Faruk Hadžić Čupo, rođen 1965 god u Sarajevu.
Prije agresije na RBIH sam radio u NIŠRO OSLOBOĐENJU, OUR MARKETING, (od tog OUR-a, je nastala OPRESA)
Poslije agresije sam radio u VEČERNJIM NOVINAMA, a danas radim kao inspektor u firmi koja se bavi kontrolom kvaliteta i kvantiteta, INSPEKT RGH.
Kada se rodite na Vratniku, onda vam to dođe kao da ste se rodili s loptom. Od kako znam za sebe, znam i za turnire u malom fudbalu koji su se održavali u sportskom centru KOVAČI.
Tada su bili obavezni turniri mjesnih zajednica Starog Grada, a onda je došao na red i legendarni ŠESTOAPRILSKI u čast oslobođenja grada Sarajeva, turnir na kojem su mogle učestvovati i ostale ekipe iz grada.
Na Vratniku je postojao rukometni klub Omladinac i kompletna moja familija je prošla kroz taj klub, pa tako i pored velike ljubavi prema fudbalu, počeo sam trenirati rukomet.
U januaru 1977 god. selim na Alipašino Polje i kad sam pomislio da je kraj svijeta, kako ću ja bez Vratnika i lopte, ali sa početkom školske godine vidim, da se pola Starog Grada, doselilo na Alipašino.
Tako, gdje sam stao sa turnirima na Vratniku, nastvio sam na Alipašinu s tim što smo zbog veličine naselja dobili novu raju i ekipe i kako bi to kazali, igralo se od zvijezde do zvijezde.
Pošto je stariji brat Fuad bio veliki talenat u rukometu i praktično kao junior kucao na vrata seniora, RK Željezničar, ja zbog brata opet završim u rukometu i praktično čitav juniorski staž odradim u generaciji moga brata Fuada i sadašnjeg trenera Bosne Zuhdije Korkarića.
U to vrijeme više smo trenirali u FIS-u, nego u Skenderiji i tako sam prve turnire u malom fudbalu FIS-GOL počeo gledati i sanjati da bi ja mogao igrati, ali u to vrijeme na turniru su igrali veliki igrači, a i manji broj ekipa je bio.
Onda dolazi neizbježna JNA, a po izlasku iz vojske, opet sa svojim bratom Fuadom i braćom Handžar Sabahudinom i Farukom, počnemo igrati rekreacije u ledenoj dvorani, što je bilo nešto novo, jer do ledene dvorane, mali fudbal se igrao isključivo na betonskim podlogama.
Tako smo 1987 god odlučili da se prijavimo na FIS-GOL pa šta bude, bitno je biti dio te priče i prave raje, koja je dolazila na turnir.
Taj prvi naš turnir igrali smo pod imenom, restoran LORD koji se nalazio u blizini sportskog centra na Kovačima, preko puta današnje super popularne pekare kod MAHIRA.
U zelji da se sto bolje upoznamo sa situacijom kada je u pitanju status malog fudbala (futsala) u gradu Sarajevu obratili smo se Faruku sa nekoliko pitanja.
Mali fudbal danas ?
Na žalost, ovi turniri koje smo mi igrali više ne postoje, a ovi današnji su pretvoreni u stranačke skupove i promociju istih.
Postoji dobra i organizovana, BIZNIS LIGA, ali za većinu zaljubljenika u mali fudbal, ona je nedostižna zbog velike kotizacije.
Prostorije udruženja ?
To je dug pravni proces, od samog osnivanja Udruženja, pa do silnih aplikacija po općinama itd.
Kako zainteresovati javnost ?
Teško, jer mi koji to volimo već smo u godinama, a ove mlađe to ne interesuje, o nekim marketinškim uslugama da i ne govorimo, to je za ove bogate firme bacanje para.
Osobe koje bi konkretnim angažmanom u radu doprinijele afirmaciji Udruženja ?
Ja ih lično ne vidim, a moram napomenuti legendarnog Hasu TABASKA, koji je želeći nešto učiniti, nestao od silnih problema koje je imao baveći se ovim željama.
Pitanje je kako pokrenuti ljude poput mog druga Dine Handžara i sličnih zaljubljenika, kad su svi razočarani odnosom odgovarajućih institucija.
Želiš nešto istaći, a da te nisam pitao ?
Dugo nisi bio u Sarajevu, pa ti je možda teško shvatiti, koliko ima udruženja koja pričaju istu priču i dobijaju ogromna sredstva, a nije im ni na kraj pameti da se bave s tim o čemu pričaju.
Svi se vode onom, „sportom protiv droge“, a nikad više droge, ni manje sporta.
Uvijek mi je drago kada dobijemo ovako studiozno uradjen prilog. Tada mi i nije zao sati provedenih u pripremi tekstova za objavu na portal. Hvala na trudu Faruk Hadžić!
Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Restoran LORD 87 godina, stoje : Jasmin Hasanović, Safet, Šeki, Sabahudin Handžar, Senad Kadić, Enver Viteškić i Fuad Hadžić. Čuče: Žani, Narcis Pozderac, Faruk Hadžić, Ivo (na žalost, poginuo je u toku agresije na RBIH) i Faruk Handžar.
Slijedeće 1988 god igrali smo za caffe SCOTCH sa Skenderije, tamo smo najčešće i izalazili, kod Fadila Pačuke, koji je bio presretan što smo igrali za njega jer je i sam bio vrhunski igrač. Zaboravio sam napomenuti, da smo većinom bili sa Alipašina Polja, što će kasnije u mom životu biti vrlo bitno. Caffe SCOTCH, stoje : Sabahudin Handžar, Senad Zeljković, Faruk Hadžić, Fuad Hadžić, Enver Viteškić. Čuče : rahmetli Senad Borčak (poginuo u toku agresije na RBIH), Faruk Handžar, Senad Kadić i Narcis Pozderac.
Slijedeće 1989 god caffe SCOTCH mijenja vlasnika i ime, pa tako i mi počinjemo igrati pod novim imenom, caffe galerija ZVONO, što će isto tako biti vrlo bitno za mene i do danas. Caffe galerija ZVONO 89 godina, stoje : Saša Bukvić (vlasnik slastičarne JADRANKA) , Faruk Hadžić, rahmetli Senad Borčak, Sabahudin Handžar, Fuad Hadžić i Vedran Muftić (vlasnik ZVONA) Čuče : Boro Klačar, Enver Viteškić, Senad Kadić i Faruk Handžar.
Slijedeće 1990 god igramo pod istim imenom i sa istim sastavom, ali zbog sve veće popularnosti FIS-GOL turnira, sve više naše raje sa rekreacije hoće da igra, ali na žalost nema mjesta za sve. Caffe galerija ZVONO, stoje : Faruk Handžar, Sabahudin Handžar, Fuad Hadžić, rahmetli Senad Borčak i Senad Zeljković. Čuče : Faruk Hadžić, Boro Klačar, Senad Kadić i Enver Viteškić.
Te godine Sabahudin Hanžar odlučuje da će napraviti svoju ekipu pod starim imenom SCOTCH i uključiti neku našu raju, a rahmetli Senad Borčak, moj brat Fuad i ja nastavljamo pod imenom ZVONO i u ekipu primamo Mirsada Abdagića Kiketa i još neke sa rekreacije.
Tako da slijedeće godine 1991 god igramo oproštajni turnir FIS-GOL, jer je slijedeće godine počela agresija na RBIH, a ono što je još bitno, turnir je te godine zbog lošeg terena u FIS-u, prebačen u dvoranu Skenderija. Caffe galerija ZVONO 91 godine, stoje : maskota turnira, Fuad Hadžić, Sabahudin Handžar, Faruk Hadžić, rahmetli Senad Borčak i Rogo Mumin. Čuče : Predrag Ratković, Radoslav Šarenac, Mirsad Abdagić KIKE i Sabahudin Avdagić Avdaga.
Slijedeće godine 1992, krenula je agresija na RBIH i ko bi mogao i pomisliti da će nešto biti kao prije, ali Sarajevski duh je učinio svoje, tako da se igralo lopte i u najtežim trenucima opsade Sarajeva, pa se čak i pokrenula liga grada.
Moja ekipa je stanovala daleko na Alipašinom Polju, pa se nismo odmah uključili u ta takmičenja, a onda je donesena odluka u Savezu, da na ligama mogu učestvovati samo registrovane ekipe, tako da smo moj brat Fuad i ja 1993 god. pokrenuli osnivačku skupštinu na prvoj liniji, na studentskim domovima na Alipašinu Polju i ekipu nazvali po našem naselju i imenu dodali ZVONO.
Kmf AP-ZVONO 1992-95 godina. Stoje : Mirsad Abdagić KIKE, Fuad Hadžić, Faruk Hadžić, Mirsad Muminović, Enes Lukšić. Čuče : Samir Selimović, Mirsad Bajić(otac reprezentativca Riada), Nihad Močević i Suad Pašukan
Pod imenom AP-ZVONO igrali smo tu ligu i pod tim imenom igramo i dan danas, s tim da smo u međuvremenu pokrenuli memorijalni turnir BAJRAM ZENUNI, koji će se ove godine igrati po18 put.
Ekipa sa slike iz 1995 god, skupila se u istom sastavu 20 godina poslije 2015 i odigrala simbolično, oproštajnu utakmicu.
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 19.10.2023.