IVICA MIOČ I MIODRAG KUREŠ

Možda nisam uvjerljivo kompetentan da nešto napišem o dvojici bivših iskusnih sportskih radnika koji nisu više sa nama, ali eto usudiću se jer su mi obojica bili dragi. Svaki na svoj način. Sa obojicom sam, poslije završetka agresije na BiH radio tri godine u NFSBIH. Ivica je bio Generalni sekretar, a Kureš sekretar za finansije. Za Ivicu sam saznao još kada je igrao za FK Sarajevo. Kureša sam znao vrlo površno, i to kao sportskog radnika sarajevskog Partizana. U zatvorenom Sarajevu, od ’92. do ’96., bolje sam ga upoznao.

Doživio je nesreću, tj. platio je neke svoje greške zatvorom. Ne želim da branim pok. Kureša, ali sam mišljenja da je bio “prisiljen i uvučen” u finansijske malverzacije i platio zatvorom.  Navešću jedan, maltene nevažan, događaj koji govori više o nekom drugom nego o Kurešu, ali se tiče Kureša i pokazuju u kakvu situaciju su ga dovodili ljudi koji nisu bili zaposleni u savezu, članovi IO ili raznih komisija saveza.

Jedno jutro, po dolasku na posao, pio sam jutarnju kafu sa njim i blagajnicom Medinom u skučenoj kancelariji kada je u nešto poslije osam banuo, baš banuo na vrata  jedan član IO (izabran ispred Sarajevskog kantona). Provirio je ne ulazeći i rekao: “Daj mi dnevnicu za današnji sastanak IO.” Nas troje smo se pogledali, a Kureš reče: “Pa IO je u 12 sati, daću ti poslije sastanka.” OVAJ uporno: “Ma ne mogu doći na sastanak IO, daj mi sada.” Kureš ustade, dade mu tu prinadležnost, a OVAJ uze novac i ode rekavši: “Žurim, potpisaću ti sutra.”

Medjutim, zelim istaci veliku ulogu koju je Miodrag Kures imao kada je u pitanju mali fudbal. Mislim na Novogodisnji turnir koji je FK Partizan Sarajevo organizovao. Mada se tu spominju oko organizacije tog turnira i uposlenici tadasnjih dnevnih novina “Vecernje novine”. Pokusali smo da istrazujemo, te da saznamo tacno koje godine je taj turnir poceo da se organizuju, cija je to ideja bila i koje bio pocetni organizator. U svakom slucaju Kures je imao zapazenu ulogu u organizaciji godinama, sto je za mali fudbal u to vrijeme znacilo vecu popularnost.

Ivicu Mioča sam malo bolje upoznao ’87. godine. Ja sam u tom periodu trenirao juniore vogošćanskog UNISa koji su se tada takmičili  u republičkoj ligi BiH. Te godine, nekoliko dana prije 6. aprila pozvao me Ivica Mioč (radio je u sarajevskom podsavezu) i rekao mi da ću biti selektor sarajevskog podsaveza na tradiocionarnom juniorskom fudbalskom turniru “6. april” (Dan oslobođenja Sarajeva). Naravno, on će sve nadzirati, podvukao mi je onako lagano.

Inače, on je bio malo potežak u komunikaciji “na prvi momenat”, tačnije, kada se susretneš s njim, mora se “progutati” njegov početni kontakt koji zna biti odbojan. To traje kratko i onda sve ide normalno. Jedne srijede zakazana nam je kontrolna utakmica sa prvim timom hrasničkog Famosa. Rečeno je igračima da dođu na stadion Famosa u pola tri jer je utakmica u pola pet. Naravno, na vrijeme smo došli igrači i ja, čekali Ivicu da počnemo sastanak pred utakmicu. Međutim, Ivica nije došao u tri, zatim ni u pola cetiri, tako da sam ja u 3.45 počeo sastanak. Znalo se prvih jedanaest jer smo prije toga odigrali dvije kontrolne utakmice. Sastanak je završio i rekao sam igračima da izađu na zagrijavanje. U tom momentu je ušao Ivica i dosta netaktično pitao me zašto sam počeo sastanak bez njega. Pravdao sam se njegovim nedolaskom na vrijeme. Nije prihvatio moje obrazloženje i rekao mladim fudbalerima: “Ne zaboravljajte tokom utakmice šta vam je Kreso rekao.”  Po izlasku igrača iz svalačionice, uhvatio me je za ruku, zagrlio i rekao: “Dobro si uradio, ali pred igračima sam ja glavni.” Naravno, dopala mi se ova njegova gesta.

Pokoj  im duši. Obojica su dali veliki doprinos BH fudbalu, a prije svega sarajevskom fudbalu.

Autor: Senad Kreso

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 23.07.2023.

 

Nedavno objavljeno