img.wp-smiley, img.emoji { display: inline !important; border: none !important; box-shadow: none !important; height: 1em !important; width: 1em !important; margin: 0 0.07em !important; vertical-align: -0.1em !important; background: none !important; padding: 0 !important; }

PRVO FINALE – KOMŠIJSKI DERBI

Prvo, zelim da pozdravim sve svoje sarajevske sportske prijatelje kao i sve one koji su se iz raznih razloga nasli sirom svijeta. Igrajuci fudbal za tri sarajevske ekipe “Iskru”, “Vratnik” i “Partizan”, mali fudbal na Grbavici, Cengic Vili 1 i Dobrinji stekao sam puno sportskih poznanika i prijatelja te zelim da svima zazelim svako dobro i sve najbolje u zivotu.

Finale turnira “Fis-Gol” i nasa utakmica protiv “Verone”. Moram priznati da sjecanja polako blijede ali ono sto je sigurno svaki mec protiv nasih komsija bio je pun naboja i neizvjesnosti ko ce pobjediti. Kao sto je poznato za nasu ekipu “Ruze” su igrali raja sa Grbavice koja su se okupljala i igrala kod Sumarskog fakulteta a od igraca rado se sjecam sviju. Za Veronu, koja je igrala kod Zeljinog stadiona, igrala je raja iz tog dijela Grbavice a kada su igrani turniri obavezno su se pojacavali sa prvoligaskim igracima, pretezno iz “Zelje”. Tako i u ovom nasem finalu za njih su igrali Rutko Saracevic, Dragan Vlaski, Vako Avdic… Nama je to davalo posebnu draz, jer nekako smo bili motivisani igrati protiv njih.

Mozda je to i zelja da se dokaze da smo i mi bili kvalitetni igraci, da smo zasluzivali da igramo za nase prvoligaske timove. Sta ja znam ali u malom fudbalu u Sarajevu je u to vrijeme zaista bilo vrhunskih igraca.

Da se vratim na samu utakmicu, mislim da je bila tvrda, neisvjesna do kraja ali nas je “Verona” uspjela pobjediti sa 2:1, najvise zahvaljujuci Vaki Avdicu koji je taj turnir odigrao u svom stilu, mirno, znalacki, racionalno….

Zelio bih jos dodati kada je rijec o organizatorima, bankarima koji su kasnije vodili i Udruzenje klubova malog fudbala da je vrijeme pokazalo da su oni bili nenadmasni. Naime, u kontaktu sam stalno sa rajom iz Sarajeva, te iz price sa njima mogu zakljuciti da nema vise takvih organizatora. Da turniri koji se organizuju sada nisu vise kao sto su nekada bili.

Sto se mene tice, nakon godine koju sam proveo na Dobrinji u ratu, napustio sam Sarajevo, pobjegao od politike i vec sesnaestu godinu zivim u Kanadi. Sa mnom su supruga i kcerka a radim u svojoj bransi i ako se dosta radi, zadovoljan sam. U ovoj ekonomskoj situaciji je najvaznije da imas posla. Jos uvijek igram mali fudbal, igram ovdje u ligi veterana za ekipu “Stari prijatelji”. Igramo, druzimo se i obavezno se ode na pice poslije utakmice. Kao nekad na Cengic Vili 1 u Sarajevu.

Piše: Zoran Bilić-Zoka

FIS-GOL TIM

15.03.2023.

Nedavno objavljeno