img.wp-smiley, img.emoji { display: inline !important; border: none !important; box-shadow: none !important; height: 1em !important; width: 1em !important; margin: 0 0.07em !important; vertical-align: -0.1em !important; background: none !important; padding: 0 !important; }

U RATNOM SARAJEVU IGRAO SE FUDBAL, POGOTOVO MALI

Pocetak rata. Nevjerica i zgrazanje. Zar ce se to ipak desiti u nasem Sarajevu, Bosni i Hercegovini? Kako mogu dojucerasnji prijatelji, koji su igrali zajedno u raji, u klubovima pucati jedni u druge? Ubijati? Mi koji smo igrali i znali se samo po nadimcima. Kako sada odjedanput da su nam znacajna nasa imena? Ko je koje nacionalnosti, vjeroispovjesti? Zasto? Za koga? Sve to mi je „islo“ kroz glavu na pocetku rata.

Medjutim, stvarnost stvara drugu sliku i covjek mora da se prilagodjava u novonastalim prilikama. Tako cemo se mi koji smo istinski voljeli sport, nogomet a posebno mali, vrlo brzo organizovati.

Nisam bio na prvom sastanku koji je odrzan ali sam zahvaljujuci minulom radu predlozen u Ratno predsjednistvo FS Sarajevo. Kasnije je doslo do podjele nadleznosti i aktivnosti, tako da je Jusuf Pusina zajedno sa ljudima iz prijeratnog velikog fudbala organizovao predsjednistvo nogometnog saveza drzave Bosne i Hercegovine a mi ostali smo ostali u savezu grada.

U toku rata, s vremenom doslo je do kadrovskih pomjerenja ali vecinu ratnog mandata u Predsjednistvu FS Sarajevo su obavljali (po abecednom redosljedu): Bozur Franjo, Hadziomerovic Alija, Hajdarevic Hasan, Kamber Hamo (predsjednik), Kozaric Kemal, Kures Miodrag, Mioc Ivica (gen.sekretar), Muzurovic Adnan, Spreco Edin,…………

Treba istaci da su od aktivista Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo i sportskog drustva PBS u radu na organizaciji takmicenja u malom fudbalu u ovom periodu participirali jos Radivoje Kovacevic, Fuad Sahacic i Saud Dzindo.

Ne mogu se sjetiti tacnog broja ogranizovanih i odrazanih turnira i liga takmicenja u malom fudbalu ali moram istaci da nismo imali granatiranje Skenderije (za vrijeme igranja) a kasnije i FIS-a, sto je u to vrijeme bila velika bojazan. Snajperi su „radili“ ali na svu srecu niko od igraca za vrijeme nase organizacije nije stradao.

Za ovu priliku zelim istaci organizaciju i desavanja na cetri turnira. Ustvari tri turnira i jedna revijalna utakmica. Idemo redom:

Organizacija prvog turnira veterana

U novembru 1992 godine, gdje je KMF Bans – Engo osvojio prvo mjesto. Svaka pobjeda na turniru je draga ali ova je nekako imala poseban trenutak. Naime, nas veliki prijatelj i covjek Goran Fazlinovic – Cicko je, nesto ranije,  u junu iste godine poginuo, tako da smo nasem imenu Bans dodali i ENGO (firma koju je on otvorio, prije rata, zajedno sa prijateljem Enesom) u znak sjecanja na naseg poginulog druga.

U finalu je pobjedjen KMF Vrbanjusa. Interesantno je istaci da su igrane dvije utakmice finala. Jednu je pobjedila Vrbanjusa sa 4:2 a drugu Bans-Engo sa 3:1. Tako da je pobjednik dobiven izvodjenjem penala, bolji realizatori kaznenih udaraca su bili clanovi nase ekipe i time je osvojen prvi ratni turnir veterana grada Sarajeva. Jos jedna sportska pobjeda i potvrda kvaliteta igre.

Bila je to pobjeda za naseg Cicka! U to ime, jos jednom, se zahvaljujem svim saigracima i rukovodstvu kluba!

Novogodišnji turnir

U tim ratnim okolnostima organizacija turnira za Novu 1992 godinu je bila nekako najbliza onim nasim koje smo navikli raditi ranije. Sve je bilo na nekom nivou, ma kao da nije bio rat. Od ekipa, do igre, ponasanja, organizacije i na kraju zavrsne svecanosti (u tim uslovima) za koju najvise zasluga pripadaju Ivici Miocu, Hasanu Hajdarevicu, Ismetu Bajramovicu, Dzevadu Topicu i piscu ovih redova. Znatno nam je pomogao Omer Livnjak, predsjednik Udruzenja estradnih umjetnika Sarajeva. Taj docek ostaje u trajnom sjecanju a odrzan je u FIS-u, restoran koji je vodio Haso Tabasko. Pomoc u organizaciji, hranu i pice obezbjedili Ismet i Dzevad a tu su se okupili, mogu slobodno reci, svi oni koji su nesto znacili u drustveno-sportskom zivotu grada. Domacin programa sam bio ja, bio sam u svom elementu. U neko doba, isao sam od jednog do drugog prisutnog, o svima nesto rekao…… razne dosjetke, nekoga „potkacio“, nekome „prisio“  poneku carsijsku novost, ……………uglavom, niko se nije naljutio (ili ja nisam primjetio). Stvorili smo zaista izvanrednu atmosferu. Da se na trenutak zaboravi na rat, na turobnu svakodnevnicu.

Da ne zaboravim na novogodisnjem turniru u malom fudbalu 1992/3 godine ucestvovale su ekipe: KMF Bans-Engo, KMF Davor, FK Partizan, FK Sarajevo, KMF Tabasko, FK Vratnik, KMF Vrbanjusa i FK Zeljeznicar. Ekipe su bile podjeljenje u dvije grupe, turnir se odrzavao od 26.12. – 30.12. 1992.  a pobjedio KMF Davor.

Nastup policijske ekipe Novo Sarajevo na turniru

Bio sam angazovan u toku rata, jedno vrijeme, u policiji Novo Sarajevo. Predlozio sam komandiru stanice Jusufu Zornicu da formiramo ekipu u malom fudbalu i da ucestvujemo na turnirima. Imao sam razumjevanja i poceli smo sa pripremama i stvaranjem ekipa. U ekipi je bilo vise momaka izjeglica sa podrucija Cajnica, Visegrada, Zvornika,………Neki od njih i nisu igrali mali fudbal ranije (vecina nije ni bila u KSC „Skenderija“) ali imali su veliku zelju i volju za treninzima. Na nasem prvom nastupu na turniru imali smo peh da smo naletili na ekipu Vrbanjuse sa Bracom na celu. Bar smo tako mislili. Na zagrijavanju pred tu utakmicu, jedan od nasih igraca imao je sat na ruci. Vidi to Braco i odmah me u „pilanu“…….krene utakmica, negdje u drugom poluvremenu kod rezultata 0:0 primim loptu u liniji sa golom (dva-tri metra od gola), njihov golman Hodza (Safet) izleti da mi skrati ugao, ja ga lobiram felsom, Hodza ode u prazno a ja primim loptu na gol liniji, i nonsalantno dam gol………utakmica se zavrsi nasom pobjedom od 1:0……….veselje i radost u nasim redovima, ………..momci vas vrijedni rad se evo isplatio na samom pocetku…………pitam Bracu nakon utakmice „koliko je sati“? Odgovor pretpostavljate……………….Sjecam se i ovoga, Ivica Mioc mi nakon utakmice rece: “ Sada mozemo pricati o tvojoj igri, onim golom si me doveo u dilemu, da li da te smjestim odmah do rahmetli Titare, po tehnici, a po ostalim dostignucima naravno Fuko je najbolji od vas Muzurovica“.

Da ne zaboravim, jos jednom hvala tim momcima na svim trenutcima koje smo proveli zajedno a posebno komandiru Zornicu na profesionalnom odnosu, brizi za svakog pripadnika i na razumjevanju za mali fudbal, naravno.

Državno prvenstvo BiH

Ideja da se organizuje prvo prvenstvo u malom nogometu Republike Bosne i Hercegovine je dosla spontano. U jednom neformalnom razgovoru tadasnji generalni sekretar Ivica Mioc i ja smo se dogovorili da pokrenemo inicijativu za organizaciju prvenstva. Dobili smo saglasnost, prvo predsjednistva FS Sarajeva a potom i Republickog nogometnog saveza.

Prijavljeno je jedanaest ekipa, i to: Banja Luka, KMN Bosna Tuzla, Celik Zenica, KMF Davor Sarajevo, Dragulj Bosne , OG Sedam Jug, Rudar  Breza Travnik, Treca Tuzlanska, Turbina Jablanica i Velez Mostar.

Sastanak na kome je upriliceno izvlacenje parova odrzan je u hotelu Holiday Inn u Sarajevu. Ekipe ucesnice su podijeljene u dvije grupe. Na otvaranju turnira kracim prigodnim govorom igracima i posjetiocima turnira obratili su se Miro Lazovic, predsjednik Skupstine RBiH i Jusuf Pusina, predsjednik nogometnog saveza RBiH.

Nakon veoma uzbudljivih i kvalitetnih utakmica u finale su se plasirale ekipe Trece Tuzlanska i KMF Davor Sarajevo. Bilo je to zaista dramaticno i izjednaceno finale, da bi ekipa Davor na kraju uspjela da zasluzeno trijumfuje. Rezultat je bio 4:3 u korist Davora.

Za ekipu KMF Davor su igrali: Safet  Hodzic,  Nedim   Tucakovic,  Belmedin Milavica,  Husein Karisik, Amir Misimovic, Hamdija  Catic, Predrag Pasic,   Mirsad Drakovac, Senad Pasic, Elvir  Koljenovic, Sain  Pita i   Edin Velagic. Muhamed Poricanin (trener)

Treca Tuzlanska brigada: Mehmedalija Mehmedinovic,   Denis Sadikovic, Nermin Hasic, Samir Satur, Anto Tomic, Sefik Imsirovic, Bajram Sabani, Adnan Osmanhodzic, Suad Idriz i Midhat Ferhatovic. Hajrudin Trle (trener)

Revijalna utakmica

U jesen 1993 godine, organizovali smo u Skenderiji revijalnu utakmicu Muzurovici protiv selekcije grada. Pored nas,  Muzurovica (Fuad, Nedzad, Suad, Mirza i ja) za nasu ekipu su kao gosti igrali legendarni Refik Muftic, zatim Esad Cesko i na golu Sulejman Leo Kapic.

Ovdje sam pozvao u pomoc za sjecanje one koji su igrali taj dan, Lea Kapica, Esada Cesku i Suada Muzurovica.

Njihova sjecanja, Esad Cesko: „ drago mi je da pises o toj utakmici, koja je bila atrakcija i puna dvorana…koliko se sjecam igrali smo protiv Bracine ekipe i dobili smo ih… igrao je za njih i Cala..Zivco…

Leo Kapic: „ druze moj toliko je dilo tih turnira da mi se sve pomutilo u glavi.Pola ih se i ne sjecam. Zao mi je sto mi se ta utakmica nije urezala vise u glavu. Pozdrav “

Suad Muzurovic: „U ovoj utakmici se sjećam da je kod njih branio pokojni (od prije manje od godinu dana) Miroslav Dugonjevac, a da je za nas igrao košarkaš i reprezantivac BiH, Emir Halimić, dao je fenomenalan gol kojim smo ih dokrajčili i pobijedili sa otprilike 10:6.“

U svakom slucaju, ovo je bila za mene, revijalna utakmica za pamcenje.

Šta reči za kraj, kao rezime

Mali fudbal. Iz ovih jedanaest priloga mogli ste sagledati dio aktivnosti koje su provedjene u Sarajevu za vrijeme ratnih desavanja u nasoj drzavi i gradu. Bez obzira na sve opasnosti koji su bile moguce prilikom organizacije svih ovih takmicenja, mi smo odlucili da idemo u sve to iz prostog razloga sto nam je bilo lakse psihicko prezivljavanje svih teskoca na koje smo nailazili u tim poganim vremenima. Neki kazu, iz inata. Iz prkosa. Moze biti ali svaki pojedinac, ucesnik ovih ratnih takmicenja u malom fudbalu zna svoju odluku zasto je on pretrcavao plato Skenderije ili bilo koju drugu gradsku ulicu da bi stigao na pocetak utakmice malog fudbala…………kao da je zivot znacila. Mozda, ljubav………usla lopta u krv!

Politika. Na ovom portalu svo vrijeme mi pokusavamo da budemo izvan politike. Medjutim, prilika je ovo da kao clanovi bosansko-hrecegovacke zajednice naroda dignemo glas protiv svih ratova. U Svijetu a pogotovo na nasim prostorima. Znam da je u ovakvim konstalacijama snage ovo djeluje utopisticki ali osjecam potrebu da ovo kazem, kao individua koja je po svojim opredjeljenjima, prije svega, pacifista.

Za vecinu, nazalost, bojim se da je sva prica beskorisna, na sta me navodi pomisao da gradjani (narodi) sute i dozvoljava da ih njihove vodje i dalje „vodaju“  u njihovim torovima. Svako malo, kada to njima odgovara, dizu tenzije i bacaju „sjeme“ mrznje a istovremeno grade viletine i podizu vlastiti bankovni saldo u raznim svjetskim bankama.

Ipak, kao vjeciti optimista, obracam se istomisljenicima, nadam se da necete dozvoliti da ponovo budete „budale“, da ginete zarad tudjih interesa. Jos jednom, apelujem na vas, sve bivse a i sadasnje sportiste da pravovremeno i ispravno uticete na clanove svoje familije, svoje prijatelje i poznanike. Mrznji, netoleranciji i nerazumijevanju nije mjesto u vasoj kuci, na vasem sportskom borilistu, u skoli vase djece, u cjelokupnom vasem normalnom zivotu.

Adnan Muzurović

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 13.08.2023.

 

Nedavno objavljeno