Krajem šezdesetih pri osnovnim školama betoniraju se i asvaltiraju školska igrališta. Još kad su se tome pridodali „pravi“ rukometni golovi sa mrežama i ocrtani tereni zaljubljenicima malog fudbala to je bio poseban izazov. Preglednost terena sa svim sadržajima privukla je i kibicere, gledaoce. Tih godina veliku popularnost „malog“ fudbala uokvirila je SOFK-a Sarajeva organizujući takmičenja na nivou grada. Stariji ljubitelji ove igre i danas pamte Prvenstvo grada mjesnih zajednica. Takmičenja su se odvijala na više lokacija, normalno praćeno sa navijačima. Nije bila mala stvar pobjeđivati rivale. Imalo se materijala za zezanje do narednog takmičenja. A naredno se dočekivalo još spremnije sa željom da se naplate „stari“ dugovi.
U to vrijeme jedno od atraktivnijih igrališta bilo je na Marin dvoru kod OŠ „Slaviša Vajner-Čiča“ (danas Isak Samokovlija). Vikendom su se igrale utakmice za prestiž. Za ekipe su nastupali ponajbolji u ovoj igri iz svih dijelova grada, ponekad pojačani i prvoligaškim igračima. Gledalaca nikad nije manjkalo. Mlađi i manje nadareni igrali su svoje utakmice na nekoliko improvizovanih igrališta na ogromnoj ledini sa desne strane Bulevara Borisa Kidriča na relaciji Marin Dvor-Nova željeznička stanica (danas naselje u Kranjčevićevoj). Za svakoga bilo mjesta.
Priča o fudbalu, a gdje drugo, povede se u kafani. Nostalgija za starim vremenima, a o najboljima različita mišljenja. Nekad se priča i bez argumenata, preuveličavajući i pojedince i ekipe. I tako u tim pričama pojave se i interesantni likovi koji imaju i šta valjano reći. Izazvan pričama rekla-kazala stariji čovjek sa štakom iz novčanika vadi fotografiju na kojoj je ekipa MZ Gorica. Samo je pokaže puku i opet skloni u buđelar. Kaže ima on još fotografija. Ubjeđivanje da se to sačuva od zaborava trajalo je dobre dvije godine. Napokon Selver Tahirović nije imao kud, dao fotografije na uvid i krene priča.
SELVER TAHIROVIĆ
U razgovoru sa Selverom doznajemo i imena braće Tahirović: Mustafa- Mile, Ferid, Edhem-Edo, Selver i Mirsad Mićo. Sa uspjehom su igrali i mali fudbal i veliki fudbal u nižerazrednim klubovima sarajevskog podsaveza. Poznavaoci ove braće jednoglasni su da je najbolji igrač među njima bio najmlađi Mirsad-Mićo. Selver i Mićo su sa uspjehom igrali i u Americi. Ostaje zadatak da se stupi u kontakt sa porodicom rano preminulog Miće kako bi obogatili ovo pisanje i sačuvali od zaborava fotografije. Ekipa MZ Gorice učestvovala je namnogim organizovanim turnirima, nerijetko i kao pobjednik, ali uvijek u završnicama takmičenja. Nažalost nezaboravno finale Gorica – Logavina (2:7) na terenu u Fisu nije zabilježeno fotografijom ili je Selver nije sačuvao. Nadati se je, da će neko napisati priču i o ekipi Logavina pa time dobiti fotografije koje će obogatiti sadržaj ove rubrike. Selver je sa još nekolicinom igrača iz Sarajeva 1973 okušao sreću i sa uspjehom igrao fudbal u Americi.
Interesantno je da se na ovoj fotografiji nalazi i Ramiz Avdić koji je sa Mejtaša. Dovoljno je bilo da je jaran sa Bekom (Bajazit Arnautović) i Edom (Edhem Tahirović). Mnogim goričanima to nije bilo pravo, ali se poštovalo jaranstvo.
Na fotografiji se nalazi i Mehmed Bahtovic zvani Rogonja koji je po Selveru najbolji igrac, kako kaze „svih vremena“. Mnogi se ne bi slozili jer Mico je bio izuzetan i na „malom“ i na „ velikom“ terenu.
Priči nikad kraja, pisanih tragova i mnogih fotografija nema pa i nije red da se o tim događajima piše sa izbjedjelim sjećanjima. Očekivati je da se jave stariji ljubitelji i sudionici utakmica pa da dopune priču sa imenima i prezimeniima fudbalera koji se nalaze na ovim fotografijama. Takođe i bez nekog pisanja bilo bi lijepo da se dostave i fotografije koje bi se istraživale i time stvarao mozaik jednog vremena. Da se ne zaboravi.
Tekst i fotografije: Radivoje Kovačević
FIS-GOL TIM
19.07.2023.