990 godine, proglasen za najboljeg igraca turnira te godine
Dva Mehmeda, Janjos i Bazdarevic su u igrama njihovih klubova Sarajeva i Zeljeznicara, bili „ljuti“ rivali ali su van terena bili dobri prijatelji. Ovdje se moze primjetiti kako popularni Mesa savjetuje Calu u poluvremenu utakmice u malom fudbalu.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 28.04.2023.