To je bilo nesto posebno, Fis-Gol bi se cekao mjesecima, za to se zivilo. Ja sam igrao po Francuskoj sa juniorima Zelje, te protiv omladinskih ekipa Zvijezde, Partizana, po raznim turnirima gdje bi bilo i do 2000, 3000 ljudi, nekad zestokih navijaca, ali Fis gol je za mene bio poseban zbog nekoliko razloga: tu sam mogao slobodno pokazati moje fudbalsko umijece, bez trenera nad glavom, bez neke taktike, nas gazda (Miro Klaric) i nije bio neki gazda, on je samo volio da se Sonsi (Sinovi) skupe, odigraju dobru utakmicu, da on zavali koji gol, i idemo dalje.
Organizacija turnira je bila vrhunska, i danas da ta ekipa Muzurova organizuje nesto slicno, i poslije 30, 35 godina bila bi to vrhunska organizacija. Fis-gol mi je ostao u dragom sjecanju jer sam jedne godine bio proglasen za najboljeg igraca turnira, iako se u novinama bila pojavila zvrcka da je to bio neko drugi (neki igrac iz Zelje ili Sarajeva, ne mogu se sad sjetiti) mada su to organizatori brzo demantovali (te jos jednom pokazali vrhunski profesionalizam i dokazali da na Fis-golu nema zakulisnih igara.)
Naravno, najveci razlog zasto mi je Fis-gol ostao u najljepsem sjecanju: Sarajevska raja koja je dolazila da nas gleda, navija pomalo a podjebava malo vise, onako neselektivno, samo nek je neko u “pilani” nek se nesto desava i na terenu, ali i van terena. Bio sam na mnogo turnira, i dozivio mnogo lijepih trenutaka (ruzne bih mogao izbrojati na prstima jedne ruke), ali Fis-gol ce uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.
Željko Bojić- Đeta
FIS-GOL TIM
18.08.2023.