Zahvaljujem se gospodinu Ibrahimu Krehiću, da za ovu svoju priču kao uvod iskoristim ovo njegovo sjećanje na čovjeka koga poznaje sportsko Sarajevo.
“ Bio je poseban tip igrača, igrao je na potez. Izuzetno zadovoljan kad napravi neki ljepi, atraktivan potez. Veliki romantičar, vrhunski fudbalski znalac – Ivica Mioč “.
Iskusni nogometni šmeker
Ivica Mioć je rođen 23.02.1938. u Sarajevu. Nogometnu karijeru počeo u juniorima FK Iskra iz Sarajeva, da bi kasnije nastavio igrati za juniore i prvi tim Romanije. U sezoni 1957/58, pristupio u FK Sarajevo za koji je do 1963 godine odigrao oko 230 zvaničnih utakmica. U njegovoj generaciji su igrali vrsni igrači, na čelu sa legendom Asimom Ferhatovićem. Sve su to bila imena za sjećanje a ovom prilikom da se sjetimo: Šehovića, Arslanagića, Stipića,Vujovića i nedavno preminulog Ibrahima Biogradlića.
Po završetku aktivnog igranja bio je trener u FK Bosna Sarajevo u vrijeme kada se ovaj tim takmičio u drugojligi – Jug, zatim trenirao FK Rudar (Kakanj), FK Radnik (Bijeljina), FK Sloga (Doboj) i FK Tekstilac (Derventa).
U fudbalskom savezu Sarajevo obavljao je funkciju generalnog sekretara a obavljao je i funkciju generalnog sekretara N/F Bosne i Hercegovine.
Preminuo 12.12.2011 godine u Sarajevu.
Ivica Mioč i mali fudbal
Negdje pocetkom osamdesetih godina pokucali smo na vrata dvojice sekretara Saveza. Ante Maric obavljao je tu funkciju u Medjuopstinskom Savezu a Ivica Mioc u gradskom savezu Sarajeva. Nisu ni oni bili puno zainteresovani u pocetku za mali fudbal i nase namjere kako da zajednickim radom napravimo odredjene pomake u toj oblasti. Mi nismo imali izbora, odrzavali smo nase turnire i takmicenja u malom fudbalu a nadali se da ce doci nas trenutak.
Turnir “Fis-Gol” postajao je sve popularniji, Fis je svaki dan pun, pa svi oni protivnici malog fudbala polako pocinju da mjenjaju misljenje. Prvi koji nas je prihvatio bio je Ivica Mioc, ponudivsi meni da formiram Komisiju za mali fudbal, da budem predsjednik, te po funkciji i clan Predsjednistva Saveza. Bila je to 1987 godina, od tada mogu slobodno reci pocinje zvanicno organizovani rad na polju malog fudbala. Mislim da je znacajno ovo istaci, jer kasnije, 1989 godine, kada su FIFA i UEFA priznale mali fudbal javlja se veliki broj onih iz fudbala koji su naglo poceli imati „ljubav“ prema malom fudbalu.
Napravili smo program aktivnosti sa tendencijom da se uvezu svi organizatori turnira u gradu Sarajevu.U cilju postizaja jedinstvenih pravila i propozicija, disciplinskog pravilnika, rada sa sudijskom organizacijom, utvrdivanja pravilnika o nagradjivanju i sve ono sto je bilo korisno za organizatore da turniri koje organizuju budu na kvalitetnom nivou. U svemu tome ja sam imao podrsku gospodina Ivice Mioca a i ostalih clanova Predsjednistva FS Sarajeva.
Nakon toga, poceo je rad na organizovanju ekipa da se obave obavezne registracije u Savezu i na Sudu kao klubovi malog fudbala. Sto je bilo na obostrano zadovoljstvo. Uvidjevsi da rad u komisiji za mali fudbal prerasta novonastale potrebe, zajedno sa saradnicima, predlozio sam Predsjednistvu FS Sarajevo da organizujemo Udruzenje klubova malog fudbala koje ce djelovati u sklopu Saveza. Ivica Mioc je bio ta pozitivna karika koja je prevagnula da tako i bude, te smo 21. marta 1991godine imali osnivacku skupstinu Udruzenja.
Svu podrsku koju smo dobivali od Ivice Mioca znali smo da cijenimo, tako kada je poceo rat a u nemogucnosti da se igra veliki fudbal, ostale su jedino mogucnosti organizovanja turnira i takmicenja u malom fudbalu. Uloge su promjenjene, Ivica Mioc je preuzeo vodjenje Saveza i Udruzenja a ostali saradnici i ja smo mu pomagali da uspjesno organizuje ratna takmicenja u malom nogometu/fudbalu.
PISMO PRIJATELJU IZ RATA
Prijatelju, sjedimo ti i ja u jesen ratne 1993 godine. Na Marijin Dvoru u podrumu, u onom tvom bifeu, u blizini prostorija FK Zeljeznicar.
Sjedimo, pricamo o proteklom turniru, o ratnim dogadjanjima, kako se svaki dan „oprastamo“, jer nikada se nije znalo ko je slijedeci na redu da se „ispise“ iz raje…………..
Trznu me ti pitanjem – Sta ces ti ovdje? Valjda ti dosadila moja prica i ponavljanje, djeca, zena……kolika li su sada djeca? Kako izgledaju? Da li su se prilagodili i snasli sa njemackom djecom?
Odgovorih Ti: kada sam mogao izaci nisam zelio a sada kada hocu – ne mogu. Ali, kada boljem razmislim: Ti bi mogao pomoci. Imam ideju kako da izadjem. Ti me pogleda, onako kako samo Ti znas, blijedo a istovremeno cisto i promrsi, opet na tebi svojstven nacin: Kako ti ja mogu pomoci?
Konobar, daj nam jos jednu turu, rekoh. A znao je on, Ivica je bio iskljucivo na viljamovki i to samo Fruktalovoj (curila do grada, ratnim kanalima). A ja, isto tako poznati, samo – piva vazda. Koliko puta si mi znao reci: ko te nauci da to pijes, sta ce ti ona?
Nego, nastavih: prijatelju mi stalno organizaujemo turnire u malom nogometu. Sada cemo organizovati ligu. Bice to zvanicno prvo prvenstvo grada. Pobjednik ide na drzavno prvenstvo, koje ce mi organizovati u nasem gradu. Prvak drzave BiH ide na Evropsko prvenstvo a sa njima idem ja, ispred saveza. Ti ces mi pomoci. Valja?
Tako je i bilo…….od tog dana proslo je nekih devet mjeseci i ja sam zavrsio u Njemackoj.
U proljece 1995 godine reperezentacija Bosne i Hercegovine igra prijateljsku utakmicu protiv FC Fortune u Dizeldorfu. Ti si u vodstvu puta. Zaista sam bio sretan sto cu te ponovo, nakon godinu dana, vidjeti. Biti s tobom. A i Ti si to pokazao, bio neki sastanak vas iz saveza, predstavnika ambasade drzave BiH i igrackih velicina koje su se nasle tu………..nakon kratkog vremena provedenim sa njima, presao si za sto i u drustvo gdje sam ja sjedio……. bez komentara, pogledao si me karakteristicno i sve mi je bilo jasno…….pravi prijatelji i pogledima govore.
Neizmjerno me obradovao tvoj pristanak da podjes sa mnom , da budes gost moje familije nekoliko dana.
Zelio sam da vidis one sto sam ti o njima danima „tupio“ – moju djecu i suprugu. Veoma brzo ste se „nasli“ a tvoji savjeti koje si dao djeci i recepti koje si uspio „prodati“ supruzi bili su korisni. I jos uvijek se koriste.
Ti si na polasku, opet na svoj nacin, kratko rekao: imao si pravo, za djecu i zenu.
I, hvala Ti na svemu prijatelju. Pocivaj u miru.
Interesantno proveo sam dosta vremena sa njim, pogotovo u ratu, on nikada nije volio puno da prica o svojoj igrackoj karijeri. Tu sam i ja kriv, nisam insistrirao puno na tim temama. Premda je on volio vise da prica o drugim igracima iz te generacije nego o sebi. Pricao mi je: „Sjecam se kada je tvoj stari poceo da suta. A od vas Muzurovica najbolji igrac je bio rahmetli Titara (Teufik,o.a.).“
Ono sto je sigurno znalo ga je „pola“ Sarajeva, sto bi se reklo. Bilo gdje da krenes ili sjednes na po „jednu“ sa njim, tu nema da ga neko nije znao.
Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Ivica Mioc je bio igrac sredine terena, sa prefinjenim osjecajem za loptu. Izvrstan tehnicar sa zadatkom da „pakuje“ lopte za golove isturenim napadacima u timu. On nikada nije volio puno da prica o svojoj igrackoj karijeri. Vise je volio da prica o drugim igracima iz te generacije, nego o sebi.
Prilikom posjete predsjednika FIFA organizacije, gospodina Sepa Blatera N/F SBiH
Ispracaj prijatelja, aerodrom Diseldorf 1995 godina
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 11.08.2023.