Svestrani sportista
Autor: Branislav Brane Crnogorac
Vrhunski sportista, takva svrestranost u sportu, jos se nije vidjela, za njega se nije moglo odgonetnuti u kojoj od sportskih igara je bolji, je li bolji u malom nogometu ili je bio bolji rukometas, ali kazem, nadasve bio je zapanjujuce svestran sportas. Jednako tako bio je izuzetno duhovit covjek , sarsjevska raja u najljepsem smislu te rijeci. Jedan od pionira mnogih sportova koji su se upraznjavali na sportskim terenima ali i na skolskim plohama u nasim mahalama.
Tenis, gimnastika, kazem u bilo kojem sportu da ste odmjerili snage, tesko je bilo parirati ovom sportskom virtouzu. Zoran Zdero Glasovic bio je sinonim za sarajevski sport, sportsku rekreaciju, pa ako hocete i sport za sve, jer on se nije libio i da ucestvuje i na ulicnim trkama.
Zoran Zdero Glasovic, bio je profesor tjelesnog odgoja, on je mnoge mlade ljude, kao sportski idol u to vrijeme, uveo u svijet sporta od kojih su kasnije mnogi od njih postali vrhunski sportisti.
Nemjerljiv je doprinos i pecat sarajevskom sportu dao nas poularni Zdero. Bio je covjek velikog dobrog srca.
Otisao je u nezaborav, pocivaj u miru dobri covjece.
VRHUNSKI SPORTISTA
Bio sam na putu i nisam znao da je Zoran Glasovic – Zdero preminuo. Krajem prosle sedmice dobio sam prilog Zeljke Bojica za nasu rubriku Fisovski a u dogovoru sa njim da idemo sa objavom kada se vratim. Jedna od prica u Djetinom tekstu se odnosila i na naseg Zderu. Poslao sam taj tekst gospodinu Vladi Kaluza da je po mogucnosti objavi na njegovoj stranici. Kada sam posao da vidim sta je Vlado odlucio, imao sam sta vidjeti. Nakon teske bolesti umro je nas Zdero. Znao sam da je bolestan, objavili smo proljetos tekst podrske za njegov uspjesan oporavak. Znajuci njega kakav je sportas i borac bio nadao sam se da ce se oporaviti. Ljetos mi nas zajednicki prijatelj, nogometni sudija Safet Spirtovic, kada smo se sreli u Sarajevu, rece: “da Bog da, izgleda da se stanje pogorsalo”.
Inace, Zoran Glasovic je po zavrsetku rukometne karijere najvise volio da igra mali fudbal. Mislim da je igrao na svih nasih devet turnira Fis-Gol a mi smo, znajuci o kakvom se spotisti radi, Zderu zamolili da bude sa nama u inicijativnom odboru za formiranje Udruzenja klubova malog fudbala Sarajevo. Pristao je, bio je clan Osnivacke Skupstine Udruzenja koje smo osnovali marta 1991 godine.
Mi cemo kroz nas rad na stranici fis-gol83-91 sigurno evocirati uspomene na Zorana Glasovica – Zderu. Nastojati cemo da ne zaboravimo ovu zaista istinsku sportsku legendu grada Sarajeva. Pozivamo sve njegove prijatelje da nam se pridruze, da nam dostave tekstove i fotografije o Zderi, jer Zoran Glasovic jednostvano to zasluzuje.
Adnan Muzurovic
PRIJATELJI O ŽDERI
U nastavku, zelim da se, ovaj put ja, posluzim tekstovima i rijecima koje su uputili Zderini prijatelji na stranici dovla. Nadam se da gospodin Vlado Kaluza i njegovi citaoci nece zamjeriti:
MALIK:
“Kad bi nasmijavao, a i kad bi se smijao, prozori bi se tresli. Zoran Glasović Ždero bio je raja iz FIS-a. Imao je prirodan dar za sport. U svakom sportu koji bi počeo bio je dobar. Igrao je rukomet u RK ‘Mlada Bosna’, jedno vrijeme je bio i fudbaler ‘FK Sarajevo’, odličan smučar, plivač, gimnastičar u DTV ‘Partizan’. Završio je DIF i bio profesor fizičkog vaspitanja. Svoju bogatu sportsku karijeru nastavio i u egzilu, u Švedskoj, gdje je trenirao nižerazredni klub ‘RK Tensta’. Zoranov otac, Milan Glasović, bio je predratni sokolar, a poslije Drugog svjetskog rata zajedno sa Pavom Jožancem, Rudi Ažmanom i Salemom Jajatovićem osnovao je Sportsko društvo ‘Partizan’ u Sarajevu. Ždero je živa enciklopedija sporta i sportskih događaja u Sarajevu. Znao je naizust sva takmičenja i sportiste koji su proslavili Sarajevo u raznim sportskim disciplinama. Prijatno ga je bilo slušati dok priča. Nikad nije pio, pušio. Kad bi nasmijavao, a i kad bi se smijao, prozori bi se tresli. “Ždero je stvarno legenda sarajevske raje iz Fis-a. Jedan sitan dogadjaj sa ‘putovanja’ na motorima u pravcu Zaostroga davnih 1970-tih. Ždero, Neno, Kroka i ja stali smo u Jablanici da nešto prezalogajimo. Pošto nije bilo dovoljno klope za sviju, Ždero je pričao kratke viceve na koje smo se mi raspadali od smijeha. Štos je bio u tome da je Ždero koristio priliku da klopa dok smo se mi valjali od smijeha, sve dok klope nije nestalo. Nije nam bilo žao, uživali smo u Žderinim vicevima.” (Žara)
GORAN SELESKOVIC:
SIROMAŠNIJI ZA JOŠ JEDNOG PRIJATELJA
Fini, dragi, bezazleni šeret i rođeni sportaš. Pratio sam godinama profesionalno kao novinar rukomet i Željezničar. Njegova generacija je imala duh, a on beskrajni talent. Sretali smo se i u Švedskoj. Nije znao “šta će tamo”. Pripadao je Sarajevu i raji.
Počivaj u miru dobri čovječe.
Vedo Spahović
LJUBISA ZECEVIC:
U jednom danu tri veoma tužne vijesti.
Napustili su nas Ždero, Jovo Medan i Mersad Berber.
Ždero, kao edukator i sportista. Moj student – jedan od onih koji se pamte. Spreman da pomogne i u najopasnijim trenutcima, a uvijek uz osmijeh.
Jovo, omladinski rukovodilac, kulturolog i politolog. Izmedju ponude da bude nacionalistički glasnogovornik i izbjega, odabrao je emigraciju. Vraća se u BiH gdje mu je srce.
Mersad. Nastranu ogroman umjetnički opus i utjecaj. Ličnost u pravom smislu riječi. Kada su “odgovorni drugovi” tražili da im pokaže šta će govoriti na odru čovjeka koji mu je pomogao u prvim koracima afirmacije, a politički nije bio “ćudoredan”, rekao je: “Govore kojima se opraštam od svojih prijatelja ne pokazujem nikome”.
Tužno i pretužno.
Zeko
Eliezer Papo:
Od danas je naš svijet bitno tužnije mjesto. Otišao je čovjek koji, ako vas nije razveselio – sigurno vas nije ni rastužio. Dok se drugi svjetovi već vjerovatno prolamaju od Tvog zaraznog smijeha, mi se polako navikavamo na tišinu i tugu koje su ostale iza tebe. Bio si oličenje nezlobivosti i dobrohotnosti. Mnogima si pomogao, nikome nisi odmogao. Iza tebe ostaje spomen, vječan koliko su vječne porodice, ljudi i njihove priče.
Mišana Djorović:
Od danas Braco stanuje prvenstveno u srcima nas koji smo imali čast da ga poznajemo, čije je živote dodirnuo svojom neposrednošću, neiskvarenošću i bezazlenošću; svojom bezgraničnom pozitivnom energijom i svojom plemenitošću. Voljeli smo te beskrajno, a ti si to znao, jer i nije bilo nekoga ko bi mogao da te ne voli.
MICO:
Od kada pročitah ovo o odlasku našeg Ždere nisam nizašta. Čas su mi oči pune suza, malo zaplačem, a čas se smijem kao blesav sjećajući se njegovih skečeva iz FIS-a. Poslednji put smo se vidjeli prošle godine u Jelsi kada je bio gost svog nekadašnjeg kapitena Bakira Rudića u Poljicama. Tada smo se izljubili i popričali desetak minuta. Bolest ga je već bila dobro načela i pričao mi je o svojim problemima, ali je i dalje imao smisla za humor. Ne mogu sebi da oprostim što tada ne rekoh mom Siniši da nas zajedno slika jer je Ždero bio jedan od junaka mog djetinjstva i čovjek kojeg sam beskrajno volio. Njegova supruga je bila iz Bogomolja na Hvaru, a moja Zorica iz Jelse i kada god smo se sretali u Sarajevu uz smijeh smo zajedno konstatovali:
Jel’ da da su Hvaranke najljepše. To samo ja i ti znamo.
Predavao je fizičko vaspitanje u u OŠ Moris Moco Salom u uvijek spreman za zezanje.
Gledajući ovu sliku našeg Šerkana čini mi se da više od pola ovog tima Željezničara sa početka sedamdesetih nije više među nama: Goran Čengić, Momo Daković, Mirza Efendić, Memnun Ćuna Idžaković, Ismet Polimac (nisam siguran da se zvao Ismet i molim te Šerkane ispravi me ako griješim), Mustafa Trklja i od juče naš ZORAN ŽDERO GLASOVIĆ.
NE ZNAM ZA OSTALE BLOGOVCE, ALI ONI ZA MENE NIKADA NEĆE UMRIJETI
Dragan Macanović Maca:
Evo vec dvadeset godina igramo produžetke. Još jedna utakmica je zavrsena. Izgubljena. Sve je manje svjetla iznad našeg FIS a. Gase se polako. Jedno po jedno.
Dobri naš Zoka, počivaj u miru.
Željko Bojić – Djeta:
Dragi Ždero, da se možeš vratiti, k’o da te gledam da bi rek’o:
DOBRO JE ŠTO UMRIJEH, PA SE RIJEŠIH OVE BOLESTI.
Svakome je sudjeno mrijeti, ali ne i život iživjeti i proživjeti, u svojoj punoći postojanja i kako treba. Ti zasigurno jesi. Neka ti je laka zemlja.
Mašo:
Dragi Ždero,
hvala ti na stotinama i hiljadama osmjeha koje si svojom vedrinom i dobrotom izazivao na mom licu i na licima svih onih koji su te poznavali, pa bilo to pri slučajnom susretu na ulici, u mraku nekog sarajevskog kina, na tribinama FIS-a ili na hvarskom kamenjaru. Tvojoj užoj i široj porodici, koja je imala sreću da s tobom provede puno više vremena, izražavam iskreno i duboko saučešće. Raja iz FIS-a, sarajevska raja i svi dobri ljudi izgubili su jednog od svojih, pa i njima izražavam saučešće na gubitku kojeg i sam duboko osjećam.
Neka ti je laka zemlja, dobri čovječe!
Mašo
Ralle Cokorilo:
Vlado,
Kada ponovo citam ove redove i komentare suze mi dolaze na oci. Vidno potresen, uspio sam nocas da napisem nekoliko recenica u znak sjecanja na mog dobrog prijatelja.
Tom prilikom napisao sam jedan dogadjaj iz davne 70-te koji najbolje karakterise kakkav je svestran sporista bio nas Zoran, ali sam ga zbog duzine izbacio iz prilozenog teksta.
Dogadjaj mi je ispricao Zoran a desava se u Sportskom centru Zaostrog, negdje 1970-te.
U Sportski centar gdje su bili rukometasi Mlade Bosne na pripremama, dosao je jedan zaljubljenik tenisa. U daljem tekkstu zvacu ga “teniser” jer sam mu zaboravio ime.
Teniser je imao kompletnu tenisku opremu: dresove, teniske rekete, loptice, znojnice za glavu i ruke i trazio je sparing partnera za igru. Zoran se ponudio da ce mu on biti sparing partner ali prvo da mu objasni pravila kako se igra? (vjerovatno jos nije bio polozio predmet “tenis” na DIF-u?)
Teniser je malo razmisljao da li da igra sa pocetnikom pa kada je vidio da nema drugog izbora, prihvatio je prijedlog Zorana.
Teniser, kao svaki dobar igrac imao je dva reketa, pa je onaj stariji posudio Zoranu a on je poceo igru sa novim.
Zoran je bio u maloj prednosti jer je imao simpatizere u publici.
Prvi set dobio je teniser glatko sa 6:2. U drugom setu vodila se velika borba za svaki gem i na kraju Zoran je dobio set sa 6:4. U trecem odlucujucem setu vodila se velika borba. Teniser je zapeo iz sve snage da igra kako ne bi izgubio mec od jednog pacera, sta ce mu reci posmatraci kojih je bilo sve vise. Zoran je trcao i vracao sve lopte, postao je precizniji u udarcima lopti i na kraju je uspio da set zavrsi u svoju korist sa 6:4?
Teniser veoma ljut da je izgubio mec od pocetnika, pobacao je sve sve rekvizite i na kraju slomio reket. Zoran prica da je otisao a da se nije ni pozdravio dok je on primao cestitke od svojih simpatizera!
Za utjehu, teniseru je ostao drugi reket s kojim je Zoran igrao ali on u tom trenutku kaze mi, nije znao gdje mu je guzica a gdje glava?
U petak kada smo se poslijednji put vidjeli u bolnici, ispricao sam mu ovaj dogadjaj. Na njegovom umornom i ispacenom licu pojavio se smjesak. Rekao sam mu da mi je ostao duzan da odigra mec i sa mnom……
FOTO ALBUM:
Rukomet je sport u kome se afirmisao Zoran Glasovic
Na turniru Fis-Gol Zdero je igrao najcesce za ekipu “Eldi”
Jos jedna ekipa za koju je igrao Zoran na turniru Fis-Gol
Gledaoci su uzivali u “provalama” Zdere i Hodze (Bicakcic) za vrijeme utakmica u Skenderiji
FIS-GOL TIM
06.10.2023.