Rodjen 13.10.1960 Sarajevo. Ekipa za koju sam nastupao na Fis – Golu Sedrenik a veliki nogomet sam igrao od 1969 do 1975 pioniri i junior FK Ssarajevo, od 1975 do 1979 junior FK Sedrenik. Za one koji me znaju u juniorima Sedrenika igrao od 15 do 18 godine, znaci 4 godine i svake godine bio prvi strijelac lige. Igrao sam na poziciji centarfora.
Za mene je najveci uspjeh u to vrijeme bio polufinale kupa marsala Tita sa juniorima Sedrenika protiv Radnickog iz Gorazda 1978 godine. Polufinalnu utakmicu na pomocnom stadionu br 2 na Kosevu posmatralo preko 1000 ljudi. Utakmica je zavrsena nerjeseno 2:2 i poslije produzetaka rezultat je ostao isti. Oba pogodka iz igre za nas tim postigao sam ja ali sam poslije prilikom izvodjenja penala promasio odlucujuci penal. Da, to je ujedno dogadjaj koji mi je ostao najvise u sjecanju.
Na turniru Fis_Gol sam ucestvovao nekoliko puta a koliko se sjecam prvi put 1986 godine. Ekipa za koju sam igrao nije imala neki znacajan uspjeh. Pored toga mi smo u FIS-u igrali memorijalni turnir Fadil Pasalic.
Sto se tice stranice redovno je pratim i vec sam video mnoga imena i likove kojih se sjecam sa velikom nostalgijom. Svaka vam cast za ovaj list i samo nastavite ovako. Puno je lijepih detalja kojih se sjecam sa velikim zadovoljstvom, u svakom slucaju.
Trenutno zivim i radim u Koloradu, USA. Ovdje sam vlasnik fudbalskog kluba fcbihco koji se takmici u prvoj koloradskoj ligi. Takodje, radim i sa omladinskim selekcijama americkog profesionalnog tima Colorado Rapids.
Slika mog fudbalskoga kluba koja je nastala 2011 godine, na najvecem koloradskom stadionu. Klub se takmici u prvoj amaterskoj ligi kolorada a klub je osvojio sve sto se moze osvojiti u Americi. Pobjednici kupa drzave –Colorado, pobjednici nacionalnog kupa -prvaci sjeverne amerike u amaterskom sokeru, pobjednici latino americkog kupa i prvaci mnogobrojnih turnira sirom Amerike. Klub nosi naziv Bosne i Hercegovine a uglavnom nastupa u dresovima nase drzavne reprezentacije. Mnogi nasi fudbaleri su dobili sportske stipendije sirom Amerike a neki od njih su ostvarili i profesionalne karijere. U mom timu nastupaju momci iz svih krajeva bivse Jugoslavije kao i fudbaleri sa srednjeg istoka i Evrope, evo imena nekih od njih: Murat Alibasic -trener i vlasnik – Kadir Purdic asistent, inace zvornicanin, Maid Redzic zvornicanin, Samir Hotic Sanski Most, Sasa Popovic Bihac, Dragan Levic Novi Sad, Kenan Bisic Sarajevo, Mirza Karasalihovic Bijeljina i Armin Nezirevic Sanski Most.
Za kraj mogu reci da sam posle zadnjeg teksta o nasem Ziji Svrakicu legendi, malih i velikih terena pomislio kako bih bilo fino da se manifestacija fis gol prosiri i na dijasporu, jer siguran sam da sirom svijeta ima mnogo onih koji su gradili sportsku istoriju naseg grada. Da se turniri pod istim nazivom pocnu organizovati i van zemlje sto bih nam omogucilo da da ocuvamo ovu dobru ideju. Da je mozda jos vise unaprijedimo, naravno sa nasom maticom u Sarajevu, gdje je manifestacija i zapocela.
Zelio bih da pozdravim svu moju raju iz tih lijepih vremena, koji me poznaju. Poseban pozdrav mojim sedrenicanima!
Treće generacije će izgubiti identitet
Prije svega, zelim da vas pozdravim iz daleke Amerike da vam jos jednom cestitam na vasem dosadasnjem radu i na svemu onome sto ste cinili da bih na neki nacin sacuvali istoriju nase sporta gradskih i BiH legendi, malih i velikih terena.
Cestitke i na ovome sto danas radite a to je nesumljivo pokusaj razbijanja barijera izmedju domovine i dijaspore, kao i pokusaj jaceg uvezivanja dijaspore i domovine u svim segmentima zivota.
Ja cu pokusati da odgovorim na neka vasa pitanja prvenstveno sa aspekta sporta obzirom da je to moja profesija a mislim da kroz prizmu sporta mozemo slobodno donositi zakljucke i o drugim drustvenim, umjetnickim, politickilm i drugim oblicima relacija izmedju dijaspore i domovine.
Po nezvanicnim statistickim podatcima na prostoru Sjeverne Amerike i Kanade zivi oko 400 000 nasih ljudi sa prostora BiH. Nasi ljudi ovdje u Americi imaju rejting izuzetno uspjesnih ljudi. Ogroman broj biznismena, veliki broj edukovanih ljudi, koji obavljaju mnogobrojne znacajne poslove na veoma odgovornim funkcijama od drzavnickih poslova, pa preko ljekara, inzinjera, advokata, sudija, sportskih radnika, pa sve do obicnih ljudi. Vrijednih radnika, sofera i ljudi sa drugim profilima radnog angazmana.
Jedno je sigurno, Bosanci i Hercegovci imaju i veoma dobro cuvaju svoj identitet, koji veoma uspjesno prenose na drugu generaciju, uglavnom svoju djecu. Svi ti ljudi na izvjestan nacin pate i osjecaju veliku nostalgiju za domovinom. Svi ti ljudi dolaze cesto u domovinu unoseci enormne kolicine novca u domovinu kao i kroz mnogobrojne druge transakcije.
Moram priznati da barijere izmedju dijaspore i ljudi u domovini su veoma duboke. Razlozi za te podjele mogu biti razlicite. Pocevsi od obicne ljubomore, koja je izazvana losom ekonomskom situacijom u nasoj drzavi. Tako da se dijasporcima uglavnom raduju clanovi najuze obitelji, trgovci i biznismeni, dok je obican narod isfrustriran stanjem u drzavi sto se reflektira na odnose sa dijasporom.
Da budem iskren ima dosta i dijasporaca koji svojim bahatim ponasanjem, rasipanjem novca, pokazivanjem nekakve moci doprinose takvim odnosima.
Kada je u pitanju odnos nasih vlasti prema domovini tu je situacija sasvim drugacija. Ocigledno da predstavnici vlasti nemaju nikakav plan niti program za saradnju sa ljudima iz dijaspore. Mnogo je tu razloga a najveci razlog je upravo ta bojaznost za svoje vlastite polozaje u drustvu, gdje vec vise od 20 godina uzivaju sve beneficije zivota na visokom levelu. Oni su svjesni da danas u dijaspori imamo ogroman broj mocnih ljudi skolovanih ljudi, velikih biznismena, koji bih u datom momentu mogli pokvariti njihovu idilu. Mislim da je tu i najveci problem, jer da nije ovog nakaradnog sistema u drzavi dijaspora bi mogla da pokrene ogromna ulaganja, ogromne investicije, te da bude od ogromne pomoci u izgradnji modernog drustva. Naravno to je u ovom momentu nemoguce. Vladajuce stranke nikada nece prihvatiti nista sto nije zaceto njihovim nakaradnim idejama.
Moj zakljucak. Definitivno dijaspora u Americi je u potpunosti zapostavljena a kada je u pitanju identitet nasih ljudi u dijaspori on je u ovom momentu veoma izrazen ali se bojim ukoliko se ovakav trend nastavi nase trece generacije ce izgubiti identitet i asimilirati se u Americko drustvo.
Kada je u pitanju sport, tu smo takodje u potpunosti zapostavljeni od strane nasih sportskih radnika u drzavi a posebno od strane nogometnog saveza koji u potpunosti odslikava stanje u svim sverama drustvenog i politickog stanja u domovini.
Budite mi pozdravljeni i hvala na pozivu da ucestvujem u vasem radu.
Murat Alibašić, Sarajlija sa dugogogodisnjim trenerskim stazom u Americi.
Denver, USA
FOTO ALBUM:
FK Sedrenik 1978, sa desna na lijevo stoje : Murat Alibasic, Tadic Miomir, Imamovic Senad – Cicak, Fazlic Fahrudin, Zilic Mehmedalija, Pasic Meho, Kovac Emir – Gera, Boro Trajkovic – trener. Cuce: rahmetli Rasim Ajanovic – Ajan, Salihagic Edib, Tokaca Vehbija, Hamzic Mehmed, Katica Abid i Hadzic Dzevad – Dzeki
Slika mog fudbalskoga kluba koja je nastala 2011 godine, na najvecem koloradskom stadionu
FIS-GOL TIM
26.11.2023.