Fudbal kao društvena pojava, a najvažnija sporedna stvar u muškim životima, pojavio se u Sarajevu davne 1910. godine. Prvu loptu, kojom se šutala prva utakmica, donijeli su maturanti Prve gimnazije Feodor Lukač i Emil Najšul. Sa prvom zakotrljanom loptom, isti učenici su osnovali i prvi nogometni klub.
Fudbal je postao ”zaraza”, svi su ga voljeli igrati. Igrao se svagdje na ulici, u parku, prije i poslije nastave, na velikom odmoru, na……. Igrao se na malim ograničenim prostorima i uvijek je imao svoj igrače i svoje navijače ili kako se to danas moderno kaže ”fanove”.
Početak fudbala je uvijek bio (u cijelom svijetu, pa time u Sarajevu) na malim prostorima, pa se može reči da je mali fudbal preteča velikog fudbala, a koji nije nikada dostigao isti tretman u sportu kao veliki fudbal.
Mali fudbal su voljeli svi; bilo da su igrali, gledali, navijali itd., ali sve to nije bilo službeno organizovano, za razliku od velikog brata zvanog veliki fudbal. Veliki fudbal je uvijek bio organizovan kao savez, kao liga, kao … i to mu je davalo izgled ozbiljnosti i profesionalnosti, a sa tim je dobijao i na ugledu i popularnosti.
Zbog ovih razloga, neorganizovanosti prije svega, iako omiljen medju rajom mali nogomet nije dugo vremena imao svoje mjesto u službenoj porodici sportova.
Igralo se sa zadovoljstvom za sebe, za raju, za firmu, za školu,…. ali nikada službeno za ono što nosi oznaku FK ili NK. Ne rijetko su i sudije, svojom površnošću, doprinosili toj skromnijoj slici malog fudba jer su sudili u civilnim odijelima, primjenjujući neka svoja pravila koja su proizlazila iz velikog fudbala.
Trebalo je da prodje sedamdesetak godina od ”prve šutnute lopte” u gradu, pa da se počne raditi nešto ozbiljnije oko davanja službene forme ovom ”starom”, a tada (kod nas) još nepriznatom sportu kao službenoj sportskoj disciplini.
Tih godina grupa zaljubljenika malog fudbala sa bazom u Privrednoj banci, predvodjeni g. Muzurović, Nezirhodzić, Kovačević i dosta drugih čija sam prezimena nažalost zaboravio odlučila je da mali fudbal stavi u neku ”zakonsku sportsku formu”, koja će konačno dati profesionani nivo malom fudbalu koji mu zasluženo pripada.
Borba je bila zahtjevna i puna iskušenja, ali se dobrim dijelom uspjelo, jer su neki naredni turniri (prije svega nezaboravni FIS-GOL) imali profesionalnu formu, a pojedini organizatori raznih turnira počeli su medjusobno da saradjuju i prave neku formu udruženja. To je bilo ”TO”, baza na koju se kasnije sve dogradilo, pa se i dan-danas ”radi na tome” tj. kompletnom priznavanju jednakosti velikog i malog nogometa.
Autor ovog teksta je bio registrovani igrač velikog fudbala i neregistrovani igrač malog fudbala, ali je volio jednako da igra oba sa istom ljubavlju.
Da se ne bi ovaj tekst završio sam ”birokratskim” nabrajanjima imena i dogadjaja, pisac će pokušati da opiše jedan malo neobičan gradski teren za mali fudbal, na kojem je on kao srednjoškolac odigrao svoj prvi malonogometni turnir davne 1967 godine. Ovaj tekst je dobra prilika da čitaoci malo ”bace pogled” kako to funkcioniše kada se nema profesionalni pristup malom fudbalu.
Na mjestu današnjeg KSC Skenderija, bio je stari sportski centar Skenderija (na slici) koji je pored drugih terena imao i teren za mali fudbal. Taj teren za mali fudbal, je bio stješnjen izmedju velikog terena i padina Trebevića tj, dijela grada zvanog Soukbunar. (Iako je sitno i u daljini vidi se taj teren na slici, iza gola na južnoj strani)
Podloga terenu je bila crna šljaka i tu je već počinjao ”nesporazum” i nedostatak pravila. Neki (rijetki, ali ih je ipak bilo) su igrali u kopačkama sa kramponima, a većina u običnim Borovo patikama. To nije bilo uredu, ali nije bilo nikakvih strogih pravila, pa sudija nije mnogo insistirao da dotični igrač u kopačkama, skine iste.
I golovi su bili malo neobični, mjerili su 5m širine i 2m visine. (ni veliki fudbal 7,24m i 2,44m ,ni mali uobičajeni golovi 3m sa 2m). Sam teren je bio neobično dug (od korner zastavice gola do druge zastavice, cca 50m) i prilično uzak, sa tim da se jedna strana završavala u brdu, bez linije odnosno sa slobodnom sudijnom procjenom virtuelne aut linije.
Ova širina slobodne sudijske procjene, dozvoljavala je ponekada da se lopta ”odbija” od brda i vrati u igru, po sistemu ima (ili nema) odbije kako se u malim dvorištima uvijek svadjalo, ima (ili nema) golova iz ”odbije” (sa odbijom tj, odbijanjem od zid).
Mnogo godina kasnije, gledaću u Americi, mali fudbal u hokejaškom igralištu u kojem je bilo više ”odbije” nego same igre. Zvijezda ovog malog fudbalu u Americi bio je nekada poznati igrač FK Hajduka Slaviša Žungul.
Markiranje terena bilo je po slobodnoj procjeni ”jare”, koji je markirao po svojoj procjeni nekakav ”devetarac” (pravougaoni) sa bijelom tačkom za penal. On je to objašnjavao matematikom, govoreći da je sedmerac (penal) na golu 3×2, a jedanaesterec na golu 7,24×2,44, pa je shodno tome, ”na njegovu pamet”, penal za gol 5×2 ”deveterac”.
Možda mu je matematika i bila dobra, ali je evidentno da nije bilo nikakvih pisanih pravila za tu vrstu malog nogometa.
Sam teren je bio, bogami, povelik pa se u polju igralo sa šest igrača, obično tri naprijed i tri pozadi.
Za razliku od ovog turnira, igrao sam i na turniru na Hridu gdje je teren tako mali da se igra sa četiri igrača. Iskreno mislim da je i to previše (puno igrača, a teren mali) i da je tom terenu više odgovarala igra tipa; golman plus tri igrača.
Aut se izvodio, zavisno do sudije, nekad nogom, a nekad rukom, kao u velikom fudbalu.
Ovo je bila priča iz istorije sarajevskog malog fudbala, priča koja govori o raznolikosti gradskog malog fudbala (zavisno od terena i prilika). Ona je, za mene, puna topline i radosti, ali ipak govori o dugogodišnjoj potrebi davanje legitimne forme ovom dragom sportu.
Bez profesionalne organizacije i pratećih ”papira” to nije pravi sport, nego samo zabavna igra za raju. Ima i to svoje slobode i ljepote, ali na rekreativnom fudbalu.
Mali fudbal iznad svega zaslužuje svoje priznanje kao oficijelni sport, možda jednog dana i olimpijski, i zato cijenim i podržavam sve one koji su sebe ulagali i danas ulažu da mali fudbal dobije svoj pravi, domaći i internacionalni, status.
Autor: Mirza Hasanefendić
FIS-GOL TIM
13.05.2023.