Kao i svi fudbaleri volio sam igrati mali fudbal
Moji početci šutanja su davnih šesdesetih, kao i svi u to vrjeme, u Buća potoku, prvo na ulici (Adema Buće), četiri kamena kao stative te na šljakastom terenu rukometnog kluba Sloga (kad nas zapadne) i od jutra do večeri.
Negdje 67/68 odlazim na Grbavicu u pionire Želje i tu provodim čitavu deceniju. Na izlasku iz juniora potpisujem sa Željom ugovor o stipendiranju te me šalju na posudbu u Unis iz Vogošće gdje smo izborili plasaman u Republičku ligu BiH. Tu upoznajem vrsne fudbalere i još bolje ljude kao što su braća Čerimagić, Ramiz Avdić, Amba Nargilić, Esad Hadžijusufović, Salih Delalić… Nakon toga prelazim u drugoligaša Famos iz Hrasnice gdje provodim 6-7 sezona sa generacijom velikih igrača: Selver Ibrahimović, Čosić, Škrbić, Turković, Zubović, Ređa….
Kao i svi fudbaleri volio sam igrati mali fudbal, jer tu se igralo za „raju“ za razliku od velikog fudbala igralo više za novac. Nisam odigrao puno utakmica, odnosno turnira malog fudbala, samo iz razloga što su mi klubovi zabranjivali igranje zbog bojazni od povreda pa čak i u vrijeme kada su bile pauze u prvenstvu (kazne su bile drakonske) pa se moje učešće svelo kao ilegala. Ipak odigrao sam desetak turnira. U nekoliko navrata odigrao sam za raju iz Sokolović kolonije, sa lijepim uspjehom, gdje smo dvije godine za redom na zimskom turniru na Ilidži u konkurenciji 102 ekipe zauzeli drugo mjesto (oba puta u finalu izgubili od ekipe Marvan, Šešlija, Lušić…). Na Fis golu nastupio sam tri puta (Soklović kolonija, Azzaro, Mažestik)…
NAPOMENA: Komplet priču o karijeri Milana Odžakovića možete pročitati u knjizi “Fis-Gol, Više od igre”.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 02.07.26.