EDIN DŽEKO

Vrijeme će se u BIH mjeriti prije i poslije Edina Džeke

Jedno poglavlje, jedna era, jedna najljepša priča ikada, kada je u pitanju reprezentacija BiH, nakon 20 godina se zatvara 2. oktobra u Zenici.

Na taj dan od dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine oprašta se čovjek zbog kojeg su strepile sve protivničke odbrane svijeta, oprašta se čovjek, kojeg nikad niko, ali baš nikad niko, u ljudskom, igračkom i svakom smislu, ako mene pitate, neće moći zamijeniti.

Znamo se cijeli život, a zajedno radimo više od 15 godina. Bilo je suza, smijeha, emocija, bilo je i svađa, ali uvijek, ali baš uvijek sam bio ponosan na činjenicu da sam dio tvoje priče, koja će živjeti još dugo godina poslije tebe, jer vrijeme u BiH će se mjeriti prije i poslije tebe, prije Edina Džeke i poslije Edina Džeke!

Znao sam da će jednog dana doći ovaj trenutak, ali se nikad nisam uspio spremiti za njega, pa su me emocije savladale, a ti kao ti, uvijek jak, svjestan da je došao trenutak kada ćeš reći dosta je, ali vjerujem da nikada nećeš biti svjestan naslijeđa koje si ostavio iza sebe.

Pogledaj iza sebe, sjeti se svih lijepih i manje lijepih trenutaka i budi ponosan, iako je ponos mala riječ, da bi sve opisala.

Bilo je i prije trenutaka kada sam mislio da ćeš odustati, ali svaki put bi tvoja ljubav prema dresu preovladala, prema grbu kojeg nosiš, kojeg si nosio i davao sve od sebe za njega, čak i kada su mnogi drugi odustajali na tom putu.

Namjerno neću reći koliko su nekad bili nepravedni prema tebi, koliki si ti teret nosio na svojim leđima, koliko si trpio i kada nisi trebao, ali isplatilo se.

Generacije i generacije dječaka i djevojčica su odrastale noseći tvoje prezime na leđima, uzvikujući Džeko, Džeko…

I znam da će se tog 2. oktobra oriti sa tribina Eeediiin Džekoooo, Edin Džeko, a ti ćeš posljednji put dignuti ruke i pozdraviti sve nas i one koji su te ponekad znali kritikovati i one koji su te poštovali i one koji te vole više od svega.

Brate, prošao sam s tobom sve i kada je išlo dobro i kada je išlo loše, pogotovo kada je bilo loše i samo tvoji najbliži znaju koliko su ti teško padali porazi, koliko ti je teško bilo kada se činilo da nema svjetla na kraju tunela, a zapravo sve vrijeme to svjetlo si bio ti.

Sve ove godine, sve radosti koje si nam donio, sve suze, sav ponos, ne može se mjeriti, znam, sa onim koliko si ti volio taj dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Neću kriti da mi je teško, da sam zaplakao, zajedno sa hiljadama Bosanaca i Hercegovaca i da će tog 2. oktobra, plakati i Zenica i Sarajevo i Mostar i Travnik i cijela Bosna i Hercegovina i svi Bosanci i Hercegovci u svijetu, ali i mnogi koji su zbog tebe zavoljeli našu zemlju.

Znam da ćes i ti pokušati sakriti suze, pokušati biti snažan, pokušati biti jak kao i mnogo puta kao što si bio jak za sve nas, za svoju porodicu, za one koji vole bezuslovno ovu zemlju, ali pusti neka ti se potkrade ta suza, ponosna i niko neće reći, vidi, eno ga zaplakao je, jer će svi drugi plakati s tobom.

Volim te brate, volim te dobri čovjeće i hvala ti za sve…

Autor: Jasmin Ligata

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 04. septembar 2026

Nedavno objavljeno