SJEĆANJE NA RANI ODLAZAK PRIJATELJA

GORAN FAZLINOVIĆ – CICKO

        1958  –  1992

DRUG ZA PAMĆENJE

Piše: Adnan Muzurović

Kada su sredinom osamdesetih godina proslog vijeka iz PBS-Osnovne banke kod nas presli na rad cetvorica mladih ljudi: Goran Fazlinovic, Hilmija Hot, Miso Kovac i Nermin Sokolovic bilo je to pojacanje za nas u svakom pogledu. Dobili smo nove ljude koji su bili puni energije, samopouzdanja, vedrine i duhovitosti. Pored toga, trojica od njih igrali su prilicno dobro fudbal a Nerminu je lopta vise sluzila u rekreativne svrhe. Tako da se nasa malonogometna ekipa osjetno pojacala, sto ce doci do izrazaja u kasnijem periodu, pogotovo na nivou Bankarskih susreta.

Svi su oni bili kvalitet na svoj nacin a rahmetli Goran Fazlinovic – Cicko je bio specifican, imao je osobinu lakoce dogovaranja i razumjevanja za svakoga. Kod njega jednostavno nije bilo necu, ne mogu ili nemam. Uvijek je bio spreman da pomogne, da ti pruzi nadu u bolje sutra. Jednostavno bio je drugarcina u pravom smislu te rijeci. Mi smo imali mnogo zajednickih druzenja, sjedenja, dosta smo se onako “pratili” a jedino gdje nismo bili zajedno, to je ribolov. Njemu je to bio drugi hobi, pored malog fudbala. Znao je reci: “ ja idem s tobom gdje god me zoves a ti nikada nisi htjeo sa mnom u ribu. Zasto?” Ni sam ne znam pravi razlog ali znao sam ga “bocnuti”: “kada pocnem pecati ribu i igrati sah znaj da nisu dobra posla”. Kasnije cu u Cikagu upoznati dva njegova dobra jarana koje je stekao za vrijeme pecaroskih izleta na Taru, braca Hadzimuratovic, Rare i Cile. Oni su mi, takodjer, sa duznim postovanjem i sjecanjem ispricali svoje dogodovstine sa rahmetli Cickom iz tih dana. Puni hvale na racun njegovog ponasanja i odnosa prema drustvu.

Zelim da se vratim na mali fudbal. Rahmetli Cicko je igrao dobro lopte. Gledajuci video snimku nasih utakmica sa turnira “Fis-Gol” 1987 godine ponovo sam se podsjetio na svoju gresku koju sam na njegov racun napravio tada. Naime, ne opravdano malo sam ga koristio u tim utakmicama koje smo igrali na turniru. Znam da mu nije bilo pravo ali mi nije to zamjerio. To je njegova velicina. Isto kao sto sam i ja znao da tada pretjerujem, te da ja ne mogu njega i njegov odnos prema lopti, kao i zivotu, promjeniti. Jednostavno on je bio takav, a ja u nekim stvarima pretjerano tvrdoglav.

Goran se po dolasku u Banku odmah ukljucio u aktivnosti koje smo mi provodili, tako da je bio redovan clan organizacionih odbora turnira “Fis-Gol” i drugih malonogometnih takmicenja koje smo mi organizovali.

Pored rada u Banci, Goran je na pravi nacin iskoristio Markovicevu eru i pozitivne zakone koji su tada doneseni, te je zajedno sa kampanjonom Enesom Osmanagicem otvorio privatni auto shop. Bili su veoma uspjesni, i tu je dolazio do izrazaja njegov “kliker”, sposobnost da brzo reaguje i promisljeno ulaze novac. Uz onu poznatu, koja je i njegova krilatica bila: bez rizika, nema profita.

Ne znam tacno pojedinosti o Cickovoj pogibiji ali poznavajuci njega, kada se biralo ko ce ici u tu akciju na Grbavici, da je on bio medju prvima. Sa svojim tradicionalnim: nema problema, ja cu, lako cemo……kostalo ga to glave.

Bio je to 12. juni 1992 godine.

HLJEB & VINO

Goran Fazlinovic – Cicko, rahmetli. Godinama smo bili dobri ali nekako najbolji u zadnjoj godini njegovog zivota.

Rat je poceo, nema se svasta necega. Nestasica hljeba. Cicko znao metar raje, pa tako i one iz Velepekare. Odemo mi i kupimo pun gepek hljeba. Dodjemo u Svrakino selo, gdje sam ja stanovao. Otvorimo gepek, pridje jedan komsija, pita za hljeb, drugi, treci…….. Dok sam ja otis’o na sprat da uzmem kesu za hljeb, nijednog u gepeku. Cicko, sta je sa panjom?  “Bio jarane, nego hajmo mi nazad, da uzmemo dva za nas”.

%

Ostala u nasem bifeu zadnja boca vina. Ratno stanje. Namjenio ja to za posebnu priliku. Treba da idem, kazem Cicku, znajuci njega: nemoj da nestane ova flasa, treba mi.  “Nema problema” kaze on. Vratim se, pogledam u regal, nema flase. Sta je Cicko? Sta sam mog’o dosla raja i pita: ima li sta? Ma ima – nece se Sejo naljutiti na mene.

To su samo dvije sekvence iz nasih odnosa i mislim da dovoljno pokazuju o karakteru naseg prijatelja Gorana Fazlinovic – Cicka.

Sead Memić

FOTO SVJEDOČANSTVA:

Ekipa PBS – udruzene banke. Goran Fazlinovic, cuci drugi s lijeva. Bankarski susreti na Tjentistu 1986 godine, to je bio jedan od boljih turnira koje je r. Cicko odigrao, dao je znacajan doprinos u osvajanju prvog mjesta.

Sibenik, 1990 godina, sportski susreti radnika Privredne banke Sarajevo. Jos jedan trijumf u malom fudbalu ekipe PBS-uduzena banka, Goran je bio clan te ekipe.

Nasa druzenja su bila i van sportskog angazmana, ovo je bilo u vikendici “Kod Rodjaka” (Hilmija Hot) Cicko, Adnan i Hiko, prava atmosfera i druzenje za nezaborav.

Goran i Sead Memic, aktivni ribolovci u mladim godinama, kanjon Tare

FIS-GOL TIM

Sarajevo, 12.06.2023.