Nevidljive bosanskohercegovačke sportašice

Sportske rubrike bez uspješnih sportistkinja

Piše: Medina Mujić

Sportistkinje kontinuirano ostvaruju zavidne rezultate na međunarodnim takmičenjima u košarci, fudbalu, odbojci, džudou, karateu i brojnim drugim kolektivnim, ali i individualnim sportovima, iako su državna ulaganja u ženski sport skoro nepostojeća u BiH.

Rijetki/e su one/i koji/e bez velikog razmišljanja mogu ponuditi bar pet imena uspješnih sportistkinja. Sama činjenica da nam je teško nabrojati uspješne žene u sportu (ali i u drugim oblastima) vodi do zaključka da je ženski sport u Bosni i Hercegovini bez sumnje marginaliziran i da rezultati koje žene u gotovo svim sportovima postižu teško nalaze svoje mjesto u bh. medijima. Nedostatak sistemske podrške, kao i činjenica da se i sponzori rijetko odlučuju podržati ženske sportske timove – jedan je od razloga zbog čega i javnost o njima vrlo malo zna.

Uzroci nedostatka pažnje prema ženskom sportu su različiti, ali zasigurno imaju utemeljenje u patrijarhalnom društvu koje po defaultu smatra da ženama nije mjesto u određenim javnim sferama u koje, između ostalog, spada i sport. Stereotipno oslikana bh. žena je kućanica, domaćica, majka i rotkinja te uz takve uloge teško da se može posmatrati i kao košarkašica, fudbalerka, odbojkašica, karatistkinja i sl.

Međutim, tradicionalni društveni stavovi nikako nisu opravdanje za nepostojanje žena sportistkinja. One su tu, oko nas – i postižu nevjerovatne uspjehe.  Fenomenalne, fantastične i uspješne, SUPER žene poput:

Džudistkinje Larise Cerić – najbolja sportistkinja Bosne i Hercegovine nekoliko godina zaredom;

Tuzlanka Nefisa Berberović – veliki dragulj bh. tenisa;

Ivana Vlaić – fudbalerka koja kaže: „ Osvojila sam sa svojim klubom titulu prvakinja BiH 12 puta. Sa Ženskim nogometnim klubom SFK 2000 sam, kao kapitenka tima, deset puta nastupala u UEFA Ligi prvaka za žene, od čega dva puta u završnici, tj. među 32 najbolje ekipe u Evropi. Nastupala sam za juniorsku i seniorsku reprezentaciju BiH.“

Ilma Kazazić – prva bh. paraolimpijka u alpskom skijanju;

Dragana Seferović – mlada i entuzijastična sportistkinja, sa dvije srednje škole želi postati uspješna balerina;

Dajana Dangubić – najuspješnija dizačica tegova u BiH;

Emina Hadžiahmetović (stolni tenis) – drugo mjesto na Balkanskom prvenstvu ekipno i treće mjesto na Balkanskom prvenstvu pojedinačno;

Dijana Huskić (bodybuilding) – prvakinja BiH;

Rahima Zukić (atletika) – prvakinja BiH;

Amina Kajtaz je trenutno najbolja plivačica u BiH;

Lejla Tanović – osvojila je Balkansko prvenstvo održano u Crnoj Gori. Ona je peterostruka državna prvakinja, dvadesetdvogodišnja bh.biciklistkinja. Mlade žene poput Lejle, motiv za uspjeh pronalaze u svojoj odlučnosti i ljubavi prema sportu. Lejla je izjavila: „Na pripremnim utrkama za Balkansko prvenstvo sam pokazala jaku formu i znala sam da mogu doći do medalje. Ipak nakon dvije srebrene medalje iz protekle dvije godine s Balkanskih prvenstava naš cilj je bio zlatna medalja.“

Osim individualnih uspjeha bosanskohercegovačkih sportistkinja, mnoge od njih su jednako uspješne i u timskom sportu, igrajući za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i na taj način ostvarujući zavidne rezultate u državi, ali i van njenih granica. Bosna i Hercegovina je bogata postojanjem ženskih reprezentacija u različitim sportskim oblastima, kao što je: ženska ragbi reprezentacija, ženska fudbalska reprezentacija, ženska odbojkaška reprezentacija, ženska rukometna reprezentacija, ženska košarkaška reprezentacija i druge.

Osim toga, postoji i  vrlo uspješan paraolimpijski ženski klub Bambi iz Sarajeva, koji predstavlja Šefika Skorupan – predsjednica Ženskog košarkaškog kluba u kolicima. Ona je nositeljica najbolje sportske radnice u 2014./2015. godini.

Ove žene donose pobjede u BiH i izvan nje, i ostvaruju vrhunske rezultate. Međutim, u sportskim rubrikama, priče o njihovim uspjesima rijetko ćete naći. Medijska izvještavanja su sklonija forsiranju oblikovane stereotipne slike o ženi, tako da je skoro kompletan dio medijskog prostora fokusiran isključivo na izvještavanje o muškom sportu i rezultatima koji su često daleko slabiji.

O ovoj i uopće o situaciji u kojoj se ženski bh. sport nalazi govorila je direktorica Košarkaškog kluba Jedinstvo i trenerica Mara Lakić Brčaninović koja se također pita zašto je takva društvena kolektivna svijest da se više forsira muški od ženskog sporta, ocjenjujući da je teško objasniti zašto žene i muškarci nemaju isti tretman.                                        Složila se s tim da je lakše u ženskom sportu napraviti vrhunski rezultat jer je u muškom mnogo veća konkurencija. Kazavši da u BiH nema sluha za ženski sport, prisjetila se da je u vrijeme kada je i sama igrala košarku slučaj bio potpuno drugačiji. Država se bolje brinula za sportistkinje/sportiste i bila je prednost baviti se sportom.

„Klubovi nisu mogli propasti iako niste mogli ni mnogo zaraditi, ali ste bili pripremljeni za život koji vas čeka i pravili smo vrhunske rezultate. Sve je to malo drugačije u ovom vremenu. Teško je praviti vrhunske rezultate jer sistem nije uređen, nemamo čak ni adekvatan pravi zakon o sportu“, kaže ona.

Međutim, bitno je napomenuti da je poslanica Maja Gasal Vražalica predložila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu u Bosni i Hercegovini u kojem se donosi više odredbi koje izjednačavaju prava muškaraca i žena, kao i zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu kada je u pitanju sport. Tako uvodi pojmove rodno osjetljivog budžetiranja, ravnopravne zastupljenosti spolova u Vijeću za sport, te uvodi odredbe koje bi trebale da otklone diskriminaciju u donošenju Strategije razvoja sporta.

Lakić Brčaninović navodi da Zakon o sportu možda postoji na papiru, ali nije implementiran. Još uvijek nije jasno definisano šta to treba država da podržava i koji su to sportovi.

Ona je stava da sportisti/kinje koji/e naprave vrhunske rezultate trebaju imati neke povlastice; osiguran radni staž, kako je ranije bilo riješeno, a kao jedan od načina za to navela je da se od zaposlenih odvaja simboličan postotak za sport što je također prije bio slučaj.

„Tako bi bilo mnogo lakše državi, građani/ke ne bi imali ništa protiv, a situacija u sportu bila bi mnogo bolja. Ima novaca, ali se sredstva ne preusmjeravaju kako treba“, kazala je.

Osvrnula se na finansijsku situaciju u bh. ženskim sportskim klubovima, kazavši da oni jako teško opstaju jer se muški sportovi više finansiraju i imaju veliku prednost u odnosu na ženski sport.

Podvukla je da se u Bosni i Hercegovini nerijetko dešava da se određene institucije moraju uvjeravati u to da je u BiH potreban i ženski sport. „Sve to se mora proći, a u isto vrijeme BiH ima mnogo talentovanih sportistkinja koje prave rezultate te je stoga potrebno samo malo urediti ovu oblast posebno jer su sportisti/kinje najbolji/e ambasadori/ce države.“

Uz sve ovo, Lakić Brčaninović ističe da je za nju sport ipak veliko zadovoljstvo, jer se, posebno u kolektivnom sportu, razvijaju timske vještine, ali i stječu prijateljstva za cijeli život. Sport je, kaže, nešto najljepše što se može dogoditi u životu, a ako uz to ostvarite zapažene rezultate to je nešto što se ne može kupiti novcem, to se radi za sebe.

Nadalje dodaje da sport oplemenjuje ljude, daje drugačiji pogled na život, ali i jača, te je sport za nju nešto čime bi se svi trebali baviti, pa čak i ako je u pitanju rekreativno bavljenje sportom.

„Ono prijateljstvo koje se stekne kroz sport od neprocjenjive je vrijednosti, to je bogatstvo s kojim živite cijeli život i koje vas krasi. Stoga preporučujem svim ženama da se bave sportom vrhunskim ili rekreativno, ali da upražnjavaju sport“, poručila je direktorica Košarkaškog kluba Jedinstvo i trenerica Mara Lakić Brčaninović.

Zanemarenost ženskog sporta od strane države ne ogleda se samo u predstavljenoj slici košarke, već se odnosi i na sve grupne i individualne sportove. Nadležne institucije pokazuju malo intersa za ženski sport, što predstavlja jedan od razloga odlaska sportista/kinja  iz Bosne i Hercegovine koje/i nerijetko ostvaruju zavidne rezultate igrajući za strane klubove ili pod drugim zastavama. Krajnje je vrijeme da nadležne institucije, ali i politički lideri/ke pokrenu ozbiljne akcije u smjeru pozitivnih promjena u bh. sportu. Stereotipima i diskriminaciji po bilo kojem osnovu nije mjesto u sportu, a fair-play bi trebala biti mantra svih onih koji sport i zdrave životne stilove smatraju prvom najvažnijom sporednom stvari u životu. Impozantni rezultati koje ostvaruju naši/e sportisti/kinje su razlog da nadležne institucije detaljnije pokažu interes za ovu problematiku bez uticaja stereotipa i diskriminacije jednih prema drugima, jer talenat koji posjeduju bh. sportisti/kinje u svim kategorijama je bogatstvo i posebnost ove države.

Piše: Medina Mujić

 

FIS-GOL TIM

01.09.2022.

 

Nedavno objavljeno