Miralem Haseta zvani Mica, rodjen sam 1962 god. Na turniru u Fisu igrao sam nekoliko godina sa najmanje 5-6 ekipa. Igrao sam tri Fis turnira za fabriku porculana iz tadasnje Lukavice , zatim dva turnira za kafe Didi. Dva turnira za Mjesnu zajednicu Mejtas i na kraju sam igrao za neku piceriju sa Marijin Dvora ali se nazalost ne mogu sjetiti imena picerije. U tim ekipama su igrali pravi majstori malog fudbala tada. Fudbalsku karijeru sam zapoceo u Pofalickom 1974 kao junior i tu sam igrao par godina pod trenerskom palicom Muje Mehicevica a o tome zelim posebno da pisem.
Moje dobre igre u FK Pofalicki su primjetili strucnjaci iz Famos Hrasnica i u jesen 86 potpisujem ugovor sa Famosom koji je tada igrao u drugoj ligi zapad koja je bila veoma jaka i u toj grupi su igrali 6-8 ekipa bivsih prvoligasa stare Jugoslavije. Famos je bio vrlo jak tada i imali su dobre igrace kao na primjer: Ibrahimovic, Novakovic, Todorovic, Galijasevic, Lusic, Kukavica, Dubljevic, Hosic, Dzapic, Vlaski, Meseldzija, Zarkovic, Gadjo, Lihovac, Jokic, Smajic, Cosic mladji i jos neki i sve su to bili jaki igraci koji su prosli mnogo klubova i dobru fudbalsku skolu kao juniori. Trener je bio tada Miralem Ibrahimovic Lala i u tih 6 godina mog boravka u Famosu izmedju ostalog vodili su ekipu jos treneri kao sto su: Zejnilovic, Jasenkovic, Smajlovic, Musovic, Cosic Asim. Bile su to lijepe godine u Famosu i odigrao sam oko 150 – 200 utakmica za Famos. Neki znacajan uspjeh nismo postigli ali bili smo tu oko sredine na tabeli. To je bio moj vrhunac karijere iako sam imao vecih ambicija ali nazalost se nisu ostvarile.
Godine 91 se vracam u Pofalicki gdje je bio trener Josip Cilic Cipe i igrao sam dvije sezone i onda vec 92 kad sam razmisljao da napustim fudbal dobijem dvije ponude vani u Svedskoj i Islandu. Odlucim se za Island zato sto je tu vec igrao par mjeseci a i preko njegove preporuke da dodjem na Island moj dugogodisnji prijatelji jedno vrijeme saigrac u Pofalickom a inace bivsi golman FK Sarajevo Hajrudin Cardaklija tako da se nisam mnogo dvoumio. Mislili smo ostati na Islandu pet mjeseci i posle toga se vratiti u Sarajevo ali posle toga svega sto se desilo kod nas u Bosni, evo preko dvadeset godina smo ovde i nije nam lose. Igrao sam ovde u prvoj, drugoj i trecoj ligi i postigao sam dobre rezultate sa ekipama i godine 2002 prestajem se aktivno baviti fudbalom i pocinjem sa sudjenjem i tu sam jos i danas kao savezni sudija. Ono sto kazu ne moze se otici od fudbala tek tako poslije toliko godina bavljenja i igranja. Zivim sa porodicom na istoku Islanda u jednom malom gradicu. Dobro nam je radimo i tako.
Veoma mi je drago da sam eto stupio u kontakt i vidio stare prijatelje sa malih i velikih terena na slikama vaseg portala. Naravno kad odlazim na odmor u Sarajevo stupim u kontakt obavezno sa svima onim koji su igrali sa mnom ili protiv mene, izmjenimo iskustva i sjetimo se starih, dobrih fudbalskih vremena. Ovim putem htio bi se zahvaliti vama i vasoj web stranici sto ste mi omogucili da napisem nesto o tom fudbalskom dobu kad se igrao jak i dobar nogomet u Sarajevu i mali i veliki. Samo nastavite i ja vam cestitam na tome.
A sto se tice malog nogometa sa ekipom Didija sam postigao najveci uspjeh kad smo osvojili drugo mjesto posle poraza od Verone i tu sam sliku upravo danas vidio i napisao sam imena igraca koji su tada bili u ekipi i bilo mi je drago podsjetiti se tih lijepih dana malog nogometa u Fisu, koji cini mi se bio jedan od najjacih malonogometnih turnira prije rata u Jugoslaviji. Jake ekipe po obicaju, dobre posjete na utakmice i ambijent koji Sarajevska raja naprave u Fisu se nikada ne zaboravlja.
Sjecam se jednog interesantnog detalja u Fisu. Naime igrala se utakmica izmedju Verone i Vrbanjuse u cijoj ekipi je igrao legenda Vrbanjuse Braco gumena glava (tako eu ga zvali) a na drugoj strani za Veronu izmedju ostalih je igrao te godine Zeljin ex igrac Refik Sabanadzovic. U jednom momentu Braco je usao klizecim startom u Sabanhadzovica kao sto je on to jedino znao i bacio ga na ogradu koja je odmah pored terena, mislim da ga je digao 2 metra od zemlje i Saban je normalno sav ugruvan lezao na asfaltu terena Fisa a Braco nakon sto mu je sudija pokazao crveni karton ili iskljucenje okrene se prema publici koja je sjedila odmah do te ograde u prvim redovima a naravno Fis je bio pun raje i rece ovako ” vi iz prvih i drugih redova sklonite se gore vise i ne zapinjite covjeku nogu vidite sta ste mu uradili ” u tom momentu Fis je eksplodirao od smijeha. Naravno on se nije salio, to je mislio heheheheheeh cirkus. Ali je napustio teren.
EKIPA “PALMA”
„ Ekipa slasticarna Palma je inace bila sastavljena od dobrih igraca koji su igrali u razno raznim Sarajevskim klubovima. Za Palmu su nastupali i igraci iz dva velika Sarajevska prvoligasa Zeljo i Sarajevo. Medjutim ekipa Palme je bila uvjek u sjenci velikih i jacih ekipa kao sto su na primjer Verona, Davor i jos par njih i nikako nije uspjevala da zadrzi dobar kontinuitet igara iz godine u godinu i nekako je ta ekipa ostala nedorecena kroz sve te Fis turnire. Sad da li je to nedostatak srece ili nekog pobjednickog duha ili neiskustvo jer se ekipa mnogo mijenjala iz godine u godinu to je veoma tesko objasniti. A da bi postizali dobre rezultate na Fis- Gol turniru ekipa treba da igra godinama skupa sto na zalost nije bilo sa ekipom Palme. Ali sve u svemu ekipa je bila tu negdje u vrhu malonogometnog fudbala u Sarajevu.
Ja sam veoma ponosan sto sam bio dio te ekipe i drago mi je takodje zbog toga sto sam upoznao puno dobrih momaka i druzili smo se a i to je draz tog turnira. Igrati na turniru skupa, boriti se za rezultat skupa i slaviti posle pobjeda skupa a i tugovati posle poraza skupa to je nesto sto je krasilo ovu ekipu. Nemam nesto vise reci o Palmi ekipi osim da se zahvalim svim tim prije svega dobrim momcima a i dobrim fudbalerima malog i velikog nogometa sto smo provodili to vrijeme zajedno i pokusavali da napravimo nesto sto smo mi zamisljali u nasim glavama i htjeli da ostvarimo na terenu ali ponekad misli i zelje ne idu po onom toku koji pozelis i stanes jednostavno na pola puta „ …….sjecanje Miralem Haseta…..
FK POFALIĆKI
Fudbalsku karijeru sam zapoceo u Pofalickom 1974 kao junior i tu sam igrao par godina pod trenerskom palicom Muje Mehicevica i oko 80-te godine prelazim u prvi tim gdje smo igrali u tadasnjoj Republickoj ligi i bila mi je cast biti u tom timu pored igraca kao sto su bili: Tepavcevic, Bajkusa, braca Hote, Sinanovic, Ilic, Petrovic, Kenjic, Popovic, Taco Miletic, Kojovic, Kramar i jos mnogi drugi. Trener je bio tada Jovo Radovic.
Ja sam tada pocinjao i za mene je to bilo veliko iskustvo da treniram sa ovakvim igracima i pod palicom takvog strucnjaka, ali sam napravio pauzu 82 godine zbog sluzenja vojnog roka u Beogradu. Na zalost nemam fotografije iz tog vremena one su bile u prostorijama Pofalickog ali za vrijeme rata 92 se to zagubilo.
Posle vojnog roka sam se vratio i u medjuvremenu se mnogo toga promjenilo i stigla je nova ali dobra generacija igraca i novi trener i strucni stab. Trener tada je bio leganda Zelje Edin Spreco koji mi je mnogo toga pokazao a i pomogao da se razvijem u dobrog igraca. Igrao sam na poziciji lijevog beka ali onog napadackog i obicno sam bio strijelac na utakmicama u ekipi u kojoj su izmedju ostalog igrali tada Hebibovic, Cilic mladji, Popovic, Zulcic, Jankovic, Matic, Kramar, Gavrilovic i drugi. Obicno smo bili u gornjem djelu tabele i vremenom smo se gubili lagano i pocela je grcevita borba za opstanak te 85 i 86.
ZA KRAJ, RAJA SU ŠUTALA OD JUTRA DO MRAKA
Inace, Fis Gol turnir je bio jedan od najvecih turnira u Bosni i Hercegovini, ako ne i medju najvecim i najacim u bivsoj Jugoslaviji. Jer kroz ovaj turnir su prosli mnogi velemajstori malog i velikog nogometa i tesko je nabrojiti sva ta imenu koja su prodefilovala Fisom.
Mali nogomet je bio veoma popularan prije rata 92 u Sarajevu i mogu slobodno reci da su turniri tada odrzavani maltene svake nedelje u svim dijelovima grada, gdje je postojao malonogometni teren. A raja su sutala ono sto kazu od jutra do mraka na pojedinim terenima Sarajeva pripremajuci se za glavni malonogometni turnir u gradu a to je bio Fis Gol turnir.
I sada posle tih svih godina covjek sjedne i razmislja jednostavno, prisjeca se tih dobrih vremena i na kraju zali za necim sto je proslo i cega na zalost vise nema.
Ovom prilikom htio bih da pozdravim sve prijatelje, fudbalere i sve druge koji su bili ucesnici diretno ili indirektno na tim nezaboravnim turnirima.
Pozdrav sa dalekog Islanda. Vama takodje koji ste uzeli u svoje ruke i pokusavate kroz slike, price i tekstove da prenesete utiske i dogadjaje sa tih turnira koji su odrzavani u Fisu…………pozdrav i samo naprijed.
FOTO ALBUM:
Ekipa Didi, stoje s lijeva: Haseta, Cardaklija, Cosovic, Golubovic, Klacar i NN. Cuce: Nikolic, Juric, Tosovic, Vujadinovic i Bajagic. Inace ekipa Didi je osvojila drugo mjesto na turniru Fis-Gol 1986 a kao sto nam je rekao Miralem Haseta, on je igrao u toj ekipi.
Café Palma Na slici ekipa Palma, prvi s lijeva stoji Zeljino dijete Mrkajic, golman se zvao Hadzic i branio je za nizerazredne klubove u Sarajevu a zadnji klub je bio Iskra, zatim momak Fudo, onda je tu vlasnik Palme Mujo Prasovic i zadnji sto stoji sam ja, Miralem Haseta. Drugi sa lijeva sto cuci je takodje Zeljino dijete i bivsi igrac Ninkovic ali se na zalost ne mogu sjetiti imena sviju. Ako dodjem do imena igraca poslacu vam. Ja sam u kontaktu sa mojim bivsim klubskim drugovima, koji su razasuti po svijetu i naravno, sa onima koji su u Bosni.
FK Pofalicki. Stoje: Cilic, Dupovac, Basovic, Haseta, Vukadin, Milicevic, NN, NN. Cuce: NN, Subasic, Pandzic, Valentic, NN i Misimovic
Odigrao sam oko 150 – 200 utakmica za Famos. Neki znacajan uspjeh nismo postigli ali bili smo tu oko sredine na tabeli. To je bio moj vrhunac karijere iako sam imao vecih ambicija ali nazalost se nisu ostvarile.
Stara ljubav, mali nogomet/fudbal se igrao i na Islandu.
FIS-GOL TIM
24.11.2023.