Poznato vam je da smo putem portala proveli anketu: Izbor najboljih pojedinaca turnira Fis – Gol. Imamo plasman prvoplasiranih u sve tri kategorije: igraci, golmani i predstavnik/trener ekipe. Prvoplasiranih deset igraca, te po pet golmana, trenera i predstavnika ekipa automatski su postali clanovi Kuce Slavnih turnira Fis – Gol. Miro Klaric, predstavnik KMF „Sons“ je zauzeo peto mjesto kod selekcije najuspjesnijih predstavnika ekipa u istoriji turnira u malom fudbalu Fis-Gol. Taj pokazatelj, uz cinjenicu da su ekipe koje je Miro predvodio zauzele drugo (ekipa „Sons“ 1987 godine) i trece mjesto (ekipa „Kristal“, 1985), dovoljno govori da je Miro Klaric zasluzeno nasao mjesto medju odabranim za Kucu Slavnih turnira Fis-Gol.
U sklopu ideje da idemo sa posebnim pricama (feljtonom) za rubriku Kuca Slavnih obratili smo se Miri da nas upozna sa njegovom karijerom vezanom za igranje i vodjenje ekipa u malom fudbalu.
Moji početci igranja lopte
Mislim da smo svi poceli sa malim fudbalom pa tako i ja. Mozda ce se neko ko me zna iznenaditi ali prve malonogometne korake sam napravio na Cengic Vili, jer sam do sedme godine stanovao na tadasnjoj Ilidzanskoj 48. Pocetkom 70 tih je napravljen sportski centar i tu smo kao djeca poceli. Poslije se selim u centar, 100 tinjak metara od Fisa i onda pocinje ozbiljnije. Kao djete svaki dan sam boravio u fisu i gledao starije majstore fudbala. Ja sam mastao da jednog dana igram na takvim turnirima a od momenta kada sam upoznao Djetu i Vlaju Hrbaceka onda je postalo jasno da ce se sni ostvariti.
Igrali smo i danju i nocu, u skoli smo bili daleko najbolji i kada dolazimo u srednju skolu pocinjemo sa turnirima. Naravno to su bili srednjoskolski turniri a posto smo svi isli u razlicite skole nismo mogli zajedno igrati. Moja skola gradjevinska tehnicka je jedne godine osvojila turnir skola na Ilidzi a u ekipi smo imali talentovanog Zofa Memica, Dzanku Fuada, obojica igrali za juniore FK Sarajevo, Grcica iz Ilijasa, kao i Sretka Lucica, koji je pred rat trenirao sa FK Zeljeznicar.
Moj prvi turnir u malom fudbalu
Na prvi ozbiljniji turnir se prijavljujemo na Mejtas i po pehu izvlacimo ekipu Bardaka od koje gubimo 5:0 ali mislim da smo izgubili zbog neiskustva. Odigrali smo jos nekoliko turnira sa srednjim uspjehom a onda dolazi Fis gol 85.
Prijavljujemo se kao ekipa Kristal (na fotografiji), a igraju Radovic golman, Djeta, Mladjo Tesanovic, Amir Djapo, Hoso, jedan od brace Bosnjak i ja. Taj turnir za mene je bio najznacajniji i vrlo lako smo mogli osvojiti. Tjesno smo izgubili polufinale od Besoviceve ekipe a za trece mjesto smo pobijedili Bracinu ekipu 5:3.
Odigrali smo maestralno a moje idole ekipu Davora smo dobili u prvom krugu 3:2. Bio sam na tom turniru do finala najbolji strijelac a onda je Tuta u finalu zabio dva ili tri gola i prestigao me, a meni za utjehu da smo treci i prvi od dvadesetak pehara, u sada vec izgubljenoj riznici u vihoru rata. Pehare necu nikada prezaliti.
Ekipa malog nogometa u kojoj sam igrao najduže
Poslije turnira odlazim u London gdje doravim 1,5 godinu i vracam se sa garniturom Arsenalovih dresova, sa kojim nastupamo pod imenom SONS na Fis golu 87 i dolazimo do cuvenog finala sa Veronom. Nazalost gubimo 2-1 ali utakmica je bila super. Imali smo strasne sanse ali nismo iskoristili. Vec tada ekipa ima kostur sa Djetom, Zofom, ja, Topa, Djapo i pokojni Ljupe. Osvajali smo dva puta sestoaprilski turnir, jednom u Fisu i jednom na Kovacima, novogodisnji u Vogosci i jos nekoliko manjih. Putovali smo u mjesanom satavu u Bugojno i osvajali kao i u Prijepolje. Ali Fis-Gol nismo uspjeli da osvojimo nikada vise.
Kroz ekipu Sonsa je proslo mnogo fudbalera koji su nastupali kao gosti, Barnjak, Stilic, Radulovic, Vazda, Haseta, Novakovic, Zeko, nazalost ne mogu se sjetiti svakoga. Za mene smo bili najaci kada je u ekipi igrao Djeta oko koga se sve vrtilo, pa Zof, Djapo, Topa i ja, kao i nas trener vodja Novo. A onda bi smo se dogovarali koga jos uzeti ali da se uklapa.
Moram reci da je Djeta igrac koji me je najvise fascinirao tokom svih godina, a poslije njega citava ekipa Davora na celu sa Cafirom, Muhom, Senom i Bimbom. Naravno bilo je jos puno puno dobrih ali oni su ostavili dubok trag u meni.
GP Bosna i moje igranje velikog fudbala
Moja karijera na velikom fudbalu je bila kratka svega tri godine ali uspjesno. Sa 14 godina sam poceo kao pionir GP Bosna sa Kemom Kozaricem kao trenerom i zavrsio sezonu kao najbolji strijelac. Iste godine sam izabran za amatersku selekciju BiH, gdje mi je rezerva na mjestu centarfora bio ni manje ni vise nego Radmilo Mihajlovic.
Sljedece sezone uspjesno igram u juniorima a onde Jozo Bukal me uzima u prvi tim sa Kolarom, Sljivom, Cincarom, Ferhatovicem itd. E, onda se desava ono sto puno gradske djece dozivi, ne dolazim na treninge zbog raje, zivota, koka itd……………
Vrlo brzo odlazim u vojsku a po povratku Jozo me vidi u Fisu i povuce me za vrat i kaze da hoce sutra da me vidi na treningu. Na zalost ja vec poceo rukomet, jer sam takodje bio talentovan a i sva raja sa mnom. Bosna, Sarajevo a onda u par klubova u Poljskoj gdje sam proveo 17 godina, ozenio se i dobio sina a drugog ovdje u Australiji, gdje sam vec devet godina.
Igranje u finalu Fis-Gola bila je privilegija
Sto se tice Sarajeva, ne sjecam se zadnjeg turnira malog fudbala ali se sjecam lige malog fudbala na godinu prije rata i nismo se bas proslavili jer smo tim stvorili od samih zvjezda. Igrali su Zeko, Kolar, Klacar, Miki Serafijanovic, Djeta, Dado golman, Marin Corluka itd.
Tada sam zakljucio da samo raja koja igraju stalno zajedno i znaju se, predodredjeni su za uspjeh. E, zato sam volio Davora oni su bili raja i stalno igrali zajedno.
Sto se tice portala Fis gol uspjeh je da poslije toliko vremena raja se javljaju i kontaktiraju a sve zahvaljujuci vama entuzijastama koji to vodite a i poneki od nas, koji se ponekad jave. Fis gol smatram kao najveci uspjeh ekipe Sonsa, mimo toga da nismo nikada osvojili prvo mjesto. Igranjem u finalu Fis gola bila je privilegija za svakoga ko je igrao mali fudbal na sirem prostoru Sarajeva i BiH.
Sto se mene tice ja sam Sons opet ozivio u Australiji, igramo svake subote a ja sam najstariji igrac. Prije par mjeseci smo igrali turnir i osvojili trece mjesto. Igrali smo protiv puno mladjih ali iskustvo druzenje i raja uvijek pobjedjuje. Spremamo se za sampionat Australije iduce godine preko 35 godina i preko 45 godina. Imacemo dvije ekipe, pa idemo da se nadmecemo a ispred svega druzimo. Duh sporta me jos drzi a mali fudbal posebno zasto ste i vi zasluzni kao jedna karika u svemu ovome.
Napisao: Miro Klarić
FOTO ALBUM:
Ekipa Kristal turnir Fis-Gol 1985 godina. Taj turnir za mene je bio najznacajniji i vrlo lako smo mogli osvojiti. Tjesno smo izgubili polufinale od Besoviceve ekipe a za trece mjesto smo pobijedili Bracinu ekipu 5:3.
Ekipa SONS finalista turnira Fis-Gol. Nazalost gubimo 2-1 ali utakmica je bila super. Imali smo strasne sanse ali nismo iskoristili. Vec tada ekipa ima kostur sa Djetom, Zofom, ja, Topa, Djapo i pokojni Ljupe.
Osvajali smo dva puta sestoaprilski turnir, jednom u Fisu i jednom na Kovacima, novogodisnji u Vogosci i jos nekoliko manjih.
Fis gol smatram kao najveci uspjeh ekipe Sonsa, mimo toga da nismo nikada osvojili prvo mjesto. Igranjem u finalu Fis gola bila je privilegija za svakoga ko je igrao mali fudbal na sirem prostoru Sarajeva i BiH.
Uz objavu fotografija koristili smo komentar Mire Klarića.
FIS-GOL TIM
02.08.2023.