Kako smo mi u Privrednoj banci Sarajevo postali dobro organizovan (uhodan) tim
za rad na organizaciji turnira u malom fudbalu Fis – Gol i takmicenja u okviru
UKMF Sarajevo? Mnoge kockice su se slozile ali prije svega za sve to je trebalo
znanje, prijateljstvo, postovanje i lojalnost.
Od cega poceti? Od ljubavi prema malom fudbalu? Od ideje, sta se zeli? Od toga
da su razmisljanja za naredni turnir Fis – Gol kretala po zavrsetku predhodnog a
zvanicni sastanci odrzavani dva-tri mjeseca prije pocetka turnira. Da je pocetna
rasprava za naredni turnir bila analiza kako i sta smo dobro uradili u predhodnom a
sta treba mjenjati, dopunjavati, uvesti kao novinu. U svemu tome uvijek smo
insistirali i zeljeli zdravu konkurenciju sa ostalim organizatorima turnira u malom
fudbalu. Znali smo da samo na taj nacin mozemo potpuno afirmisati mali fudbal,
ono sto je bio krajnji cilj naseg angazovanja.
Bili smo dobro ustimani voz, imali podmazane srafove (mozgove) za sve poslove.
Posao i zadaci su bili podijeljeni, tako da je svako znao svoje duznosti i obaveze.
Istovremeno, sve ideje su “bacane” na sto, od svih clanova organizacionog odbora
a prolazilo je ono za sta je bila vecina. Mi smo to nekada zvali demokratski
centralizam. Ne znam kako to zovu sada u razvijenim demokratijama ali nije ni
bitno, mala digresija. Sigurno da je u svemu pomoglo to sto su svi clanovi
organizacionog odbora bili dosta slicnih pogleda, kada je sport u pitanju. Svi su
voljeli sport, mali fudbal. Vecina od njih je igrala za tim banke na raznim
turnirima, sportskim susretima radnika Privredne banke Sarajevo a skoro svi su bili
redovni na rekrativnim casovima malog fudbala, koje smo redovno praktikovali.
U nasoj uspjesnosti sigurno je veliki udio imao taj fakat da smo mi svi bili veliki
prijatelji medjusobno. Druzili se svakodnevno na poslu a vanradne aktivnosti
(organizacija raznih izleta, drugarskih zabava, zajednickih ljetovanja, putovanja,
sportski susreti, savjetovanja, bankarski klubovi druzenja, ………) su pomogli da
to prijateljstvo ucvrstimo.
Mi smo se postovali medjusobno i uvijek imali u vidu da je kolektiv vazniji od
pojedinca. Neki to nisu mogli prihvatiti i tu je razlaz bio neminovan. Srecom
vecina jeste. Uz to, veoma bitna je bila ta privrzenost ideji koja nas je odrzavala
svo vrijeme u nasim drustvenim aktivnostima. To razumjevanje i osjećaj
odgovornosti prema onome sto smo radili, bila je nasa konstanta ponasanja.
Mislim da se kroz sav rad koji je prikazan na portalu moze vidjeti, “prokuziti”
kojim putem smo krenuli i da smo bili na pravom putu da mali fudbal bude u ravni
sa ostalim sportovima u gradu Sarajevu. Naravno, nikada nije mogao, neti ce biti
na razini fudbala, kosarke, rukometa, da uzmem to za primjer ali prevazisao bi
mnoge olimpijske sportove, siguran sam.
Organizacioni odbor. U toku devet godina turnira Fis – Gol sastav clanova
organizacionog odbora je dopunjavan. Postava koja se moze navesti je bila:
Demirovic Sead, Hot Hilmija, Kovacevic Radivoje, Landzo Sekib, Muzurovic
Adnan, Nezirhodzic Husein, Prses Enver i Sahacic Fuad. Tu su i clanovi tehnickih
komisija organizacionog odbora, od kojih treba istaci trojicu od njih a to su:
Hadzic Zijad, Memic Sead i Tabakovic Ismet. Ostali clanovi komisija: Bakovic
Jasmin, Depolo Stanko, Djukic Jovo, Fazlinovic Goran, Filipovic Namik, Glusac
Boro, Ibric Enver, Kovac Mile, Krznaric Zlatko, Malic Dusko, Radancevic
Mladen, Razic Senad, Redzepovic Midhat, Ruzdic Zijah i Vukovic Slobodan.
U sav ovaj rad na organizovanju turnira i liga u malom fudbalu ulozeni su sati i sati
napornog rada, u svim potrebnim segmentima. Od pisanja pravila i propozicija
igre, disciplinskog pravilnika, preko stampanja plakata, diploma (plaketa), izrade
biltena, loga i zastave turnira, uvodjenje sistematizacije radnih mjesta i opisa
svakog posla na turniru, pa onda kontakti i ugovaranje poslovne saradnje, lobiranja
i gostovanja na radio i TV programima, obezbjedjenje terena za igranje, kontakti sa
sudijskom organizacijom, do kupovine pobjednicih pehara i ostalih nagrada za
najuspjesnije pojedince, i jos mnogo toga. Ali za dobar, uhodani tim i ljude koji
vole to sto rade sve to nije bio problem.
Za kraj pricama o ovom istorijskom poglavlju organizacije turnira Fis – Gol i liga
takmicenaja UKMF Sarajeva u predratnom periodu, opet uzimam slobodu i
dozvoliti cete mi da kazem nesto licno:
Zaista, to sto sam radio u malom fudbalu, to sam iskreno volio. Cast mi je sto sam
pripadao ovo timu organizatora. Moje veliko uzivanje je bilo citavo vrijeme, jos od
malih nogu, sto sam “ganjao” loptu. A kasnije to uzivanje u igri malog fudbala se
pretvorilo uporedo i u zadovoljstvo sto sam u organizacionom timu osoba koje
afirmisu sport koji sam najvise volio – MALI FUDBAL.
U svom angazovanju sam davao svoj maksimum, uzivao u tome a i pokusavao
davati vlastiti primjer. A mislim da smo svi skupa zaista bili uspjesni, da smo kao
tim zasluzili da budemo rangirani kao jedna respektabilna sportska institucija.
Uostalom, misljenja vecine posjetilaca portala fis-gol83-91.com.ba to govore.
Na fotografiji, clanovi Organizacionog odbora turnira Fis – Gol, koji su svojim
radom doprinijeli da ovaj turnir bude to sto je bio, najveci turnir u BiH i jedan od
najboljih u bivsoj nam drzavi.
Odbacio kao nepotrebno:
Sta volio? Ludo, ludo volio!
U sve to su ulozeni sati i sati napornog rada, u svim potrebnim segmentima. Imao
sam primjedbi (moj rahmetli punac, dobri moj Rasid) pogotovo kada je dosao
period koji smo zvali Markovicevo doba, sto se “ne hvatam” ozbiljnijeg biznisa.
Bilo je konkretnih ponuda, tu sam sigurno mogao zaraditi znatno vise novaca ali
ljubav prema mojoj najdrazoj sporednoj stvari, malom fudbalu, je prevagnula.
Zaista, to sto sam radio u malom fudbalu, to sam iskreno volio. U svom
angazovanju sam davao svoj maksimum, uzivao u tome a i pokusavao davati
vlastiti primjer.
FIS-GOL TIM