SONS-VERONA: Prilog FIS-GOL-ovom finalu iz 1987-e godine (uz video zapis)
Postovana Redakcijo, osjecajte se pozdravljenim, te kao da ste upravo primili moje srdacne cestitke za dvogodisnjicu uspjesnog djelovanja. Uz jedno veliko HVALA na trudu koji ulazete da se uspomena na FIS-ov turnir odrzi i sacuva, saljem vam moj prilog (i licni osvrt) na finalnu utakmicu FISGOL turnira, odigranu 26-og Juna 1987-e godine izmedju ekipa Verone i Sonsa.
UVOD
Ulazeci u finalnu utakmicu, moja ekipa Sons-a je znala sta nas ceka protiv odlicne Verone, ekipe koja je te godine branila osvojeno prvo mjesto i koja je bila, sa dvije osvojene titule, najuspjesnija ekipa turnira do tada. Verona je , uz ekipu Davor, svakako bila najuspjesnija malonogometna momcad grada. Okosnicu ekipe su sacinjavali sve sami asovi malog fudbala: braca Ramiz i Vako Avdic ( prvotimac FK ‘’Sarajevo” i najbolji igrac FIS-GOL-ovog turnira 1983-e), te Dragan Vlaski (‘’Zeljeznicar”), Zoka Przulj, Golubovic… Verona je cesto znala angazovati elitu sarajevskog fudbala kad je trebalo, tako da su za tim takodje nastupili Faik Kolar (fudbalski virtuoz), te Rajko Dugandzic, Tosovic, Cebo, Terza, Midze, golmani Radulovic, Bosnjak…za Veronu su takodje nastupali i velikani bosanskohercegovackog fudbala Mesa Bazdarevic, Rutko Saracevic, Refik Sabanadzovic, Dragan Vukadin, i mnogi drugi.
Snaga Verone je bila u iskustvu njenih igraca. Igrale je Veronina ekipa fudbal kao partiju saha. Znali su oni po tri cetiri poteza da misle unaprijed. I znali su se i razumjeli odlicno izmedju sebe. Verona bi obicno ulagala minimalan napor, i gotovo ‘’jedva” (sa gol ili dva razlike) pobijedjivala svoje protivnike. Samo sto se to ‘’jedva” desavalo ‘’gotovo” uvijek. Znali smo da je Verona jaka iz prekida, i da se tako dobro poziciono namjestaju da im treba samo malo vremena (ako im dopustis) da te kazne. Znali da ako budemo imali sanse, bolje da ih iskoristimo, jer i to (neiskoristene sanse protivnika) bi Verona uvijek kaznjavala. Znali smo da Zoku Przulja ne smijemo ostaviti samog ni sekundu. Takodje smo znali da kad jednom povedu, mogao si slobodno da napustis teren i da im predas utakmicu-nije bilo sanse da si im mogao dati gol kad vode, samo bi se dodavali nazad do beskraja, a kad krenes da ih napadnes, samo istrce, zavale ti gol, i hajde onda ispocetka. Sve smo to znali…
Ma nismo ni mi bili za otpisati lako. Imali smo vec osvojeno trece mjesto (pod imenom ‘’Kristal”), i nasa ekipa je imala okosnicu tima koju nismo mijenjali godinama (Miro Klaric, Vlado Topic, Ejub Dzeko, Amir Dzapo, Nijaz Memic-Zof, Vlatko Hrbacek, Zeljko Bojic) mada smo se i mi znali ponekad pojacati zvucnim imenima kao sto su bili Simo Krunic, Igor Lazic, Bernard Barnjak, Haris Jaganjac (prvotomci ‘’Zelje” i ‘’Sarajeva” ), te Marin Corluka, Ante Omazic, Dario Duvnjak, Dinko Vrabac (poznati igraci malog nogometa, te clanovi Sarajevskog „DIF-a” i MNK ‘’Seljak” iz Livna).
Na nasoj strani je bila mladost, na Veroninoj iskustvo. Na nasoj strani su toga dana takodje bili i navijaci (vecina njih), koji su se bili okupili u velikom broju pred ovu utakmicu u FIS-u (Sarajevskom hramu fudbala i SONS-ovom ‘’domacem” terenu) i kojima je vec bilo ‘’dosadilo” da vide Veronu jos jednom na pocasnom tronu. Zeljeli su da vide nesto novo, a mi smo im svojom igrom iz utakmice u utakmicu pruzali leprsavu igru, sa puno dobrih (Zofovih i mojih) suteva, (Dzapinih) ‘’carlama’’ i probacivanja kroz noge, (Radinih) golmanskih intervencija… Fis je bio pun, krcat, nije bilo mjesta da se sjedne na tribinama, tako da su gledaoci okruzili cijeli teren, a bilo ih je i na prozorima, te na krovu garaze, svugdje gdje se mogao vidjeti teren. Sve je obecavalo jedan fudbalski spektakl. I desio se.
IZ MINUTA U MINUT
Pocetak.Pustili su nam preko razglasa nasu himnu (Breninu modifikovanu: To, to, to je to SONS) – i slikali smo se zajedno, dobro je pocelo. SONS pocinje sa Radovicem na golu, te Topicem, Dzekom, Djapom, Memicem, i Bojicem, dok Verona pocinje sa Radulovicem na golu, te Golubovicem, Ramizom i Vakom Avdicem, Vlaskim, i Przuljom.
Drugi minut: Zof pogadja precku, tek toliko da se zamisli Verona.
Cetvrti minut: lopta je izgubljena, Verona ima kontranapad, Ljupe povlaci Vlaskog za ruku, sudija Colic ga iskljucuje na dvije minute…ne moze se tako sa Veronom…
Peti minut: nemilosrdna je Verona, mi pokusavamo da zadrzimo posjed dok se Ljupe ne vrati, ali ja gubim loptu na centru, Vako presijeca moje dodavanje, cetiri Veronina brza dodavanja i odmah stize kazna, nas golman Rada je nemocan, shah-mat egzekutor: Zoka Przulj… znali smo da ne smijemo Zoku ostaviti samog…
Osmi minut: neda se SONS, Vako Avdic mi ‘’vraca’ uslugu za uslugu, ja presijecam njegov pas, Goluba se nije bilo tesko rijesiti, ljevica je sijevnula, Radulovic je nemocan, SONS je izjednacio, nasi navijaci slave…
Sons je bolji, leprsavije igra u prvom poluvremenu, ima izglednije sanse, je li to najava velikog iznenadjenja…?
Drugi minut (drugo poluvrijeme): Opet sam ukrao loptu, koja dolazi do Dzape, on mi je servira ispred, opet je sijevnula ljevica, Radulovic je ispratio pogledom loptu, koja odlazi (za malo siroko) pored gola…ne mogu se protiv Verone ne iskoristiti sanse, a nadati se dobrom…
Treci minut (drugo poluvrijeme): Opet jedno nepotrebno povlacenje za dres, faul je dosudjen sa lijeve strane (… a znali smo da su opasni iz prekida…) Vako prilazi lopti, servira je Golubu, koji je bas kao golub doleprsao do centra, prisunjao se neometan, sijevnu ljevica-2:1 je za Veronu…
(…Znali smo da kad Verona povede, mozemo slobodno da se pakujemo…)
EPILOG
Postovani Citaoce, odigrasmo mi do kraja, mada je poslije Golubovicevog gola utakmica vise licila na igru macke i misa.
Verona pobjedjuje, a nama za utjehu ostaje drugo mjesto, te pehari za najbolje: igrac turnira (Bojic) i strelac turnira (Memic).
Ako mislis da sam nesto izmislio, slobodno pogledaj sledece linkove (uz zahvalnost Hiku H. koji ih je postavio na You Tube , i nadu da ces ih uspjeti otvoriti)
http://www.youtube.com/watch?v=W2pHR4JwtBE
http://www.youtube.com/watch?v=7yBzj1l615E
te se i sam uvjeri kako je bilo.
Verona osvaja i treci FIS GOL-ov turnir, SONS postaje iskusniji za jedno velicanstveno finale u kojem je bio dostojan partner jednoj fudbalskoj (malonogometnoj) velesili.
Sve je tih nekoliko godina obecavalo blistavu i uspjesnu buducnost malog fudbala u Sarajevu…
… a onda su dosle devedesete… (sto bi rekao Djole Balasevic) i neke druge velesile su odlucile da se umijesaju…
Sportski pozdrav,
Željko Bojić FIS-GOL TIM
01.05.2023.