39 glasova za Sarajevo!
Sjećanje novinara koji je prvi javio da je Sarajevo dobilo organizaciju ZOI84.
U Atinu na 80 sesiju Međunarodnog Olimpijskog Komiteta (MOK) na kojoj će se donijeti odluka o domaćinu 14. zimskih olimpijskih igara 1984. godine, iz Jugoslavije je stiglo i nekoliko novinara. Pored ovoga, za nas najvažnijeg događaja u Atini na stadionu u Pireju, amaterska fudbalska reprezentacija Jugoslavije igrala je finale prvenstva Balkana, pa smo i to pratili. Osvojili smo zlatnu medalju..
Ekipu novinara predvodili su veterani Miro Radojčić, Zvone Mornar, Pavle Lukač, a iz Sarajeva: Dragan Moldovan, Alija Resulović, Stjepan Kljuić, Mišo Kovačević, Nikola Bilić i kamerman BrankoTešanović……
Delegacija Sarajeva stigla je u Atinu nekoliko dana ranije spavaćim kolima JŽ, koja su bila smještena u atniski željeznički depo.
U konkurenciji Geterborga (Švedska), Sapora (Japan), kandidata iz mnogo bogatijih i tehnički naprednijih zemalja, smatralo se da nemamo neke ozbiljnije šanse.
Čokolada za brzu vezu sa Sarajevom
Od 16. maja 1978. javljao sam se dva puta dnevno za glavne informativne emisije Radio Sarajeva, tako da sam u Press centru dobro upoznao šarmantne grčke poštarice.
Na dan D, donio sam im po čokoladu, da bi mi što je moguće brže dali vezu sa Sarajevom, jer sam se potajno nadao da možemo dobiti Igre.Tada su međunarodne veze išle preko Beograda. U Press centru vladala je velika gužva. Najviše je bilo japanskih i švedskih novinara, preko stotinu.
U velikom foajeu bile su postavljene brojne kabine, a švedski i japanski novinari već od 12,00 sati držali su otvorene telefonske linije.
U prvom glasanju Geteborg je dobio 10, Saporo 33, a Sarajevo 31 glas.
Sa velikim isčekivanjem i neizvijesnošću bilo je pitanje kome će pripasti u drugom krugu glasanja tih 10 glasova, koje je dobio Geteborg. Nama je bilo potrebno 7 novih glasova.
Prvi put u ovakvim prilikama predsjednik MOK-a Lord Kilanin nije saopštio odluku članovima MOK-a, nego su svi zajedno izašli pred novinare. Sjećam se dobro, nakon riječi Sarajevo domaćin ZOI 84, pokojni Pavle Lukač tako je u oduševljenju vrisnuo da se sve zatreslo.
Potrčao sam prema pultu, gdje sjede poštarice i one su već bile pozvale Beograd. Dobio sam za 10 sekundi naš prijemni centar u Radiju Sarajevu, a dežurni spiker bio je Rinko Golubović. Pozvao je glavnog urednika Ivicu Mišića, koji je naredio da se prekine program. Tada je prvi put u istoriji Radio Sarajeva program prekinut da se saopšti radosna vijest.
Od velikog uzbuđenja uspio sam samo da saopštim jednu rečenicu: kao nekada 490 godine, legendarni Filipides, koji javi da su na maratonskom polju Atinjani, pobijedili Persijance.
Tada je među nama u Atini nastalo slavlje kao i u Sarajevu, BIH i Jugoslaviji.
Pred Radio Sarajevom sada bila je velika obaveza pripremiti se za praćenje najvećeg sportskog događaja na ovim prostorima. Imali smo skromnog iskustva sa izvještavanja o sportovima na snijegu. Najveći događaj je bio 1975. godine kada je zbog nedostatka snijega sa Pohorja u Mariboru, Trka svjetskog kupa, Zlatna lisica prebačena na Jahorinu. Kolege Mirko Kamenjašević, Jovo Dimitrijević i ja pratili smo ovo natjecanje najboljih smučarki svijeta i tada je u veleslalomu pobijedila najuspješnija takmičararka svih vremena austrijanka, Anemari Mozer-Prel. Sa karavanom smučarki, na Jahorinu stigli su i brojni novinari iz cijelog svijeta i mi smo sticali nova iskustva prateći njihove radio prenose i izvještavanja. Svake zimske sezone Jahorina je bila domaćin Evropa Kupu, a na Vlašiću je podignuta skakaonica, gdje se održavalo takmičenja Evropa Kupa, koje smo redovno pratili. Moje najveće iskustvo stekao sam 1982. godine u austrijskom Šladmingu na Svjetskom prvenstvu u alpskim disciplinama. Sa magnetofonom „nagra“ išao sam od kabine do kabine i po 2 – 3 minuta snimao austrijske, talijanske, američke, francuske i naravno slovenske radio reportere. Svi su oni na svoj način dočaravali sliku smučara koji prolazi između kapija hitajući prema cilju. Tada su Yu smučari u Šladmingu postigli sjajan uspjeh. Boris Strel je u veleslalomu osvojio bronzanu medalju, Križaj se u slalomu popeo na drugo mjesto pobjedničkog postolja iza slavnog Šveđanina Ingemara Stenmarka.
Među 500 izabranih novinara
Na nivou JRT oformljen je Pul –YU radio stanica u koji su ušli brojni novinari iz Radio Beograda, Zagreba, Titograda i Sarajeva. Radio Ljubljana i Radio Skoplje imali su takođe brojnu ekipu novinara. Bilo nas je l5– tak uz veliku ekipu novinara Radio Sarajeva, koji su pratili sve kulturne i druge manifestacije u danima Olimpijskih igara.
Na stadionu Koševo 8. februara zajednio sa kolegom Mirkom Kamenjaševićem našao sam se među 500 novinara koji su dobili akreditacije jer za ostalih 4.500 nije bilo mjesta.
Dan je bio prohladan bez snijega. Kada je klizačica Sanda Dubravčić zapalila olimpijski plamen, nad stadionom su počele padati prve pahuljice. Te noći Sarajevo, Jahorinu, Trebević, Bjelašnicu i Igman zasuo je snijeg. Palo ga je preko 70 santimetara. I pored nadljudskih napora zbog jakog vjetra i snježne mećave, odgođen je muški spust, koji je bio na programu već prvog dana Igara.
Osam dana kasnije, dogodio se jedinstven poduhvat u istoriji Olimpijskih igara. Sa čudesnom preciznošću na dvije planine odvijale su se dvije operacije: ženski i muški spust Na Jahorini u l0, 30 a na Bjelašnici u 12, 00 sati. Bilo je to 16. februar 1984. godine, sve je funkcinisalo besprijekorno i time su spašene Igre.
Na Radio Sarajevu uveden je svakodnevni Olimpijski program u trajanju od pet sati, koji su preuzimale i ostale radio stanice.
Trijumf Jure Franka
Smučarski skokovi na Igmanu na 70 i 90 metarskoj skakaonici, bili su u cenrtu pažnje. Od Primoža Ulage očekivala se medalja, jer je bio u sjajnoj formi. Na Igman je stiglo oko 50 hiljada gledalaca.Veliki pritisak Ulaga nije izdržao. Potpuno je razočarao. Osvojio je 57 mjesto, a na 90- metarskoj bio je 13-ti.
Još jedina nada bili su alpinci. Imali smo sjajnu ekipu, koju je predvodio Križaj, Strel, Franko, Cerkovnik, Kuralt…
Bjelašnica 14. februar 84. u 10,00 sati. Muški veleslalom. Više od 10 hiljdada gledalaca. Jure Franko nakon prve vožnje ima 4 vrijeme. Vodeći je Maks Julen- Švajcarska, slijedi Andreas Velcl- Lihtenštajn, Franc Gruber- Austrija.
Potajno se nadamo medalji samo da Franko ne pogriješi.
Drugu vožnju Jure Franko završio je u velikom stilu. Postigao je najbolje vrijeme, ali to je bilo dovoljno samo za srebrnu medalju. Zlatna je pripala Maks Julenu, a bronzana Venclu.
Ovu trku prenosio sam zajedno sa Mirkom Kamenjaševićem. Nagrađen sam godišnjom nagradom Radio Sarajeva i Udruženja novinara BIH.
U mojoj novinarskoj karijeri koja traje skoro šest decenija, dva najznačajnija događaja predstavljaju javljanje iz Atine najradosnije vijesti i prenos veleslaloma sa 14. ZOI, kada je vitez bijelih staza Jure Franko donio Yu sportu prvu medalju sa bijelih olimpijada.
Profesionalizam u svakom poslu
Piše: Adnan Muzurović
U zadnjih pedesetak godina Nikola Bilic – Noka nas uvoseljava sa svojim glasom. Bilo da je rijec o prenosima sportskih dogadjaja na programu radio Sarajeva, potom radio Federacije ili su u pitanju sportske priredbe sirom Bosne i Hercegovine gdje je Noka glavni za konfernsu.
Mi iz Privredne banke Sarajevo Nikolu Bilica pamtimo sa nasih sportskih igara gdje je Noka bio obavezan, za vrijeme Hinke Brudara i pokojnog Ugljese Uzelca, prilikom cerominijala otvaranja i zatvaranja igara.
Njegovo znanje, profesionalizam kojim je pristupao obavezama i nacin na koji je on to sve radio bilo je takvog nivoa da mu nije bilo premca po tim pitanjima. Bio je pravi velemajstor tog posla. I jos je uvijek.
Starije generacije znaju da je Nikola Bilic bio kosarkaski igrac, KK Bosna, sezdesetih godina. Takodjer, uporedom sa studiranjem zurnalistike Nikola je “pekao” zanat u nasem FIS-u na igrankama, koje su bile popularne u to vrijeme. Kada je rijec o tom periodu, toj aktivnosti stariji se sjecaju i pricaju o njegovoj cuvenoj recenici: “ Sada mlade dame biraju”.
Pored sportskih igara Privredne banke Sarajevo na kojima je Noka bio sredinom sedamdesetih dio nase ekipe, moja direktna sjecanja na “maestro” Bilica vezu se za odrzavanje turnira u malom fudbalu za vrijeme rata. Nikola je bio sa nama u organizaciji mnogih. Odradjivao je svoj posao, plus fotografisao je ucesnike turnira a poznato je da je njegov veliki hobi fotografisanje.
Jedne prilike poslije zavrsenog takmicarskog dana, sjeli mi, pokojni Ivica Mioc, Nikola i ja u improvizovani (ratni) café preko puta Naila na Skenderiji. Ivica me je pripremio na to da zeli da “digne” Noku. Znao je da Noka ima fotografije ali preduhitri ga, i pita: “Sta je to nema vise unproforaca i filmova? Gdje su ti slike? Ma ima fotografija ali nema para” – odgovara Noka. Izvadio Noka fotografije, ja uzmem svoje i platim mu a Ivica i Noka su imali malu predstavu oko placanja. Ivica zeli da plati to kroz ture pica, nema problema bices isplacen, samo reci sta pijes a zna da je ovaj na himberu. Na kraju, mislim da su obodvajica bili zdovoljni. Fotograf dobio lovu a Noka platio turu.
Nikola Bilic je jos uvijek aktivan, svaka cast. Kada slusam onaj njegov profesionalni, tako zvonki i prepoznatljivi glas, nekako me jeza (pozitivna) hvata. Bilo da su to emisije na radio programu Federacije (prosle godine je to bilo za vrijeme olimpijskih igara u Londonu) ili konferansije sa Bilinog polja za vrijeme nastupa nogometne reprezentacije BiH.
Mislim da sto se konferanse tice, niko nema bolji od Nikole Bilica. I pozelim da on to vjecno radi.
Ma Noka Bilic, istinska sportska LEGENDA!
FOTO ALBUM:
KK Bosna 1956 godina. Sala FIS-a, na fotosu: trener Firdus Dzinic, Jovo Dimitrijevic, Pero Lovrenovic, Nikola Bilic, Djoko Bjelica i Nenad Malovic. Cuce: Dragan Hofbauer, Cedo Djuraskovic, Ugljesa Uzelac i Zvonko Brkic
MOK saopštava odluku o domaćinu Zimskih olimpijskih igara 1984.
Plakat za kandidaturu Sarajeva za ZOI84
Ceremonija na otvaranju Sportskih susreta PBS, Nikola Bilic je moderator
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 10.11.2023.