To je bilo nešto posebno
Autor: Željko Bojić- Đeta
Fis-Gol bi se čekao mjesecima, za to se živilo. Ja sam igrao po Francuskoj sa juniorima Želje, te protiv omladinskih ekipa Zvijezde, Partizana, po raznim turnirima gdje bi bilo i do 2000, 3000 ljudi, nekad žestokih navijača, ali Fis gol je za mene bio poseban zbog nekoliko razloga: tu sam mogao slobodno pokazati moje fudbalsko umijeće, bez trenera nad glavom, bez neke taktike, naš gazda (Miro Klarić) i nije bio neki gazda, on je samo volio da se Sonsi (Sinovi) skupe, odigraju dobru utakmicu, da on zavali koji gol, i idemo dalje.
Organizacija turnira je bila vrhunska, i danas da ta ekipa Muzurova organizuje nešto slično, i poslije 30, 35 godina bila bi to vrhunska organizacija. Fis-gol mi je ostao u dragom sjećanju jer sam jedne godine bio proglašen za najboljeg igrača turnira, iako se u novinama bila pojavila zvrčka da je to bio neko drugi (neki igrač iz Želje ili Sarajeva, ne mogu se sad sjetiti) mada su to organizatori brzo demantovali (te još jednom pokazali vrhunski profesionalizam i dokazali da na Fis-golu nema zakulisnih igara.)
Naravno, najveći razlog zašto mi je Fis-gol ostao u najljepšem sjećanju: Sarajevska raja koja je dolazila da nas gleda, navija pomalo a podjebava malo više, onako neselektivno, samo nek je neko u “pilani” nek se nešto dešava i na terenu, ali i van terena. Bio sam na mnogo turnira, i doživio mnogo lijepih trenutaka (ružne bih mogao izbrojati na prstima jedne ruke), ali Fis-gol će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.
FIS-GOL TIM
Toronto, 09.11.2025.