KUĆA SLAVNIH – RADIVOJE KOVAČEVIĆ

UMJETNIČKI DIREKTOR TURNIRA

Radivoje Kovačević – Rade , radni vijek je poceo u Privrednoj banci Sarajevo 1976 i do danas u istoj traje. Odmah po zaposlenju uključuje se u sportske aktivnosti bankara. Nakon par mjeseci već je na igrama filijala PBS u Banja Luci i medjubankarskim igrama u Kladovu. Potkovan kao i mnogi u tim generacijama organizacijom sportskih takmičenja i razumijevanjem raznih  sportskih grana lako se uklopio u sredinu koja je slično „ disala”.

Odrastanje na bezbrojnim poljanama Cengic Vile i „kerapanje“ lopte do mile volje  bila je glavna zanimacija dječurlije. Kompletna zavičajna ekipa kerapaša (oko pedesetak) seli se sezdesetih godina u Naselje Pavla Goranina (Švrakino selo) i tu tek dolazi do izrazaja po pitanju loptanja u igri raja protiv raje. Stasavanjem aktivno se sa svojom rajom sedamdesetih ukljucuje u FK „Sloboda“.  Dzaba putovanja i druzenja.  Po prirodi neradnici i ljubitelji kafane brzo se odriču fudbalske karijere. Ali i danas se pri susretima podsjecaju na dogodovstine i nezaboravna druzenja. Ista ekipa se oko devedesetih okuplja oko FK „Sloboda“  i uzivaju u plodovima rada. „Sloboda“ postaje ekipa za respekt u Regionalnoj ligi Sarajeva. Na zalost ratom gasi se i FK Sloboda.

Ljubitelj prirode i planine lako se snalazi u novom hobiju fotografiji i filmu, kao clan Akademskog foto kino kluba. I taj klub na zalost vise ne postoji.  Zahvaljujući tom hobiju u banci su zabiljezene sve sportske manifestacije, feste i izleti. Od neprocjenjive vrijednosti su sacuvani filmovi, kasete…

Jedan je od sudionika stvaranja turnira u malom fudbalu povodom 6. Aprila  (deset godina trajao), Fis gola 83–91, Drustva za sport i kulturno – zabavne aktivnosti PBS Udruzene banke, Udruzenja klubova malog fudbala Sarajeva. Za svoj rad vise puta nagradjivan. Posebno se ponosi  sestoaprilskom nagradom SOFK-e Stari grad za doprinos u razvoju sporta.

Danas se Rade vise ne bavi malim fudbalom. Kaze da su se raja rasula po svijetu, nova vremena i nema se vise s kim organizovati. Malo su ga  neki danasnji „svemoguci organizatori“ gurnuli u stranu da bi sebe istakli u malom fudbalu. Rade je danas pasirani kolekcionar antikviteta, knjiga, numizmatike, kartofilije…..

Odlaskom u skorasnju penziju nada se da ce propusteno u druzenju sa unucima i sredjivanju hobija bezbrizno docekivati sve one zeljne druzenja, nostalgicare za boljim vremenima. Kao  solidnog interpretatora  i vrsnog poznavaoca narodne pjesme vjerujemo da ce uvijek imati dobrog drustva. Zelimo mu da po livadama i gorama bere ljekovite trave i iste upotrebi za spravljanje eliksira sa sljivovicom i docekuje staro drustvo.

Adnan Muzurović

VIŠE OD KOLEGA
Kad neko iz bliže okoline počne o nečijem imenu „kititi“ hvalospjeve, čovjek ne može da se malo ne „prepadne“, jer se teško može prepoznati. Takvi nisu džabe u samom startu bili protiv imena rubrike „Kuća slavnih“! Gdje ćeš da obična boranija, kao ovaj predstavljeni, bude u društvu nekih koji su stekli neku „slavu“. Najveća dobit pojedinca je kad baveći svojim hobijima, stekne ogroman broj saradnika, raje i prijatelja.

Priznati se može da je u opisano vrijeme jedan od važnijih hobija bilo bavljenje fudbalom, a time se može konstatovati da su to najljepše godine. Kako i ne bi bile hem si mlad hem u naponu snage, mozak najčešće na „paši“. Što bi rekao nekad Memnun Idžaković Ćuna „ja ti nisam dodavao loptu imenima Zoki Glasoviću ili Reši Šarenkapi, već štucnama“.

Tako je većina bila „gladna“društva koje je voljelo sport, pjesmu i druženje začinjeno humorom. Kome ne imponuje kad ga neko danas u prepoznavanju na ulici, s pozdravima počne„daviti“ s nostalgijom o Fis Golu osamdesetih. Zaborave se i ogromna odricanja, pa
i na uštrb porodice. Na svu sreću punoljetne supruge više, a manje maloljetna djeca, su trpila „strast“ za malim fudbalom.

Ekipa okupljena u organizaciji raznih sportskih takmičenja sa svim svojim vrlinama i manama bila je jedna složna porodica na istom zadatku. Npr. nakav Nermin Sokolović, danas ekspert za blagajničko poslovanje, svojevremeno je u Fisu čuvao rupu u žičanoj ogradi, inžinjer Fuad Sahačić, doskorašnji predsjednik sindikata finansijskih organizacija FBiH teglio je gajbe pive za bife turnira, Hilmija Hot poznatiji kao Rođak i sada stanovnik Njujorka radio je sve što mu se kaže, vrstan na kameri, Šekib Landžo komentator za velike domete i takmičenja, Zlaja, Mlađo i Tumba neprikosnoveni i revnosni trio sa ulaza, „ni tica da im prođe“……Mnogi iz ove ekipa su obišli sva planinarska izletišta oko Sarajeva, odmarhmurali razne derneke i druženja, proslavljali zajednički dječije rođendane, pa i to im bilo malo te su još znali zajednički koristiti i godišnje odmore.

Za prilog u biografiji ove pomenute „boranije“ veoma je bitno napomenuti odrastanje na Čengić Vili do šezdesetih. Bezbrojne poljane i „kerapanje“ (?) do mile volje bila je glavna zanimacija. Kompletna zavičajna ekipa kerapaša ( oko pedesetak) se seli u Švrakino selo i tu tek dolazi do izražaja po pitanju loptanja. Nažalost bili su neradnici,
ljubitelji kafane, pa su kao mladi mnogi brzo završili karijeru u velikom fudbalu među kojima i „boranija“. Okupljeni oko FK „ Sloboda ” još i danas se pri susretima podsjećaju na dogodovštine. Mišo, Sena, Čelja, Žiga, Ševko, Bero, Boban…. Svi talentovani ali… Jedan od najtalentovanijih igrača u Švrakinu, pa možda i u Sarajevu tog doba bio je Slobodan Pekić- Boban koji je ove godine preminuo u 58 godini života. Omalen i brz s loptom je mogao sve. Jedini pozivan iz malog kluba u juniorsku reprezentaciju grada Sarajeva. Nažalost, zbog temperamenta i razmimoilaženja po pitanju suđenja je kao mlad zaradio od Saveza doživotnu suspenziju.

Takvima je ostalo da se bore za primat i dokazivanje na igralištu za mali fudbal kod osnovne škole „ Pavle Goranin“. Švrakino i ljudi se i preseljenjem ne zaboravljaju. Među uspjehe ne smije se ubrojiti i okupljanje „ stare“ ekipe u Predsjedništvu FK „ Sloboda“ krajem osamdesetih. Tih godina rekspetabilnu ekipa u predsjedništvu uz izvrsno vođenje ekipe trenera i igrača Mesuda Ćebe dovela je ekipu FK „ Sloboda“ u vrh regionalne lige. Po rezultatima to je bila treća ekipa grada. Normalno poslije Želje i Sarajeva. Nažalost klub je ugašen od devedesetih.

„ Boranija“ je tokom studiranja pronašla novu ljubav – fotografiju i film.U Akademskom foto kino klubu novi krug prijatelja Nesko, Stipo, Hasan, Zoka, Mačak, Milomir „Strašni“sestre Nevenka i Radmila Šešić, Enči…. Nezaboravne godine provedene u klubu kojeg više nema u potkrovlju Titove 44.

U već formiranim godinama i razmišljanju „boranija“ nove istomišljenike pronalazi zapošljavanjem u Privrednoj banci Sarajevo. Dvadesetak ljudi su odistinski moćni u organizacijama. Evo primjera.

Formiranjem kluba u prostorijama Banke već drugi dan po osvajanju titule prvaka evrope gosti i kluba su Kinđe i Varaja, maestro Kalcina gostujući rado poklanja veče uz gitaru, doajen BiH glumišta Safet Pašalić svojim monolozima obogaćuje jedno veče kao i alpinista Muhamed Gafić sa svojim slajdovima…..

Sva druženja i sve aktivnosti pa i aktivnosti po turniru Fis gol danas u Banci nikoga ne interesuju. Veoma mali broj je ostalo onih koji znaju za ta događanja pa i ova pisanja su na neki način da se to sačuva. Možda će to nekada nekome zatrebati kao materijal za neka nova pisanja.

„ Boranji“ je ukinut FK „ Sloboda“, ukinut Akademski foto kino klub, čeka se ukidanje PBS – a. Ne vjerujem da od ovih novokomponovanih „sportskih“ radnika ovisi i sudbina FK Željezničar. Gluho bilo.

Sudionik i očevidac nabrojanih događanja,
Radivoje Kovačević

FOTO ALBUM:

Sredinom osamdesetih u PBS – Centrali zaposlile su se osobe koje su voljeli sutati loptu. Medju njima je bio Rade Kovacevic (stoji drugi s lijeva). Bio je to u vrijeme pocetaka, kada se pocelo raditi na stvaranju respektabilne ekipe PBS u malom fudbalu.

Banja Luka, sportski susreti radnika PBS, Rade i Adnan u akciji

U PBS smo formirali planinarsku sekciju. Slavko Depolo, Alma Omicevic, Sead Memic i Radivoje Kovacevic sudionici jednog od planinarskih druzenja.

Radivoje Kovacevic je bio u dva navrata predsjednik Organizacionog odbora turnira Fis-Gol. Ovdje se radi o 1989 godini, prilikom urucivanja nagrade Edinu Bahticu (Café HB).

FIS-GOL TIM

15.08.2023.

Nedavno objavljeno