Kada je 1992 godine poceo rat u Bosni i Hercegovini, ja sam se nalazio u Turskoj u kojoj sam vec pet godina igrao fudbal. Te godine sam igrao za Karsiyaku iz Izmira, nikada necu zaboraviti vece kada sam se vratio sa utakmice iz Denizlija i kada mi je supruga saopstila da je Sarajevo napadnuto. Moj plan je bio da se u ljeto vratim kuci i prestanem da igram ali sve se promjenilo i ja sam nastavio da igram do 1994 za Karsiyaku. Nakon toga sam otisao na poziv Buce Arnautovica na Maltu da igram jos jednu godinu. Medjutim, tamo sam ostao deset godina, jer sam ubrzo po dolasku postao trener. Dijete krenulo u skolu a zivot na Malti je bio lijep.
Komunikacija sa saigracima i ostalim igracima iz BiH za vrijeme trajanja rata je bila na stvarno izvanredna. Cesto smo se culi telefonom a u bilo gdje da smo se sretali tema nam je bio rat i patnja kroz koju smo svi mi iz BiH prolazili u tom period.
Sa celnicima novoformiranog saveza nije bilo komunikacije, jer jednostavno veze su bile prekinute a i stanje u drzavi je bilo takvo da je fudbal pao u drugi plan.
Sredinom 1992 godine organizovana je humanitarna utakmica za djecu BiH koju je igrala selekcija BiH i Turski prvoligas Zeytinburn. Selekciju BiH su cinili igraci koji su tada igrali u Turskoj i neki igraci koji su ranije igrali, te par Turskih igraca koji su porijeklom iz nase zemlje. Za nas su igrali Handzic, Lugusic, Alispahic, Bolic, Kovacevic, rahmetli Bijedic, Sabotic, Demirovic. Karalic, Celebic, ja, te nasi prijatelji Turci. Veliku ulogu u organizaciji utakmice je imao Irfan Handzic koji je sve dogovorio sa Zeytinburnom i nasim konzulatom, te iskontaktirao nas ucesnike utakmice. Ja sam tada zivio i igrao u Izmiru te sam se nalazio u karantinu, jer smo igrali Balkanski kup protiv nekog Bugarskog tima kada me je nazvao Irfan i pitao mogu li da dodem. Iako, nisam razgovarao sa svojim trenerom i rukovodstvom kluba ja sam rekao da dolazim, te sam nakon razgovora sa svojim predpostavljenim otputovao za Istanbul uz obecanje da cu igrati dvadesetak minuta sto naravno nisam ispunio, jer sam odigrao cijeli mec. Okupili smo se na rucku u Kosova restoranu na Floriji te nakon rucka i otisli smo na utakmicu.
Na stadionu nas je docekao nas konzul i koliko se sjecam konzulat je bio zaduzen za organizaciju slanja novca. Posebno se sjecam dresova jer su to bili prvi dresovi sa ljiljanima i moram priznati da sam bio sretan da sam bio clan te prve BiH selekcije a ujedno sam i prvi igrac rodjen u BiH koji je dao gol u dresu BIH. Nakon utakmice sam se pozdravio sa svom rajom i otisao na aerodrome, jer sam se moram vratiti u hotel do vecere.
Koliko se sjećam neki ljudi koji su bili u organizaciji utakmice su imali sastanak nakon utakmice ali iskreno ne znam detalje sastanka a i nije me puno zanimalo jer ja sam došao da odigram utakmicu, doniram pare i vratim se svojim obavezama.
Zijad Švrakić
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 28.02.2023.