Ekipa “Večernje novine”, treće mjesto na turniru Fis-Gol 1989 godine
A onda je došao šlag na torti, učešće na turniru FIS-a. Imali smo strašnu ekipu, sve sami majstori malog fudbala: Muminović – Nedim Nedo, Šalja Fikret, Bešić Ramiz – Šeki, Nećko Pehlivanović, Nusret Ždralović, Brano Jeftić i Novo Popović.
Bila je to ekipa snova, sve sami znalci, a među nama je vladalo veliko drugarstvo. Nakon velikih utakmica stigli smo do polufinala protiv najjače ekipe Davora. Sve do deset minuta prije kraja imali smo utakmicu pod kontrolom. Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica, a onda sam napravio jednu nesmotrenu grešku i primili smo prvi gol. Na kraju smo izgubili. Niko mi ništa nije prigovorio, ali ja sebi dugo nisam mogao oprostiti, jer sam osjećao da smo mogli biti prvi. Ipak, osvojili smo treće mjesto i to je bio naš najveći uspjeh. Da smo prošli u finale, siguran sam da bih bio izabran za najboljeg golmana. Što se tiče golmana, mislim da je Ćafir bio najbolji, a zatim su dolazili Hodža i Radović. Jedno vrijeme tu je bio i Kesten. Za titulu najboljeg igrača, po mom mišljenju, mogli su konkurisati Pape, Meho Šljivo, Fudo Švrakić, Hike i Žera.
Moram spomenuti i nastupe na Novogodišnjem turniru u organizaciji mog Partizana. Nastupao sam i protiv takvih majstora fudbala kao što su Pape, Paja, Šekularac, Milko Džurovski i Meša, a od golmana protiv Čobe i Pantelića. U sjećanju mi je posebno ostala slika penala koji nisam odbranio M. Džurovskom.
Moja posljednja utakmica na velikom terenu bila je u nastupu za Luku iz Ilijaša. Ekipa je ušla u viši rang, a ja sam tada završio sa velikim fudbalom.
To bi bilo sve čega sam se mogao sjetiti. Sigurno sam neka imena i izostavio, pa neka mi oproste. Baš je dobro što vodiš ovaj portal, radi toga lijepi trenutci u najdražem sportu sa izvrsnim fudbalerima, nastavljaju da žive.
Lijep pozdrav svim akterima turnira Fis-Gol,
Mersad Darman
FIS-GOL TIM
3. 10. 2026.