Zulčić Suad , rođen 31.08.1963 u Sarajevu. Osnovnu školu “Dositej Obradović” zavrsio u Sarajevu i svoje prve fudbalske korake naučio na legendarnom Domu u Pofalićima /igralište doma za vaspitanje djece i omladine/. Poslije O.Š. upisao sam se u Gimnaziju “Pero Kosorić” / peta gimnazija/ i od tada sam ja praktično bio redovni staovnik Fis-a i Parkuše , gdje mi je brat radio kao konobar /Alija/.
Redovno sam trenirao u FK Pofalićki i bio standardni golman u dvije sezone ali sam imao jednu veoma nezgodnu povredu ramena koju sam zadobio na prvenstvenom meču na Sokocu protiv Glasinca, što je kasnije veoma uticalo na mene i na moje bavljenje sportom. Bolovi u ramenu su bili jači od želje i talenta.
Devedesete godine ulazim u brak , sve do danas sam porodičan čovjek, a potom dolazi i taj nesretni period za ovaj prostor koji ja napustam sa ženom i dvogodišnjim sinom Adonisom i suprugom Suadom. S obzirom da je brat Alija, u međuvremenu se oženio sa Njemačkom državljankom, bio u Njemačkoj tako i ja odlazim u Njemačku, u Duesseldorf kod njega.
Nije se moglo bez lopte pa sam tako i počeo u jednom nižerazrednom klubu Rot-Weiss iz Gelderna /50 km od Duesseldorfa/. Nisam branio, jer sam imao strah već sam igrao i tu postao pet sezona standarni prvotimac a 1994 godine u jesenjoj polusezoni i prvi strijelac Kreis Lige B sa 24 gola.
Jedan lijep period sam proveo u Njemačkoj. Dobio sam jednu diplomu o vječnom počasnom članu F.C.”Rot-Weis”Geldern a 98′ se vratio u Sarajevo. Pristupio sam ponovno u FK Pofalićki i 99′ odigrao i jednu polusezonu. Godine, posao a sada i dvoje djece /u Njemačkoj sam dobio i kćerku Ines/ nisu dozvoljavali da se posvetim 100%. Poslije tog perioda 2004 godine na skupštini kluba ulazim kao član Upravnog odbora FK Pofalićki a nakon dvije godine rada postajem predsjednik kluba.
Za to vrijeme uspjeli smo napraviti jednu dobru sportsku atmosferu u klubu što je i urodilo plodom a to je da smo uspjeli izboriti prvo mjesto u Kantonalnoj ligi Sarajevo i plasirati se u drugu ligu FBiH. Bili smo dvije sezone u drugoj ligi ali opet nove obaveze na poslu i nedovoljno vremena me odvajaju od terena .
Ali, ostao je DIF i ostale sarajevske sportske dvorane da se odigravaju rekreativne utakmice, koje opet imaju neopisivu draž i žar. Jer poslije je čovjek tako lijepo žedan, da tu žeđ može samo jedna tekućina ublažiti a to je PIVO, hahahaha!!!! Život ide dalje !!!
UČESNIK FINALA 1984, OSVAJAČ PRVOG MJESTA
Posebno zelim da izdvojim turnir Fis-Gol i to 1984 godinu. Ekipa “GEM” je osvojila te godine turnir a ja sam cijeli turnir branio.
Sjećam se, lijepo je bilo, jer smo imali i svoje navijače sa Mejtaša a tadašnji vlasnik caffe Gem je bio Adnan Solaković i sve je bilo prelijepo. Ja sam tada branio za FK Pofalićki a i živim u Pofalićima, rat je učinio svoje pa tako nemam kod sebe puno slika, pogotovo sa turnira. Probacu da stupim u kontakt sa Vijekom Miletić i Adnanom Solakovic. Mislim da Solakovic, tadašnji vlasnik caffe “Gem” ima mnogo fotografija sa turnira koji smo osvojili, kao i dobivenu nagradu za prvo mjesto a to je bilo da idemo u Beograd na kvalifikacionu utakmicu Jugoslavija-DDR.
Meni je, takođe, drago da se na ovakav lijep i civilizovan način komunicira. Raduje me činjenica na nešta iz tog perioda imate, jer ja nemam puno obzirom da je 92′ godine moja kuća stradala a u njoj i na stotine raznih fotografija, pa i te sa turnira koji smo osvojili kao i sa turnira u Konjicu “Tri kornera penal”, tako se zvao turnir, gdje smo u finalu izgubili od mostaraca, ne znam kako su se zvali ali znam da je bio Kajtaz, Tuce i ostali valikani tadašnjeg Veleža.
Pozdrav svima,
Suad Zulcic
FOTO ALBUM:
FK Pofalicki juniori, golman ekipe Suad Zulčić
Ekipa Rot-Weis Geldern Njemacka, Suad stoji prvi s lijeva
FK Pofalicki, Suad kao direktor kluba
FK Pofalićki u drugoj ligi, donacije potrebne. U goste nam dosli Selmo i Almir Turković sa svojim japanskim prijateljima, donirali sportsku opremu.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 22.11.2023.