Raduje me ovo podsjecanje na mali fudbal, jer sam i sam rado gledao turnire u FIS – u. Jednom sam na žrijebanju zastupao cafee “Adams” i našega Seju Drljevića. Sjećam se da je jednom za Davora branio Dika Stojanović iz Zvezde (veliki Dika, kako su ga zvali zvezdaši”). Sjećam se i utakmice na kojoj je Pape igrao za “Davora”, protiv cafea “Zeppelin” Pere Mlinara, koji je kao i ja živio u Briješću. Papeta je čuvao visoki Terza, a jednom ga tako dugog Pape prebaci oksfordom!
Ja sam sa FIS-gola rado objavljivao rezultate i dovodio goste subotom, kada sam vodio program “Sarajevo 202″.
Sjećam se kada je rametli Sejo Šarić (novinar u FIS-u igrajući za Veronu sa Vakom Avdićem,Vlaškim i ostalima, iz mrtvog ugla zabio loptu u suprotne rašlje. I, onda širi ruke i kao da se pravda,mangupski kaže:” Pa, šta ću drugo s njom (loptom)! “
Šteta je da profesionalni fudbaleri nisu mogli redovno igrati na turniru, jer su imali profesionalne obaveze, a i trenerima nije baš bilo drago da igraju na asfaltu, zbog eventualnih povreda. Sjećam se da je ta cafee “Davor” igrao i Paja Pašić i to odlično, kao i Fudo Švrakić. Dok sam kratko poslije juniorskog staža u Želji igrao za Iskru, sjećam se da bi Fudo meni kao centarforu govorio: “Kad prodjem po lijevoj strani, uvijek izadji na prvu stativu.“ I, stvarno je po lijevoj strani filigranskim trikovima prolazio svog čuvara ili čuvare!
Rado ću procitati vašu stranicu i mislim da sam zadnji put baš čitao o Fudi. Ja mislim da je izvrstan u to vrijeme bio Avdo Murga bivši igrač Sarajeva, Maribora i Sutjeske iz Nikšića, koji je jednom u Zagrebu igrajući sa Žderom Glasovićem, Rutkom Saračevićem, Vakom Avdićem, Vlaškim,i Pržuljem igrajući i za “Veronu”proglašen najboljim igračem ili strijelcem u”Kutije šibica”. Mislim da se to može naći u dokumentaciji “Sportskih novosti”.
Novogodišnji turnir
Sjećam se da je posljednji Novogodisnji turnir uoči rata 91/92 za one koji su ulazili u BiH iz Hrvatske bio pomalo problematičan. Naš prijatelj (kum Škije Katalinskog i bliski prihazelj “Švabe” i nogometni poslenik iz Makarske Blaž Karlović (odmarali smo kod njega u Elektroprivredi) došao sa posebnom dozvolom, a mi smo to propratili sa čudejnjem. U Klubu novinara kod Večernjaka na fešti je pjevao Haris Djinović (dobar znalac malog nogometa). Sjećam se da je odlicno pjevao bivši golman Veleža rahmetli Eso Dugalić. A, sve e to organizovao pok.Boro Glušac.
Pregršt uspomena, lijepih, ali i onih pod sjenkom onoga što se kasnije u Sarajevu dešavalo. Imam jedan foto koji mi je poslao neko iz Dobrinje, gdje odigravam pas (imao sam još trenerku Uhlsporta sa Svjetskog prvenstva u Italii 90.) sa Zokom Bilićem jednim od mjastora “na malom” (žitelj Toronta-okrenut ledjima). Par dana kasnije je u istu dvoranu pala granata. Srećom niko nije igrao…Imali smo sreće. Evo i fotosa sa još jednim igračem sa turnira FIS-gol Zokom Šumarom, koji je igrao za sarajevski Jug (Bjelave), pa poslijje u Famosu i Zagrebu). Kasnije saveznim sudijom i mojim komšijom na Dobrinji. Zoku sam sreo u Briješću, u firmi za proizvodnju čokolade iz Takova sa licencom iz Švicarske. Kako u mojoj knizi sportskih priča ima i ona o Famosu kad je ovaj tada jaki drugoligaš igrao za prvoligaške kvalifikacije “Famose-tamo se”, Zoka je naručio i odmah platio (vrlo korektno) za poslovne prijatelje. U Gornjem Milanovcu sam služio vojsku i ponekad igrao na malom igralištu, dok je firma Šumara u Briješću tačno preko puta mog jarana Miće Kozića (danas Montreala) protiv čije je raje je u lijepo vrijeme našeg djetinjstva igrala moja raja u kojoj je bio i kasnije poznato estradni menadžer Ruždija Metanović (nekad juniorski golman u Želji, pa u Troglavu iz Livna GP Bosni, sarajevskoj Iskri. U “Mićinoj raji”, pak, igrao Muris Mehić ( kasnije desno krilo GP Bosne, kada su igrali Riba Željko Oberan, Fićo Bahtić, Kemo Kozarić, kasniji guverner Narodne banke BiH i ostali. Trener bio veliki i nedavno preminuli gogeter “Želje” Josip Bukal. Za moju raju (ŽGP barake) branio je Silvano Martina, moj drug iz razreda u školi “Ivo Lola Ribar” (danas poznati menadžer u Milanu. Pomogao “po briješćanskoj liniji” transfer Edina Džeke u AC Romu, a menadžer je koji je pronašao i vodio golmansku legendu Bufona od AC” Parma” do evropskog velikana “Juventus”.
Evo još jedne anegdote po sarajevskoj “loptaškoj liniji”: kod Martina Ilića, DANAS poznatog hoteljera iz Medjugorja (hotel “Martin”) došao je da se pomoli Gospi i Didji Bufon! Martin je igrao za” Pofalićki” i sjećam se da je bio dobro desno krilo (imam i foto iz tog vremena). Nazove me Martin kojim sam uvijek u dobrom i prijateljskom kontaktu, i kaže da za pola sata iz Dubrovnika, gdje je privatnim avinom sletio, dolazi Bufon i odsješće kod njega. Ja, odmah nazovem jarana iz detinjstva Silvana. I, dam mu broj Martina Ilića. Bufon udje u hotel i u to zazvoni trelefon kod Martina, koji na dobrom italijanskom (gosti su mu uglavnom Italijani) kaže Bufonu da ga traži njegov menadžer Silvano! Čim je stupio u predvorje luksuznog hotela Martin prinese svoj mobilni telefon i obrati se slavnom gostu. Bufon nije mogao vjerovati. Poslie mi je “Maći”, kako su ga zvali u Pofalićkom, sve ispričao slavnom golmanu što je bila anegdota za večernju sjedeljku.
Još jedna zanimljivost: Martin, Mirsad Baljić i Edin Džeko, stanovali su u istom kvartu nadomaka oficirske Kolonije. Tamo je prije odlaska na Koševo stanovao i Predrag Pašić, iz šampionske ekipe FK “Sarajevo”, pošto mu je otac bio “plavac” iz Vazduhoplovno vojne akademije u Rajlovcu. U istoj je koloniji stanovao jedno vrieme još jedan as “malih terena” Zoran Bilić, pa otišao u grad kod oca u Haduk Veljkovoj ulici (nadomak Katedrale). Sa Zokom sam mislim išao u razred u petom ili šestom razredu. A, on je prvo počeo aktivno igrati rukomet u tek osnovanom klubu “Orao” iz B faze Briješća. Poslije sam Zoku nakon što se vratio iz JNA po “jaranskoj liniji” preporučio u sarajevsku Iskru, kod trenera Miše Smajlovića, legendarnog asa i golgetera FK “Željezničar”. I, nisam se obrukao, Zoran Bilić je bio jedan od najpoznatijih majstora u Sarajevskoj zoni 70-tih godina. A, o njegovim majstorijama na parketu i asfaltu sačinio sam priču na portalu kojeg čitate. Da ne zaboravim, da je na školskom igralištu u Briješću igrao i to dobro, Džekin otac i naš jaran iz tog vremena Midhad. Ali, svugdje smo se razasuli. No, i danas smo dobri jarani, kad se čujemo i vidimo. I, još uvijek, ovdje u Kelnu, sanjam Briješće i svu svoju raju.
Napisao: Zdravko Lipovac
FOTO ALBUM:
FIS-GOL TIM
02.08.2023.