Biografija
Jesenković je rođen 17. februara 1943. godine u Rogatici. Iako je u nekoliko navrata bio priključen prvom timu u finišu sezone 1964/65., prvi zvanični nastup u bordo dresu upisao je tek u prvom kolu naredne sezone. Pruženu priliku je u potpunosti iskoristio i odmah se nametnuo u standardnog člana odbrane, odigravši 31 meč u sezoni. Naredna sezona donijela je najveći uspjeh u historiji kluba. FK Sarajevo je postao šampion Jugoslavije, a Jesenković je ponovo bio među najstandardnijim prvotimcima. Dres Sarajeva je nosio sve do kraja 1971. godine, kada prelazi u Jedinstvo iz Brčkog. Dres Sarajeva je nosio u 161 zvaničnoj utakmici, te je pri tome postigao 1 gol. Računajući i nezvanične utakmice, Jesenković je upisao 256 nastupa za FK Sarajevo.
Po završetku igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu, a većinu trenerske karijere proveo je upravo na svom Koševu gdje je radio u stručnom štabu prvog tima, ali i sa omladinskim kategorijama. U sezonama 1998/99. i 2001/02. u nekoliko je navrata predvodio prvi tim sa klupe. Najprije je u finišu sezone 1998/99. zamijenio Nermina Hadžiahmetovića koji je podnio ostavku tri kola prije kraja prvenstva. Sa Sarajevom je tada uspio eliminisati Željezničar u polufinalu Kupa BiH, ali je u finalnom meču poražen od visočke Bosne na Koševu. Potom je tri godine kasnije zbog zdravstvenih problema Fuada Muzurovića također bio u ulozi trenera. Ukupno je kao prvi trener vodio ekipu u 8 zvaničnih mečeva
ŠAMPIONI
FK Sarajevo je na Koševu 02.07. 1967 godine savladalo Čelik rezultatom 5:2 i postalo prvak Jugoslavije.
Bila je to prva titula koja je stigla u BiH. Sjajni nastupi bili su inspiracija navijačima da se tada pjeva: “Dva Boška na dva ćoška, Musemija u sredini za pobjedu ne brini”.
Generaciji koja je Bordo timu donijela prvi trofej u historiji u sezoni 1966./67., igrala finale Kupa maršala Tita, odmjerila snage sa slavnim Manchester Unitedom u tadašnjoj Ligi šampiona.
Dres Sarajeva tada su nosili: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Sead Jesenković, Milenko Bajić, Fahrudin Prljača, Boško Prodanović, Sreten Šiljkut, Vahidin Musemić, Stjepan Blažević, Boško Antić, Dragan Vujanović, Boro Beatović, Anton Mandić, Sreten Dilberović, Osman Maglajlija, Miodrag Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica), Svetozar Vujović i Refik Muftić.
Prvi šef sruke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac, a igrao je utakmice prve polusezone. U sezoni 1966/67 Sarajevo je imalo 18 pobjeda, 6 remija i 6 poraza. Gol razlika bila je 51:28. Drugo mjesto pripalo je Dinamu, dok je treći bio beogradski Partizan.
Ključni detalj desio se u Zagrebu kada je Bordo tim odigrao 0:0 protiv konkurenta Dinama. U posljednjem kolu Sarajevo je na Koševu pred punim tribinama dočekalo Čelik koji je već bio ispao. No, Zeničani su, vjerovatno motivisani od Dinama, igrali maksimalno. Umalo nisu iznenadili tim sa Koševa.
Poveli su 2:1, ali je na kraju Sarajevo slavilo 5:2. Vahidin Musemić je postigao tri gola na toj utakmici.
Nakon utakmice sreći nije bilo kraja….
Redovno obilježavanje istorijskog datuma
Kapiten prve šampionske generacije Fudbalskog kluba Sarajevo, Mirsad Fazlagić, pozdravio je prisutne i najavio biranim riječima najstariju živu legendu kluba, Seada Jesenkovića koji je rođen 1943. godine.
“Velika mi je čast što je sa nama večeras najstariji veteran našeg kluba, Sead Jesenković, naš “Lav”. Nije to samo nadimak našeg Seje, već i riječ koja ga opisuje i kao fudbalera i kao čovjeka”, rekao je Fazlagić uz poruku za sve uposlenike i navijače Fudbalskog kluba Sarajevo da je ovo još jedan znak da je klub krenuo u novu eru.
Sa ponosom mogu reći da su nakon dužeg perioda jednom druženju prisustvovali igrači iz brojnih proslavljenih generacija našeg voljenog kluba. Sarajevo se vraća na staze stare slave, zahvaljujući radu i naporima ljudi iz kluba koji su učinili sve da vrate osjećaj zajedništva svima nama koji volimo ovaj klub”, zaključio je Fazlagić.
Popularni „Lav“ je dobio i poseban dres sa brojem 75 na koji su se potpisali svi prisutni fudbalski majstori Kluba, a uručio mu ga je još jedan od legendi kluba, Fuad Muzurović, saopćeno je iz Pres službe FK Sarajevo.
Samo je jedan LAV
Piše: Senad Kreso
Nadimci se dobivaju sasvim slučajno i iz najbanalnijih mogućih razloga. Svrha davanja nadimaka je prepoznavanje osobe tj necega sto je karakteristično za tu osobu. Ne može svako imati nadimak LAV Ne možeš svakome kada ga sretneš reći :” djesi ba Lave” .Taj nadimak dobije samo profil čovjeka koji ima veliko srce i nesebičan odnos prema ljudima.
Kao navijač Sarajeva za Seju sam saznao kada je igrao za šampionsko Sarajevo. Tačnije , godinu dana prije osvajanja titule. Zbrisao sam sa posljepodnevne nastave u II gimnaziji i otišao da gledam trening Sarajeva koji se održavao na terenu “medju tarabama”, sadašnje mezarje nastalo u ratu. U igri, igrači se zivkaju, Antara, Dajdža…. ali jednog su zvali Lav. Seju Lava detaljnije sam ga upoznao 74. kada sam iz UNIS a prešao u Jedinstvi Brčko gdje je Sejo vec igrao dvije sezone. Dosao je iz FK Sarajevo za koje je odigrao preko skoro 200 prvoligaskih utakmica. Imao je 32 godine ali jos uvijek je dobro igrao i sto je najvaznije dobro trenirao. To naglasavam jer vecina sportista kada iz veceg grada i veceg tima predje u manji klub i manji grad onda se pocne ponasati kao zvijezda i igra i trenira samo na iskustvo. E, to nije bio slucaja sa Sejom jer nadimak LAV kao karakterna crta mu to nije dozvoljavao. Igrao sam sa njim sljedeće tri godine. Pamtim jedan slucaj kada smo igrali protiv FK Novi Sad, druga liga Zapad. Tadasnji trener Jedinstva Brčko, srbijanac Kačunkovic pod pritiskom jednog starijeg igrača koji je šelio igrati libera (Sejino standardno mjesto) i na iznenadjenje svih nas postavi Lava da igra zadnjeg veznog. Sejo to prihvati bez pogovora i odigra maestralno utakmicu koju smo dobili.
Poslije igračke karijere posvetio se trenerskom poslu i sto je interesantno nikada nije mogao sebi obezbjediti trenersko mjesto u Sarajevo koje bi mu omogucilo bolju trenersku afirmaciju nego sto je imao. Jednostavno receno bio i ostao prepošten zbog čega nije napravio više kao trener.
Dodje rat, agresija na BiH, opkoljeni u Sarajecu a Lav i ja zajedno u sječu drva više Buća Potoka, ispod Žuči. Ustvari ne u drva nego vadjenje panjeva sto je ostalo od drvosjeća prije nas. Tamo gdje je stanovao, imao je kraj zgrade bašču od koje sam i ja imao koristi. Tokom rata bio je jedan od trenera koji su saćuvali mladje generacije fudbalera FK Sarajevo radeći sa njima u Skenderiji i pred kraj rata na pomoćnom terenu stadiona Koševo.
I poslije rata ostao je vjeran svome klubu te radio u omladinskim pogonima FK Sarajevo i pred penziju kao savjetnik u Akademiji FK Sarajevo. Dobri Sejo, zvani Lav je nadimak koja ga opisuje i kao fudbalera i kao čovjeka. Kada negdje u gradu, u Ferhadiji ili Titovoj, čujete nečije obraćanje : ” Djes’ ba Lave” budite sigurni da je prozvani Lav, Sejo Jesenović.
FOTO ALBUM:
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 12.11.2023.