DAVOR I ŽIGA, FIS SARAJEVO
Na današnji dan 23. Septembra 1946. rodjen je Davorin Popovic.
Prije tri mjeseca 23. juna 2022. zauvijek nas je napustio Gordan Žigić ŽIGA .
Za Davora mnogi znaju da je bio veoma talentovan kosarkas i kapiten « Mlade Bosne », ali se opredijelio za pjevanje i o njemu je manje-vise sve znano.
Za Žigu mnogi znaju da je bio vrhunski rukometas. No, Ziga je bio svestrani sportista. Govorili su da je bolje igrao fudbal i kosarku nego rukomet, ali se ipak opredijelio za taj sport. Zapazio ga je tadasnji Predsjednik RK « Zeljeznicar » Čedo Kezunovic na gimnazijskom takmicenju u FIS-u sto je Žiga i prihvatio jer su tada u toj ekipi igrali veliki igraci i atmosfera u klubu bila drugarska, FIS-ovska. Igrao je u Njemackoj, Spaniji i Francuskoj. Karijeru je zavrsio u Cannes-u kao igrac i trener .
Sve do izgradnje Skenderije skoro svi sportski dogadjaji (kosarka, rukomet, odbojka, boks ..) odrzavali su se u sarajevskom FIS-u. Rekao bih da smo tu svi odrasli. Davor je stanovao preko puta FIS-a.
Druzili smo se kroz sport, voljeli, cijenili. Mladji starije, ali i stariji mladje. Kasnije nastavili i u privatnom zivotu.
S Davorom sam bio prijatelj i druzili smo se. FOTO sa HS
S Zigom sam, takoreci, rodjen zajedno, isli u skolu zajedno, smatrali smo jedan drugog bratom. I do posljednjeg trenutka bili zajedno. Od nase pete godine zivota!
Sjetim se, a mozda i vi, Zimske kosarkaske lige Sarajeva pocetkom 70-ih godina .
Igrali su tu sarajevki klubovi, ali su se mogle prijaviti i ekipe sastavljene od sarajevske raje, onako amaterski.
Davor je, naravno, imao svoju ekipu i, znajuci kako igra, pozvao Zigu, osam godina mladjeg od njega, da budu bekovski par. Igralo se u zatvorenom prostoru u sali FIS-a.
Boze mili, koji je to bekovski par bio. Driblinzi, sutevi, kosevi iz daljine (nije bilo trica). Pravili su istinski show i odusevljavali publiku, sarajevsku raju.
Pobjedjivali.
Nisu, naravno, bili prvaci. Svima im je nedostajalo fizicke snage.
No, ostali su nezaboravni .
« Našeg » FIS-a nema vise odavno.
Davor je preminuo 18. juna 2001. a Žiga 23 juna 2022.
U meni ce zivjeti vjecno i jedan i drugi.
Davora svakodnevno slusam.
Žigine i nase zajednicke fotografije svakodnevno gledam.
U mislima sam s njima i sa sjetom se vracam u proslost i divno, nezaboravno provedeno vrijeme.
Hvala vam dragi moji!
Autor portreta je nas prijatelj Mirza Ibrahimpašić.
Napisao: Sead Hadžiahmetović
Izuzetno nadaren u svim sportovima
Tesko je u par rijeci opisati sportsku karijeru a i zivotnu kakva je bila Žiletova. Mi « nismo » bili prijatelji, on je meni bio kao stariji brat a ja njemu kao mlađi i tako smo se i ophodili jedan prema drugom. Bio je dijete FIS-a i izuzetno nadaren u svim sportovima…bitno je bilo da je tu lopta. Fudbal, kosarka, rukomet
…. Eh Rukomet i sarajevski Željo, samo o tome bi se mogla napisati jedna dobra knjiga. Žiga je bio jedno od najboljih jugoslovenskih krila sto je u to vrijeme značilo i svijetskih. Bio je omladinski reprezentativac Jugoslavije, Bosne i Hercegovine te kasnije i seniorski. Sa Željezničarem je bio šampion Jugoslavije i više puta vice-šampion. U Jugoslaviji je još odigrao i jednu sezonu za Pelister iz Bitole zajedno sa Ćamilom Festićem. Zatim jedna uspjesna sezona u Njemačkoj ali teško je bilo bez Sarajeva.
Odlazak u Spaniju, njegovu drugu, « predodređnu Zemlju » gdje je bio jedan od najomiljenijih igrača španskih navijača. Odigrao je dvije sezone u Teki Santader, 1983/84 i 1984/85, jednom od najtrofejnijih španskih klubova pored Barcelone i Reala. Trener Teke je bio Rafa Pastor, kasnije i španski političar, a Žigu je oboŽavao i drzao ga kao najboljeg prijatelja.
Zatim odlazak u Cimic-u i dolazak u Francusku 1987 na preporuku Seada Hasanefendića. Igrao je na azurnoj obali za AS Cannes gdje će kasnije postati igrač i trener a zatim trener. Njegov « rival » u Cannes je bio nas bivsi suigrač, Goran Nerić koji je igrao za Mougins Mouans-Sartoux. To bi bilo nesto slično … Željo i Sarajevo. Malo kasnije će i tu biti trener. Njegovo otkrovljenje je bio mladi petnaestogodisnjak Daouda Karaboue. Na Žiletov savjet je otisao u Montpellier gdje će postati višestruki prvak Francuske i francuski reprezentativac. U Cannes (Kan-u) je stanovao u ulici Avenue Branly, između dva najpoznatija hotela, Carlton i Martinez (Croisette).
U ruznim vremenima,1992-1995, kroz njegovu kuću je proslo, boravilo, ručalo, prespavalo vise od stotinu nasih Bosanaca, Sarajlija poznatih kao i nepoznatih (sportista, pjevača, bezimenih itd ). Prvi je organizovao fudbalske utakmice na malom terenu jednog privatnog koledža gdje se i danas igraju.
O Žiginom privatnom Životu i dobroti se moze napisati roman a i onda bi se bojali da nismo nesto propustili. Najbolji opis njegovog bića je dao nas drug i prijatelj, (reprezentativac Jugoslavije u svim postojanim selekcijama), Zdeno Antović : « Postoje ljudi od kojih vas ”glava nikada ne zaboli” dok su živi a kad’ umru, zaboli vas srce… » !
Napisao: Boriša Majstorović
FOTO ALBUM:
RK Željezničar, Gordan Zigic treci s desna u donjem redu
Utakmica odluke bila je u posljednjem kolu protiv ekipe Aero Celje, na današnji dan prije 45 godina. Mala dvorana Skenderije bila je pretijesna da primi sve navijače i bivše rukometaše Mlade Bosne i Željezničara, koji su došli da pruže podršku u ostvarenju sna brojnih generacija. Sarajevo je tresla sportska groznica jer su dva mjeseca ranije prvu titulu prvaka Jugoslavije osvojili i košarkaši Bosne
Prijateljstvo, Sead Hadžiahmetović, Boriša Maksimović i Gordan Žigić
FIS-GOL TIM
07.11.2023.