Poštovanje,
Ideja da formiramo ekipu koja bi se takmičila na najprestižnijem tadašnjem sarajevskom turniru “Fis gol” (po kvalitetu sigurno među boljim turnirima bivše nam države) rodila se kod nas tada mlade grupe sportskih entuzijasta da se pokažemo i dokažemo da možemo da se ravnopravno nosimo sa tada velikim imenima malog fudbala.
U Sarajevu je tada bilo, da si mogao govoriti da si dobar igrač, da imaš dobru ekipu ali ako nisi učestvovao na Fis-golu to bi umanjivalo vašu vjerodostojnost. Svoju ideju smo predočili tada i danas vrlo uspješnom poduzetniku Draženu Križanu, tadašnjem vlasniku butika Jeans-west u sadašnjoj ulici Kulovića gdje i danas ima kafe-bar, koji je objeručke prihvatio naš prijedlog i pristao da nas finansira. Mislim da smo počeli igrati na Fisu od 1984/85 . Ekipa u kojoj sam bio jedan od osnivača je mjenjala jedan dio igrača koji su odlazili i dolazili ( Miro Sarvan, Samir Pezo, Edin Velagić idr. ) ali je kostur bio: Batinica Milivoje zvani Simo, Senad Pljevljak, Nermin Lunja, moja malenkosot, golman Senad, Nedić, Darko…zaboravio sam jos imena.
Godine 1988 smo ostvarili najveći uspjeh i igrali cervrtfinale FIS gola protiv ekipe Kompred Tuzla gdje smo nakon rezultata 1:1 ispali na penale, tada je za Kompred igrao bivsi igrac tuzlanske Slobode Šaric.
Pored Fis gola učestvovali smo i na lokalnim turnirima uglavnom na području grada a sve u namjeri da održimo kontinuitet ekipe i što bolje se spremimo za nadolazeći Fis-gol.
Puno je dobrih igrača igralo na Fis-golu ali na mene su najveći dojam ostavili: Seno Hodžić, Amir Misimiović-Šifto, Željko Dragoljević, Željko Bojić-Džeta, Fudo Švrakić, Goran Pržulj, Zoka Bilić …naravno da ne spominjem tada igrače prve Jugoslovenske lige Safeta Sušića, Predraga Pašića, Vaku Avdića, Mehmeda Janjoša i druge koji bi se povremeno pojavili na turniru.
Izvinjavam se na nepreciznosti i slabijoj memoriji ali bilo je to poodavno. Nadam se da sam bar malo osvjetlio period kada sam igrao i da nisam zaboravio važne igrače malog fudbala (bilo bi mi jako žao).
Zahvaljujem se svima na aktivizmu i uspješnom projektu spašavanja FIS gola od zaborava. Koliko je FIS kao kultno mjesto vazan prepoznali su i ljudi iz komisije za zaštitu nacionalnih i istorijskih spomenika, te proglasili FIS objektom od državnog značaja. Posebno g-dinu Adnanu Muzuroviću i g-dinu Mehmedaliji Ziliću na uspješnom projektu spašavanja FIS gola od zaborava.
Sportski pozdrav,
Suvad Alibašić
Mali fudbal ima loš tretman u gradu
Evo da se oprobam i u ovoj uvom poslu , pa sam napravio jedan intervju sa svojim velikim prijateljem i fudbalskim majstorom Suvadom Alibašićem , s kojim sam nerazdvojan prijatelj od 2003 godine. Mi smo i danas aktivni , iako smo prešlu magičnu granicu od 50 godina i igramo rekreativno dva puta sedmično mali fudbal.
Na početku razgovora zamolio bih te da se podsjetiš svojih prvih fudbalskih koraka
Rođen sam 1966 godine i počeo sam sa aktivnim igranjem fudbala sa 12 godina, sada već davne 1978 godine. Na nagovor mog tadašnjeg druga iz razreda iz OŠ“Franjo Kluz“ na Koševskom brdu, Bosanskog šehida Saliha Smajiša-Brace koji mi je preporučio FK „Bosna“ Sarajevo koja je tada u seniorskom uzrastu bila „ime“ u sarajevskom fudbalu i zvali su ih popularno „Studenti“, a čiji je Braco već bio član. Imali su svlačionice kod pomoćnog stadiona Koševo. Želim da istaknem da je FK“Bosna“, klub svjetle tradicije, osnovana 1947 godine i da je bila začetnik osnivanja USD Bosna i jedno duže vrijeme po osnivanju bila treći klub u gradu poslije Sarajeva i Željezničara, a nekoliko sezona i član Druge lige bivše Jugoslavije.
Igrao sam za pionire, kadete i juniore Bosne i prešao u seniore a nakon povratka iz JNA, 1985 godine i nastupao u Medjuopstinskoj ligi Sarajevo. Igrao sam na poziciji polušpica i špica sa izrazito napadačkim zadacima.
Tvoji sjajni nastupi nisu prošli neopaženo i dobio si priliku za napredovanje
Da, to je tačno. Naime te 1987 godine na poziv tadašnjeg trenera mladih selekcija Željezničara, g-dina Velije Bećirspahića, pozvan sam da se priključim drugom timu Želje gdje sam sa njima proveo šest nezaboravnih mjeseci. Trenirao sam i igrao utakmice sa tadasnjim izuetnim igračima, prvotimcima Želje kakvi su bili Mirsad Baljic, Branislav Berjan, Radmilo , Mihajlovic, i drugi. Kako je Zeljo zbog finansijskih uslova istupio iz Lige mladih Jugoslavije, tako je bilo i manje prostora za mene da redovno igram utakmice sa drugim timom Želje i ako se nametnem dobrim igrama, potpišem profesionalni ugovor. Iz uprave Željezničara mi je ponudjeno da predjem u FK Pofalički, gdje bih igrao i bio blizu stručnom štabu da me prate. Ja na to nisam pristao i vratio sam se u FK Bosnu. Još jedan razlog zbog kojeg se nisam mogao u potpunosti posvetiti fudbalu je što sam studirao mašinstvo i bilo je malo slobodnog vremena da se ove dvije ljubavi uklope.
Igrao sam u Bosni do 1990 kada sam prešao u sarajevski Partizan i tu odigrao dvije sezone i onda je naišao period rata, pa sam zbog toga praktično i okončao svoju karijeru na velikim terenima. U Bosni su igrali između ostalih, Nijaz Brković, Fikret Kapo, Mustafa i Muhamed Bogilović, Mujo Jašarbegović, Miro Sarvan, Milić, Klačar, Duratbegović, a u Partizanu Somun, Ćatić, Elmir Behlulović, Rapa, Halilagić, Hujdur, Remović……
Naravno, pored fudbala na velikom terenu pokazivao si veliku ljubav i za mali fudbal
Naravno, mali fudbal mi je pričinjavao veliko zadovoljstvo i evo rado ga igram i danas u ekipi veterana. Uz mali fudbal smo svi mi odrasli, to nam je bila glavna zabava u djetinjstvu. Igrao sam redovno na turniru FIS-gol, od 1983 godine za ekipu Jeans west, koju je finansirao g-din Dražen Križan koji i dan danas u ulici Kulovića, na mjestu gdje je bio butik drži mali cafe bar.
Najveći uspjeh smo ostvarili plasiravši se u četvrtfinale FIS-gola 1987godine, gdje smo nakon rezultata 1:1 na penale ispali od ekipe Kompred Tuzla. U ekipi su najčešće igrali Pezo Samir, Batinica Simo, Pljevljak Senad, Lunja Nermin, Sarvan Miralem a jedne godine je igrao i Velagić Edin-Vaso.
Takodje sam 1991 godine igrao za ekipu SONS na turniru u Vogošći, kada nas je vodio poznati novinar i sportski radnik Oslobodjenja Novo Popović. U ekipi pored mene su igrali Igor Lazić, Dzeta Bojić, Miro Klarić, Saša Guzina i drugi.
Mi smo se počeli aktivno družiti od 2003 godine ,kada sam te pozvao da igraš za ekipu Lutrije BiH i tvoji nastupi za ovu ekipu su i danas aktuelni
U to vrijeme smo zajedno igrali termine i tako sam i ja poćeo igrati za Lutriju BiH. Od 2004 pa sve do 2016, igram za ekipu Lutrije BiH ( seniori i veterani ) koju ti godinama uspješno vodiš, i uspjevaš da kroz tolike godine, zadražati jedan veliki fond igrača zajedno, stvarajući odličnu atmosferu i na taj način ostvariti zapažene rezultate.
Dvije godine zaredom, 2004 i 2005 igrali smo Business ligu u organizaciji mađarske kompanije Malev sa sjedištem u Sarajevu i osvojili oba puta prvo mjesto za ekipu Lutrije BiH. Bio sam proglasen najboljim igračem lige prve sezone a najboljim strijelcom lige druge sezone. Igrao sam i dvije sezone Business lige koju organizuje Sport Centar (2009-2011 ). Od 2008 godine igram i za veterane Lutrije BiH sve do danas. Naša druženja su divna i evo više od 13 godina smo skupa što je posebna draž fudbala. Većina igrača je tu godinama, braća Behlulović –Amar i Almir-Luga, Ramić Suljo, Alić Nedžad, Tucović Ilhan, Feratović Erdin, Hajdarević Edo, Kapo Fikret, Sućeska Elvir, Dalipagić Muamer, Tabaković Mustafa, Hadžić Mehmed, Mujagić Nihad, Velagić Edin, Jažić Suvad, Mehićević Senad i to je najveći uspjeh ove družine.
Nastupao sam takodjer i na drugim raznim turnirima malog fudbala širom BiH i za ekipu Britanske ambasade čiji sam bio uposlenik do 2013, za ekipe Njemačke ambasade, Udruženja sudija FS KS, Opštine Centar…
Po završetku fudbalske karijere na velikom terenu , uključio si se u rad i kao sportski radnik
Moram istaći da sam 1996 godine, na nagovor svog bivšeg trenera g-dina Huse Oprašića položio za fudbalskog sudiju ali nisam nikada sudio niti jednu zvaničnu utakmicu, vec sam se opredjelio da djelujem kao sportski radnik. Međutim to znanje koje sam stekao tokom školovanja za sudiju mi je mnogo značilo kasnije kada sam se opredjelio za drugu ulogu – delegata na fudbalskim utakmicama, službene osobe zadužene za ocjenjivanje sudjenja i organizaciju utakmice.
Od 2000-2003 godine sam djelovao kao delegat na omladinskim ligama Kantona Sarajevo, od 2003-2005 sam delegat na Kantonalnoj ligi Sarajevo, a od 2005-2012 sam delegat na Drugoj ligi Federacije BiH, te od 2012 do danas delegat na Prvoj ligi Federacije BiH.
Od 1996 godine, sam ponovo u svojoj FK Bosni, a od 2002 godine sam član Upravnog odbora. Od tada pa sve do danas, stalno sam uz klub u raznim ulogama. Trenutno sam Predsjednik UO FK Bosna. Naš klub se trenutno takmiči u Kantonalnoj ligi a više sezona smo uspješno nastupali i u Drugoj ligi Centar. U posebnom sjećanju mi je 2003 godina, kada sam u svojstvu vodje tima, odveo dvije selekcije u Švedsku u Geteborg, gdje na Gothia kupu u vrlo jakoj konkurenciji osvajamo „veliku“ srebrenu medalju u uzrastu U 15 (neki od tih fudbalera su i danas aktivni, kao Redzepi, Salkic…). Gothia kup se smatra Omladinskim svjetskim prvenstvom u fudbalu, i danas je jedan od najpriznatijih turnira u svijetu.
Osim ovih aktivnosti imao si i još jednu vrlo istaknutu ulogu vezanu za naš hram malog fudbala – legendarni FIS
Da, 2007 godine sam imenovan u Upravni odbor Javne ustanove Centar za sport i rekreaciju, cije je sjediste u FIS-u, a putem koje Općina Centar razvija i unaprijedjuje sport i sportsku infrastrukturi na području Općine Centar. Tu sam u dva mandata kao Predsjednik UO, a sve do juna 2015, mogao da se lično uvjerim iz prve ruke kako je biti sa druge strane i saradjivati sa klubovima i pokušavati da im se odgovori na profesionalan način u rješavanju njihovih problema. Tu najprije mislim na osiguravanje terena za igru, naravno ne samo fudbalski nego i ostali klubovi, a u isto vrijeme biti kao Javna ustanova samoodrživa institucija koja veci dio svojih aktivnosti radi na komercijalnom nivou.
Moram sa ponosom istaći da smo u tom periodu uspjeli, naravno uz nesebićnu pomoć Opštine Centar i njenog načelnika Dževada Bečirevića, kao i vrijednog menadžmenta JU CSR, napraviti niz značajnih projekata. Treba istaći postavljanje vjestačke trave sa FIFA certifikatom na oba pomoćna terena stadiona Kosevo za veliki fudbal, postavljanje reflektora na pomocnim stadionima, vjestačku travu sa FIFA certifikatom u FIS-u sa postavljanjem balona da se teren može koristiti tokom cijele godine, fasada na objektu FIS-a i druge aktivnosti. Dosta je ulozeno truda i sredstava na ispunjavanje UEFA uslova za odigravanje medjunarodnih utakmica na olimpijskom stadionu Koševo. Takodjer je uspješno organizovano niz vrlo zahtjevnih dogadjaja na našem najvećem stadionu, a među njima i posjeta svetog oca –Pape.
U nekoliko navrata smo organizovali takmičenje pod starim nazivom FIS-gol, u konkurenciji seniora, veterana i juniora. Međutim, taj projekat nije uspio da se u potpunosti održi i postane tradiocionalan zbog niza problema u organizaciji i lošeg tretmana kada je u pitanju mali fudbal u Sarajevu. Meni je neshvatljivo da naš grad sa skoro 500.000 stanovnika, ima samo jedan registrovan klub, MNK Centar koji se vrlo uspješno takmiči u Premijer ligi.
Trenutno si uključen i u radu FS Kantona Sarajevo
Moj angažman u FS Kantonu Sarajevo je počeo 2010 godine, gdje sam dvije godine bio Komesar za takmičenje Kantonalne lige u konkurenciji seniora. Na izborima koji održani 2012 godine, izabran sam za potpredsjednika UO FS Kantona Sarajevo i na toj poziciji se nalazim i danas. U periodu od četiri godine savez je djelovao vrlo stabino i sa pozitivnim finansijskim poslovanjem. Pokazano je da se uz predan rad i izborom kvalitetnih ljudi može napraviti dobra organizacija na usluzi svim klubovima Kantonalne lige. Veliki uspjeh Savez je napravio formiranjem masovne lige za djecu koja je po svim parametrima i povratnim informacijama zadovoljila sve učesnike.
Fudbal je magična igra koja vas općini svojom ljepotom, nepredvidivošću i i ne da Vam da je zaboravite, odgurnete od sebe, bez obzira na protok godina. Redakcija FIS GOL-a je najbolji primjer za to.
Zahvaljujem se Suvadu na ovom razgovoru i nadam se da sam uspio na adekvatan način, našim čitaocima predstaviti ovog izuzetno uspješnog sportskog radnika i fudbalskog velemajstora.
Razgovor vodio: Mehmedalija Zilić
FOTO ALBUM:
Turnir Fis-Gol 1988 godina, ekipa Dzin West. Suvad Alibasic, stoji treci s lijeva.
FK Parizan, Suvad Alibasic stoji prvi s lijeva
FK Bosna, Suvad Alibasic, stoji peti sa lijeva. Ostali ucesnici turnira Fis-Gol koji se mogu prepoznati: 2 Trener Šener Bajramović, 4 Klačar,6 Duratbegović, predzadnji Brković i trener Kudus. Čuče – Bogilović Muhamed, Kapo Fikret, Bogilović Mustafa
Busines liga SC 2010 Lutrija BiH. Sućeska Elvir, Ramić Suljo, Đozić Enes, Ajanović Sead, Tucović Ilhan, Ražanica Adnan, Zilić Mehmedalija. Čuče : Alibašić Suvad, Feratović Erdin, Musić Admir, Hajdarević Edin i Hadžić Mehmed
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 16.10.2023.