Davorin Popović – Pjevač …. Leganda koja ne blijedi, sve će nas nadživjeti
Ima mnogo ljudi Davorovih prijatelja, poznavatelja muzike /Čičak,Vlačić/ sportski novinari ili dugogodišnji prijatelji /Kenan, Muha, Emir, Mirsada, Brane…/ ili komšije brača Marendić ili Karamehmedović koji bi sigurno mogli i mnogo bolje od mene prićati o Davoru…..
Ali eto ja poželio da napišem kako sam ga ja doživljavao, poznavao, surađivao snjim i živio zajedno ondašnji sarajevski život.
Prvo, odmah na početku moram razjasniti nešto što mi nikad nije bilo niti mi je i sada jasno! Ko mu je dao nadimak Dačo? Pa nije on živio i igrao i pjevao na Tašmajdanu i na Terazijama nego nego u Miss Irbinoj i Fisu i Slozi…ma koji “Daća” nego PIMPEK. Od rođenja naš PIMPEK…radi one kvržice kraj uha. PIMPEK i tačka!
Sa Davorom – Pimpekom se znam od malih nogu, stariji je od mene dvije godine, više smo se družili u II Gimnaziji i kasnije kroz muziku i sport. Jednostavno neponovljiv čovjek koji je plijenio svojim šarmom, osmjehom, duhovitošću i dobrotom.
U Fisu je počeo sa sportom, košarka.. manje i nogometom. Bio je nevjerovatan igrač, bek, plejer, razigravač, žongler… Jednom je bila ona reprezentacija u Sarajevu i na betonu Fisa igrala sa Mladom Bosnom…Pimpek je radio čuda, probacivao im loptu kroz noge, provlačio se između njih i pored i ispod njih… Selektor Prf. Aca Nikolić zamoli domaćeg trenera da ga izvadi iz igre. Nije ovo cirkus. Izađe Davor i kasnije neće da ponovo uđe. Kaže, ja ne znam drugačije igrati..a jučer smo gledali film o Harlem Globetroters…isto tako igraju…
Pjevati je počeo u gimnaziji , VIS “EHO” kasnije je prešao u INDEXE…koji su primili Bodu i Fadila iz LUTALICA… i tako su nastali legendarni Indexi. Ali još jedne košarkaška iz gimnazije…največi rival nam je bila I Gimnazija sa Bošom Tanjevićem i još nekim koji su kasnije postali poznati igrači. Našu gimnaziju je predvodio Pimpek…Fiskulturna sala puna kao šipak, sjedi se sa strane, trče gaze nas po nogama..dvoboj Davor -Boša…koji je Davor dobio, naša ekipa pobjedila, ludnica. Nosili smo Davora i ostale na leđima oko škole.
Indexi su postajali sve bolji i popularniji. Možda i najkvalitetnija grupa sa ovih prostora…Ali nedovoljno ambiciozna i profesionalna da bi jurili sa tezge na tezgu i gradili popularnost i zaradili lovu. Zato sada u ime i sječanja ne Indexe neki drugi pjevači i pjevačići uzimaju lovu…
Njihova popularnost se bazirala na kvalititi muzike koju su svirali. Plima, Tamo negdje u zatišju, Bacila je sve…Predaj se srce… osvajala su srca svih . Indexi su bili PRVI koji su tada snimili vlastitu pjesmu na domaćem jeziku..”Pružam ruke”… poslije ” Oko malih stvari”. Njima novac nije bio važan. Bilo je najvažnije da su Fis i Sloga uvijek bili puni vikendom, da su raja bila zadovoljna. Davor je na spećifičan način pjevao engleske tekstove..Twist and shout, je bio neponovljiv. Kad su iz Londona donijeli VOX pojačala, dolazili smo na probe i ” tezge “, na razgledanje kao na izložbu…kad je Bodo kupio crvenu Rickenbeker gitaru nismo vjerovali šta čujemo. Nastupali su na festivalima i pobjeđivali, Opatija, “Jutro će promjeniti sve” ili po našem, Novi dan nova nafaka…. a kad je plavokosi anđeo otišla iz njegovog srca u daleku Južnu Ameriku, da se nikad ne vrati, snimljena je neponovljiva “Bacila je sve niz rijeku”. Kasnije je dobio nadimak “PJEVAČ” i tako smo ga svi zvali. On Pjevač a Frank Sinatra “voice”.
Poznavati Pjevača i biti s njim u društvu, to je bilo pravo bogatstvo i neponovljiva zabava i iskustvo. Ma, bio je jednostavno neponovljiv…. Sjedimo u Fisu..dođe Berko Hafner i pita ga ..Pjevač znašli ti načelnika za stambeno u Opštini? Ne znam,odgovori Davor, ali on mene sigurno zna. Odu i za kratko vrijeme donesu rješenje problema. Bio je nevjerovatno drag svima i popularan u gradu. Tako da su ga kandidirali za gradonačelnika. I vodio je po svim procjenama i vjerovatno bi i pobjedio da nije sam odustao…Ma ko će sjediti tamo satima a ne uspjeti ljudima i gradu rješiti sve probleme. Manje ća me voljeti. Bolje da budem samo Pjevač. I bio je i tu najbolji. Iako nije imao muzičko obrazovanje svi su ga smatrali najboljim sluhistom..jednom čuje..drugi put pjeva bez greške.
Imao je najpopularnije kafić u gradu, zidovi roza tekstovi pisma obožavateljki. Kultno mjesto u gradu gdje si “morao ” doći da bi bio viđen. Posao je vodio Kenan uz Muhinu pomoć, vrlo uspješno. Njih dvojica su ga i nagovorila da se registrira KMF “Davor” jedan od najboljih klubova u bivšoj državi i posljednji prvak. U kojem su igrali pravi majstori, a na rekreacije i treninge dolazile sve viđenije sarajlije, poznati ljudi iz javnog, političkog, poslovnog života…
I dođe rat, sve se promjeni, prestade normalan život. Razišlo se mnogo sarajlija po svijetu, bliže i dalje. Neko iz straha za djecu, neko iz “drugog” straha, neko iz svojih stavova..svi su mislili trajat će kratko, par dana, pa će prestati, pa će se svi koji žele i hoće vratiti. Ali potraja malo duže…i sve bi drugačije od željenog.
Tako jedno jutro rano sretnem Davora..tužan, zabrinut ali odlučan da nešto uradi i promjeni.
Otišao bi u Budvu po ženu i sina Daria, nezna kako, nema ga ko vozit .. pogledam Hamu, mog kolegu iz agencije…Kaže Hamo kad idemo…kaže Davor odmah…odoše po dozvolu za izlaz i odoše…..Dođu u Budvu, gleda Davor sina, gleda sin tatu i pita mamu ” no jel ovo oni bačila je sve niz rijeku” ? Zagrli ih Davor i reče..pakujte se idemo kući…i vratiše se isti dan a i Hamo se bojao noći….
Split…ratno doba..gostuju INDEXI u discoteci UP and Down. Nema nikog. Nevjeruju ljudi da su došli Indexi iz Sarajeva, jedanaest, nema nikog. Ponoć, disco pun. Došlo sve živo, kad su čuli da su stvarno Indexi u Splitu. Kaže meni Davor..šta ti je Pjevač rekao da će biti puno, nisu vjerovali da ćemo doći.
O Pjevaču se može pričati i pisati danima…i opet će ostati mnogo toga nerečeno. Dugo se pričalo da je bolestan, teško bolestan, da je bolje da se bori…ali nije izdržao..otišao..na rukama Kenana dogogodišnjeg druga, prijatelja, saradnika. Ni danas nekad nevjerujem da Pjavača nema, ima ga tu je oko nas u pjesmama, u uspomanama, u prići…Nikad neću zaboraviti, tri dana je nebo plakalo, stalno kiša…kad su krenuli iz kapela..granu sunce, kao da je i ono željelo da se sa njim oprosti…i sad se odmara do svog velikog prijatelja Mirze Delibašića. Jedan do drugog u životu i na nebu. Davoru gori plava sviječa a Mirzi crvena i isti Marlboro i kod jednog i drugog, stalno, kao i u životu.
Mnogo zajedničkog smo imali i bili “centralci” iz Centra grada…isti Fis, ista gimnazija, ista raja…..Davor kafić, Davor malonogometni šampion, Kvarner za “šuplju”…stom razlikom, velikom …..Što je on bio i ostao leganda i sporta i muzike i života u gradu a po “meni se ništa neće zvati”…I sad kad nema Davora Pjevača, kad nema više kafića ni ulice Davorina Popovića Pjevača..onda mi je krivo kao i svim sarajlijama. Ljuti smo na sve doasadašnje gradonačelnike Sarajeva i sadašnjeg, što nijedna ulica ili trg..ili ulica Mis Irbina ne nosi njegovo ime. Možda ipak neko novi dođe tobe i Jutro će promjeni sve…. Možda.
Autor: Aleksa Aco Čulić
FOTO ALBUM:
Davorin kosarkas, KK Mlada Bosna 1963 godina
Slobodan Janjuš, Safet Sušić i Davorin Popović
Indexi
Davor, Mahir Palos, Fadil Redzic i Slobodan Vujovic
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 29.09.2023.