U proljeće ratne 94. FS BiH organizovao je takmičenje Kup BiH. Kroz lokalna takmičenja došlo se do četvrtfinala. FK Sarajevo je trebalo gostovati u Mostaru, gdje ih je čekao mostarski Velež. U aprilu mjesecu FK Sarajevo je bilo na turneji po arapskim zemljama tako da je utakmica zakazana za 26.april kada se klub trebao vratiti.
Dva tri dana prije odigravanja te utakmice javljeno je u klub, u Titovoj, Nihadu Baljku, da se ekipa na turneji osula i da u povratku nema više od 10 igraca (oko 20 i nešto igrača je otišlo na turneju). Istog dana Nihad je zvao Seju Jasenkovića i mene, te je dogovoreno da se povede odredjeni broj juniora da bi trener prve ekipe Muzurović mogao imati dovoljan broj za susret sa Veležom. Rečeno je da treba 8 igrača, ustvari šta treba da bi trener Muzurović sastavio tim. Mi smo poveli tih 8 igrača: Herco Admir (golman), Fejzic Admir, Burek Rusmir, Selimovic Mirza, Cimic Adis, Bulbul Edin, Alic Ismet i Terzic Vahidin.
Dogovor je da se nadjemo dvadesetpetog u akšam ispred tunela na Dobrinji. Prošli smo kroz tunel i našli se sa druge strane u Butmiru. Samo sto smo počeli koračati prema Hrasnici odnekud je neprijatelj zapucao što nas je prisililo da zalegnemo i primirimo se.
Sa odredjenom dozom straha došli smo u Hrasnicu i počeli se uspinjati uz Igman, tj. prema “osmicama”. Nama je rečeno da će nas autobus čekati u šumi na drugoj okuci. Penjući se prema odredištu počela je da pada hladna kiša. Kada smo došli na odredište nismo zatekli taj autobus pa smo se sklonili sa ceste, pod borove da nam posluzže kao odbrana od kiše. Skupili smo se i pribili jedan do drugog kao pokisle kokoši. Autobusa nema ni poslije jednog sata, pa ni poslije tri sata, i na kraju dodje negdje pred zoru.
Stigli smo u Mostar prije početka utakmice. Ubrzo je došao i autobus iz koje pored trenera i pratećeg osoblja izašlo sest igrača: Dženan Usčuplić, Nečko Fazlagic, Emir Alihodzic, Nermin Gogalic, Aldin Čenan i Dženan Hošić. Čenan i Hošić nisu mogli igrati jer su bili povrijedjeni. Tako je Muzurović imao na raspolaganju samo 12 igrača. Izgubili smo 6:1.
Po povratku smo imali bolji tretman (hrana i smještaj) u Jablanici. Svi smo jedva čekali da se vratimo u Sarajevo. To je pomalo čudno. Valjda nam ratna zbivanja postala normalni dio svakodnevnice.
Mnogi od ovih gore spomenutih igrača nisu postigli neku igračku karijeru što i nije nešto posebno bitno ali je itekako bitno da su svojom hrabrošcu, zajedno sa trenerima i ostalim u klubu, u tim opasnim vremenima čuvali temelje FK Sarajevo i bh fudbala. Njima je i posvećeno ovo kratko sjećanje.
Senad Kreso
FIS-GOL TIM
Mostar, 09.01.2023.