Sead Vranić
Drago mi je da mogu najaviti feljton sa pričama o fudbalskoj karijeri Seada Vranića. Ja ga pamtim kao igrača malog fudbala. Njegovi potezi su oduševljavali sve posjetioce turnira Fis-Gol-a, pogotovo u zadnjoj 1991.godini, kada je igrao za ekipu “Robija” iz Breze. Tada je
Sead proglašen i najboljim igračem turnira. Prilikom ljetošnjeg razgovora oko izbora najboljih pojedinaca turnira, baš smo Šekib Landžo i ja govorili o Vraniću, sjećajući se njegovog neobičnog stila igranja,lucidnih poteza i nesvakidašnji golova.
Na velikom Fudbalu kažu da je podsjećao na “majstora sa Blatuše” Mehmeda Buzu, koji je kao i Sead karijeru počeo u FK “Rudaru” iz Kaknja.
Ja sam glasao za Seada u prvih deset igrača turnira, mislim da je bio osmi. Najmanje bitno, jer je bilo toliko dobrih igrača na turniru Fis-Gol, a Sead Vranić sigurno spada u sam vrh – riječi su ovo Huseina Nezirhodžiča, člana Organizacionog odbora turnira i člana Kuće Slavnih turnira Fis-Gol, predstavnik organizatora.
Dobra prilika da saznamo vise o sportskoj karijeri Senada Vranica.
Moja prva profesionalna utakmica
Moja prva profesionalna utakmica se desila septembra 1988 u Kaknju, protiv FK Krivaja Zavidovici. Na toj utakmici, posto sam te godine tek stigao u F.K Rudar bio sam na klupi za rezervne igrace, na poluvremenu utkamice tadasnji trener Rudara Kemal Hafizović (veliki trener i jos veci covjek), prvi vodstvu gostiju od 2:0, prije odlaska u svlacionicu kaze meni: „ Zemljace, udji u igru, pokazi Kakanjcima da te nisu uzalud doveli“ .
Ja sav sretan u 21- oj godini, zeljan igre i dokazivanja, pred punim kakanjskim tribinama odigram jednu od najboljih utkamica u Rudaru. Tom prilikom dajem dva gola i pred kraj utkamice asisitiram kod treceg, gdje mi pobjedjujemo Krivaju sa 3:2.
Od tog septembarskog dana podstao sam standardni i nezamljenjivi igrac kod svih trenera koji su vodili F.K Rudar od 1988 do 1991 godine. Bila je to sjajna generacija fudbalskog kuba Rudar, kojoj je za jedan bod izmakla druga liga Jugoslavije (prvak je bila ekipa Mogren Budva).
Najnezgodniji igrači protiv kojih sam igrao
U svojoj fudbalskoj karijeri, koja je trajala dvadeset godina seniorskog igranja, igrao sam protiv mnogih odbrambenih igrača koji zaslužuju poštovanje. Bilo je dobrih igrača, kako prije rata kada se igrao dosta grublji fudbal, tako i poslije gdje su odbrambeni igrači bili potkovaniji fudbalskim znanjem. Među najnezgodnijim protivničkim igračima bili su Haris Alihodžić iz Željezničara, Muhidin Zukić iz Sarajeva, Ekrem Bradarić iz Čelika, a imao sam tu čast da me nisu čuvali Elvedin Hadžiahmetović i Nudžejm Geca koje ja smatram po najboljim odbrambenim igračima i uz to su bili moji klubski drugovi (Bosna, Travnik). Sjećam se jednog momenta u Među-Republičkoj ligi bivše Jugoslavije gdje smo gostovali u FK „Bokelj“ iz Kotora. Igrač koji je mene čuvao bio je najgrublji igrač u mojoj karijeri, Damir Čogurić, imao je brata blizanca koji je igrao zajedno s njim u ekipi. Ne mogavši ništa napraviti u jednom trenutku sam mu rekao „Bolje da je majka rodila jednog, a da je ljepši, već vas dvojicu“; od tog trenutka je moja igra bila završena.
Moji treneri
Kao i svako dijete svoju fudbalsku karijeru sam počeo u mjestu gdje sam rođen. Moj početak je bio jako zanimljiv, jer sam kao 7-godisnji dječak gledao trening u to vrijeme predpionira brezanskog Rudara. U jednom trenutku lopta je došla do mene, ja kao mali, u želji da i mene neko primjeti, podigao sam loptu u zrak i igrajući se sa njom svi su odjednom posmatrali, a ja sam došao do broja 65 i lopta mi je pala na zemlju. Tog trenutka mi je prišao čovjek koji je bio moj prvi trener u karijeri i rekao mi: Mali kako se zoves?
Moj prvi trener, a ujedno i jedan od najdrazih trenera, je bio gospodin Neđo Lazarević koji me pozvao u svoju predpionirsku selekciju brezanskog Rudara. Gospodin Lazarević mi je bio trener 4 godine, a nakon njega dolazi Herco Zijad, zatim Božo Lakić, Željko Gutic, Herco Zihno koji su me trenirali do moje 16 godine. Sa 16 godina prelazim u prvi tim gdje su mi treneri bili Risto Runjevac i Muhamed Redža, u Rudaru me jos trenirao Duško Bajić.
Sa 20 godina odlazim u kakanjski Rudar gdje je moj prvi trener bio Kemal Hafizović. On me je vodio dvije godine i još su tu bili Aco Krivošej, Ranko Subotić, Besim Gafurović. Nakon toga odlazim u Travnik gdje mi je trener bio Esher Hadžiabdić, pamtim ga kao izuzetnog čovjeka i još boljeg trenera.
U Zagrebu moji treneri su bili: Dražen Jerković, Slavko Hala, Ivan Marković, Ivo Šušak, Fahro Mustedanagić i Mirko Martinko. Nakon povratka iz Hrvatske dolazim u visočku Bosnu gdje me trenira gospodin Ivo Ištuk sa kojim ja, a i Bosna postižemo dobre rezultate. Nakon Ive Ištuka u Bosni su me još trenirali: Asim Limo, Faruk Kulovic, Midhat Memišević i Nermin Bukva. Nakon 2 godine igranja u visočkoj Bosni ja odlazim u kakanjski Rudar gdje me veoma uspješno vodio Husnija Arapović.
Sve svoje trenere pamtim kao velike ljude, neki su se prema meni ponašali očinski, neke od njih ja nikada nisam zaboravio i rado ih se sjetim.
Moji najznačajni uspjesi
Moji najznačajniji uspjesi vezani su za seniorsko igranje, zato što sam sa nepunih 16 godina počeo igrati za prvi tim. Sa ekipom Travnika 1991/1992. bili smo prvi u Republičkoj ligi gdje nas je prekinuo rat pri ulasku u drugu ligu Jugoslavije.
Sezona 1995/1996 predstavlja ulazak NK „Bosne“ u prvu ligu Bosne i Hercegovine.
Godine 1998. pobjedom na Koševu 1:0 osvojen je kup Bosne i Hercegovine. Tim osvajanjem u Visoko smo donijeli jedan od najvećih uspjeha u povijesti kluba.
1999 godine osvojili smo super kup pobjedom nad Sarajevom.
2000 godina sa „Rudarom“ iz Kaknja igrao sam play-off za prvaka Bosne i Hercegovine.
Godina 2002 sa „Bosnom“ sam ušao u prvu ligu Bosne i Hercegovine.
Na kraju, godina 2003 donosi ulazak Travnika u premjer ligu Bosne i Hercegovine.
Sead Vranić
FOTO ALBUM:
Ekipa Robi i Sead Vranic su posljednjih godina turnira Fis-Gol redovno ucetvovali
Na fotografiji igraci F.K Rudar Kakanj, osvajaci kupa na zenickoj regiji. Sead Vranic, cuci drugi s lijeva.
Detalj gdje se Sead Vranic nasao u sansi na utakmici Rudar Kakanj – Radnicki 4:0. Bilo je to novembra 1988 godine.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 07.08.2023.