Fina priča o ”legendi” Seadu Hajroviću Setku
Polovinom maja 2018, imao sam divnu priliku da posjedim sa članovima renomirane redakcije portala ”Fisgol” sa gospodom Muzurović, Nezirhodžić i Lanđo. Tom prilikom glavni urednik mi je prezentirao svoju namjeru da se uhvati u koštac sa terminom koji se često koristi, ponekada i isuviše olako, ”Sportske legende Sarajeva”. Urednik ima namjeru uspostaviti kriterije za to ”zvanje”, jer zbog pretejerane upotrebe te riječi, tj njenog čestog ”potezanja” za sportiste koji te ne zaslužuju, ista gubi svoju baznu vrijednost. Apsolutno sam saglasan sa uredništvom da zbog te ”inflacije” upotrebe ”Legende”, imena onih koji su to zaslužili se na taj način devalviraju.
Pojam ”Legenda” je vrlo složena filozofska i socijalna kategorija, a to podrazumjeva kompletnu ličnost ne samo na sportskom planu, nego i u ljudskom i društvenom dostignuću. Teško da je pravi izraz nekog nazvati legendom grada samo zato što je bio dobar fudbaler, košarkaš, rukometaš itd., lično mislim da je to jedna individualna zamka, proizašla prije svega prema vlastitim kriterijima i ličnim simpatijama onog koji dodjeluje taj epitet prema određenom sportisti.
Za mene lično sportski teren i uspjesi na njemu su samo osnovna baza, ili stručno rečeno to je potreban uslov, ali ne i dovoljan da se neko imenuje sportskom legendom Sarajeva.
Čitajući objavljenje kvalitete tekstove na portalu ”Fisgol” , a koji su uglavnom stručno pisali o ”legendarnim sportskim” likovima koji su bili na TV i na naslovnim stranama, ja sam se nekako suosjećao pomalo letargično sa nekim ”likovima” koji nisu nikada vidjeli ni TV, ni naslovnih strana, ali bi se ipak mogli, po mojim kriterijama, ubrajati u ”Sportske legenda Sarajeva”
Bilo je to mnogo likova koji su bili u drugom planu; golman Bešlija, legedarni navijač Kemo Lakača, bokser Tajče, Paja, Biba, …… i meni posebno dragi sportski radnik Sead Hajrović Setko.
U jednom trenutku sam u sebi otkrio malo ironije pa rekoh imaju dvije (možda i više) kategorija legendi; One koje grije svjetlost reflektora i miris štamparskog olova i one druge koje koje žive u tvojim sjećanjima i sa kojima se sjedio u kafani kod Pirije i zezao se. Oni su svojim radom doprinijeli razvoju amaterskog sporta iz kojeg su i izrasle i one velike ”legende” iz medija i sa naslovnih strana, pa je samim time i njihov doprinosu gardi i jegovom sportu značajan.
Ovaj nastavak teksta posvetio bih prije svega čovjeku, a onda i sportskom radniku, Seadu Hajroviću Setku koji je obilježio svoje vrijeme, a o čijem liku i djelu se i dan-danas priča kad raja ”zasjedne”.
O Setku i njemu sličnim vjerovatno nećete naći ništa u medijskim arhivama, ali on ima svoju ”arhivsko” mjesto u ” ličnim arhivima” tj. glavama i srcima nas koji smo imali prilike da ga srećemo i da se družimo sa njim u živo , a ne preko ekrana i novina.
Zašto je, za mene, Setko gradska legenda??????
Kao golman FK ”Iskre” Setko je bio prosječan golman, koji će postati poznat u gradu tek poslije okončane sportske karijere. Svoj solidan golmanski dosije i životni put će obogatiti svojim radom kao sportski radnik, a koji će ga učiniti u raji nezaboravnim i danas mnogo godina poslije njegovog odlaska tamo odakle se niko ne vraća.
Setko je bio prisutan ‘’24 sata” na terenu, oko terena, na ”ogradi” igrališta, na tribinama, u svlačionici, u SD Iskra (Logavina), u SD ”Bosna” (Jelićeva), jednom riječju on je bio prisutan svuda i ulagao se bez ostatka u rad u amaterskom fudbalu. Bio je borac bez ostatka za čist fudbal bez grubosti i jedna njegova intervencija protiv grubih igrača ostala je nezaboravna. Jedan grub igrač ”polomio” je jednog mladog igrača, a sudija (pišonja) uplašen dao mu je samo žuti karton, Setko je ljutit uletio u teren i dreknuo na sudiju: ”Sudija medo jedan, ovo je za centarlni zatvor a ne za žuti karton!”. Ovo je raja bučno podražala, a sjećanje na taj događaj je ostalo i poslije četrdeset i ”kusur” godina…
Napisao: Mirza Hasanefendić
NAPOMENA: Komplet priču o sportskim legendama Sarajeva i Seadu Hajroviću možete pročitati u knjizi “Fis-Gol, Više od igre”
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 02. 09. 26.