ROĐENI ŠAMPION
Za Zeljku bi se moglo reci da je rodeni sampion, ne samo u sportu nego i u zivotu. Ali krenimo od fudbala. Svoju fudbalsku karijeru je poceo u nasoj raji sedamdesetih godina. Imali smo cak i svoju ligu u kojoj je bilo oko desetak timova (mlada bosna, kosmos-to smo bili mi, pionir, derbi, itd). Uglavnom smo bili najbolji a ponajvise smo krvili sa ekipom Pionir u kojoj je igrao Zlaja sin od Mise Smajlovica. Naravno Zeljko, tj. Djeta bio je nasa okosnica u timu koji ce vremenom prerasti u ekipu Kristal a onda u cuveni Sons. Djeta je u jednom trenutku pozelio da se okusa i u velikom fudbalu, pa se tako jednog dana obreo na Grbavici na probi. Niko a ponajmanje ja nismo sumnjali da mu nece uspijeti i kao sto smo ocekivali pocinje svoju velikofudbalsku karijeru. Poslije kratkog vremena postaje jedan od glavnih igraca pionira a kasnije juniora Zelje. A ja to sve sa ponosom pratim, pa cak putujem sa njim na neke turnire sverajuci se u njegovoj sobi.
I tako Djeta lagano postaje lider nase mlade fudbalske generacije. Da bih i ja ucestvovao u tome svemu pravim jednu ozbiljnu ekipu naravno sa Djetom na celu i ulazimo na velika vrata tada najjaceg turnira u BiH, Fis – Gol.
Te 85′ godine osvajamo trece mjesto a Djeta, naravno nas najbolji igrac. Puno smo od tada igrali i osvojili turnira ali ja, Djeta i Vlatko Hrbacek smo bili stalna trojka. Posto sam ja bio kao neki kapiten ili organizator, tim sam pocinjao praviti od Djete i nikad nijedan turnir nismo odigrali bez njega. On nam je bio pola ekipe i kao covijek i kao igrac. Nikada nije pravio probleme i nikada nije se folirao (a imao je zasto), sve je preuzimao na sebe. Ja sam znao Djetu kako dise na terenu i svoju igru u ekipi sam maksimalno koncentrisao na njegovoj, pa sam se zato i nadavao lakih golova. On je imao tako dobar sut lijevicom sa strane da bi se ja samo montirao uz suprotnu stativu i sve sto bi golman zakacio ili okresala stativu ili islo pored ja bih pretvarao u gol.
Godine 1987 igrali smo u finalu sa Veronom i jedva izgubili ali Djeta je proglasen za najboljeg igraca turnira. Mozda nekome to ne znaci puno ali biti najbolji medu onim svim zvijezdama fudbala to je fantazija. Djeta je skoro na svakom turniru koje smo osvojili bio naj igrac i to nam je postalo normalno kao pojesti burek za dorucak. Igrao je po raznim turnirima u BiH i uvijek se vracao sa peharima. Svoju malonogometnu karijeru krunise kao sampion Jugoslavije 1991 godine sa ekipom Davor, koju sam uvijek volio i cijenio.
Mislim da je rukovodstvo portala napravilo pravi potez sto je za jednog takvog fudbalskog majstora i covjeka prihvatilo nas prijedlog za Kucu Slavnih turnira kakav je bio Fis-Gol. Hvala im i u moje ime.
Sportski pozdravi svima,
Miro Klarić
ŽELJKO BOJIĆ – ĐETA, IGRAČ I ČOVJEK ZA PRIMJER
U svom prvom pisanju o Zeljki Bojicu – Djeti, izmedju ostalog, sam rekao:
“kontakt i sjecanje na to kakav je igrac i covjek bio Zeljko Bojic zvani Djeta me jednostavno “tjera” da idem sa prijedlogom da pisemo rubriku kojoj bi dali naziv “ SPORTSMEN TURNIRA Fis-Gol 83-91”.
Zeljko Bojic je bio odlican igrac malog fudbala, proglasen je najboljim igracem 5. turnira 1987 godine i pored cinjenice da je njegova ekipa izgubila finale od “Verone”. U istoriji turnira samo su tri igraca to uspjela, rahmetli Fuad Svrakic, Nebojsa Novakovic i Zeljko Bojic.
Na nasoj, jos uvijek nezvanicnoj, listi najboljih igraca Djeta je medju 50 najboljih igraca turnira a najvjerovatnije da ce on naci i medju prvih 15 – 20 igraca ako se odlucimo da idemo i na tu kategoriju.
Ono sto je sigurno Zeljko spada u sami vrh igraca i ostalih ucesnika turnira po svom ponasanju za vrijeme igre a svakako i van terena. On je igrao na svih devet turnira, plus na prvenstvima koje smo organizovali u sklopu Udruzenja KMF Sarajevo.
Pokusavam da se sjetim ali ne mogu da nadjem ni jednu incidentnu situaciju a da je u njoj ucestvovao Djeta. Naprotiv, uvijek je bio smiren i u tome je davao “ton” ponasanja za clanove svoje ekipe. Mislim da ne pretjerujem kada za njega konstatujem da je bio dzentlimen u tenisicama, on je to stvarno bio. Njegovi ucenici, Zeljko Bojic sada radi kao pedagog, stvarno imaju sta i od koga nauciti.”
Uostalom, Zeljkova biografija sve govori same za sebe:
-Rodjen u Sarajevu prije skoro pola vijeka (1964);
-Dilpomirao na Fakultetu za Fizicku Kulturu u Sarajevu 1988;
-Nosilac stipendije fonda “Hasan Kikic”-Student sa najvecom prosjecnom ocjenom;
-Dobitnik Zlatne Znacke Sarajevskog Univerziteta – Student Generacije;
-Zavrsio postdiplomske studije, te magistrirao na Fakultetu za Fizicku
kulturu u Beogradu 1996;
-Instruktor plivanja na Vojnoj Akademiji u Rajlovcu, BiH, 1989-1990
-Predavac na Fakultetu za Fizicku Kulturu u Sarajevu, BiH, predmet Teorija i Metodika Fudbala, 1990-1994
-Zadnjih 12 godina radi kao vaspitac u osnovnoj skoli u Torontu (trenutno predaje Fizicko i Zdravstaveno Vaspitanje i Prirodne Nauke-Science- 7-im i 8-im razredima)
– Lijevo krilo omladinskih timova “Zeljeznicara” i omladinske fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine;
-Ucestvovao kao igrac “Zeljeznicara” iz Sarajeva na tri pionirska turnira u fudbalu u Via Gondeu – Francuska
– Trenirao pionire Zeljeznicara iz Sarajeva, Univerzitetsku reprezentaciju BiH, FC High Park-a iz Toronta, trenirao u Fudbalskoj Akademiji “Vogelsinger” u USA, 2002-2008;
– Igrao mali fudbal za Sons-e (nekoliko osvojenih turnira u malom fudbalu), Davor (prvak bivse Jugoslavije u malom fudbalu), Odeon (ucestvovao na prvom medjunarodnom turniru malog fudbala u Porecu, dosli do finala), Sarajevski DIF (osvojili tri puta zaredom univerzitetsko prvenstvo u malom fudbalu), Tabasko (turnir u Mariboru), Pikadili (prvaci BiH u malom fudbalu).
Na kraju, zelio bih dodati i slijedece:
Zeljko Bojic je bio sigurno jedan od vodecih igraca malog fudbala u periodu 1983 – 1991 godine i apsolutno zasluzuje da se nadje uz rame sa ostalim velikanima malonogometne igre u Sarajevu iz tog perioda.
Sve ono sto sam znao o Zeljki iz tog perioda, prateci njegove igre i ponasanje se potvrdilo i sada. Naime, tokom rada na ovoj stranici fis-gol83-91.com kontaktirao sam sa mnogim ljudima, susretao sa raznim ponasanjima i obecanjima. Zeljko Bojic je primer kako se radi ako se zeli pomoci i ako ti je stalo da nesto uspije sto je obiljezilo tvoju mladost. On je, po uspostavi ponovnog kontakta sa njim i obrazlozenjem sta se zeli sa radom na ovom portalu, rekao: “ ja cu ti pomoci koliko je u mojoj moci ..” i toga se drzi svo ovo vrijeme. Nijednom nije uradio drugacije, negó onako kako je obecao.
Tako to rade ljudi koji su odrasli u raji i znaju da postuju rijec i starije.
Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Omladinska ekipa FK” Zeljeznicar” (pojacana nekolicinom prvotimaca) na turniru u Francuskoj 1982/3 godina. Stoje, slijeva na desno: Mrkajic, Curic, Elez, Skrba, Imamovic i Petrovic. Cuce, slijeva na desno: Dzapic, Gutovic, Bojic, Dubljevic i Samardzija
Navala omladinske reprezentacije Bosne i Hercegovine za turnir republika i pokrajina u Niksicu 1982godina. Slijeva na desno: Senad Glavovic, Zeljko Bojic, Radmilo Mihajlovic, Darko Nestorovic i Gatackic
Ekipa “SONS”. Stoje s lijeva: Boriš Gliha, Džeko Ejub, Radovic Dragan, Sadiković Murat i Šlaki Hikmet. Čuče: Hrbaček Vlatko, Bojić Željko, Memić Nijaz, Klarić Miroslav i Klarić Igor
Željko kao trener u fudbalskoj Akademiji “Vogelsinger” u USA, 2002-2008 godina
FIS-GOL TIM
18.04.2023.