Zašto su djeca „kažnjena“ kada rade sa trenerima koji nemaju pedagoške principe i znanje? Djeca nisu „kažnjena“ zato što žele da budu dio sporta, već zato što odrasli oko njih ne ispunjavaju minimalne profesionalne i pedagoške standarde. U sportu od 6 do 15 godina najvažnije je razumjeti djetetovu fazu razvoja, njegove psihološke potrebe, granice i mogućnosti. Kada trener to ne zna – posljedice trpi dijete.
- Trener bez pedagogije ne razumije dijete — i to dijete plaća. Pedagogija nije teorija, nego praktično znanje kako da dijete uči, reaguje, motiviše se i osjeća sigurnost. Bez toga, trener: ne zna kako se daje povratna informacija, ne zna kako se rješavaju konflikti, ne zna kako se gradi motivacija, ne zna prepoznati strahove, frustracije i granice djece. Djeca tada ulaze u stres, nesigurnost i osjećaj da nisu dovoljno dobra — to je psihološka kazna, i to u periodu kada se najbrže emocionalno formiraju.
- Trener koji ne poznaje metodiku ne zna šta i kada treba dijete da radi. Različit uzrast = različit trening. Dijete od 6 godina ne uči kao dijete od 10. Dijete od 10 ne uči kao dijete od 14. Faze rasta, motorike, koordinacije, hormona — sve je različito. Ako trener ne zna razvojne faze, on: daje preteške vježbe, povećava rizik od povreda, stvara odbijanje od sporta, „ubija“ želju za igrom. Dijete onda plaća tuđi neprofesionalizam svojim zdravljem i motivacijom.
- Trener bez znanja često stvara favorite — i time razara grupu. Trener koji nema samopouzdanja i znanje često bira „sigurnost“ u jednoj ili dvije talentirane djece. Rezultat: cijela grupa se zanemaruje, djeca gube samopouzdanje, stvara se nepravda, razvija se negativna socijalna dinamika (ljubomora, povlačenje, agresija). Takav trener nije neutralan jer nema kompetenciju da upravlja grupom, pa pravljenje favorita postaje njegov bijeg.
- Trener bez obrazovanja ne razvija ni sebe ni djecu. Kada trener ne želi da uči, dijete ovisi o osobi koja se nije pomakla godinama. To je kao da djetetu dajete nastavnika koji ne čita, ne uči i ne želi da zna ništa novo. Dijete tada ostaje uskraćeno za savremeni razvoj sporta, modernu metodiku i kvalitetnu edukaciju.
- Djeca su najosjetljivija kada stručnost izostane — i sve to osjećaju. Djeca ne znaju da kažu: „Ovaj trening nije u skladu sa mojim razvojem.“ Ali znaju da osjete: neprijatnost, pritisak, strah, dosadu, nepravdu, manjak podrške. I to je ono što ih “kažnjava”. Stručna diskusija Djeca nisu problem. Djeca nisu kriva. Djeca nisu „slaba“. Problem je kada ljudi bez znanja i bez pedagogije dobiju ulogu koja direktno utiče na djetetov razvoj, zdravlje i budućnost.
U sportu, najviše odgovornosti nose odrasli. Djeca trpe posljedice — i to je najveća nepravda sportskog sistema danas.
Autor: Slavko Petrović
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 22. januar 2026