Veliki zaljubljenik sporta
Koristim ovu priliku da se prisjetim velikog zaljubljenika u sport a posebno u fudbal. Sead je bio moj najbolji drug iz djetinjstva, to veliko prijateljstvo se pretvorilo u kumstvo. Tako na njegovo insistiranje krecemo sa fis golom, u kojem se on najvise angazuje oko izbora igraca koji su predstavljali cafe HB. Stvarno kad se prisjetim tih dana koje mi je sve igrace predlozio za sastav ekipe bio sam veoma srecan sto je on to sa velikom ljubavlju radio. Sead je ne samo sto je bio pokretac toga nego je sa svojim duhom i sarmom vodio tu ekipu. Ucestvovali smo zaredom dvije godine i postigli zapazen rezultat na tom takmicenju, prve godine smo bili cetvrti, a slijedece godine treci. To je za nas bio veoma zapazen rezultat kad se zna da je turnir FIS-GOL bio jedan od najvecih turnira malog fudbala u nekadasnjoj Jugoslaviji. Imao bi jos mnogo toga lijepog pisati o Seji koji je vodio ekipu HB-a na fis golu sa velikim zarom i ljubavlju. Nazalost koliko je sve to radio sa velikom ljubavlju da je i zivot izgubio bas u tom FIS-u, tih ratnih godina.
Napisao: Branka Heleta-Banda
Sjećanje na oca
Otac rahmetli rođen je 31. oktobra 1949. godine, a poginuo je 27. decembra 1993…..sto se tice igracke karijere znam da je bio u omladincima Zelje i to kao golman, a u isto vrijeme igrao kao fudbaler za Ekonomsku skolu, no ovamo nije smio reci da ga prebace da bude fudbaler, ali onda se pojavio Cobo Janjus i stari skonta da batali to, jer nema sansi da ikad brani.
Ko igrac je bio u Slobodi iz Švrakinog, a nekad je trebao u Njemacku, imao vec ugovor spreman, to je bilo nekad taman kad sam ja rođen, 1972, pa nije otisao….sto se tice malog fudbala igrao je za Veronu, poslije ih vodio s klupe, a onda je vodio na dva ili tri posljednja fis gola HB tad su za HB igrali Baljić, Mihajlović, Kupresanin, jednom su ja mislim bili u polufinalu i kolko se sjecam izgubili od Davora….bio je kratko i trener Kosevskog Brda, u velikom fudbalu kad je Haso Tabasko bio tamo……
Sejo je bio zavrsio i za sudiju, sjecam se da mi je pricao kako je sudio nekim juniorima i kaze psuju mu i jedni i drugi i skonta bjezi dje cu se ovim bavit poludio bi….
Kaze amdiza da je rahmetli stari nakon Zelje isao u Njemacku, u nekakvom klubu trebao igrati i raditi, bio 15 dana ljudi se odusevili, ali nije htio da ostane, onda se registrovao za GP Bosnu, bio s njima na pripremama, ali nije potpisao ugovor vec prije sezone presao u Jedinstvo Cengic Vilu….onda je nekad bio u Slobodi iz Svrakinog sela, zajedno s rahmetli amidzom Farukom, koji je nekad bio i trener Slobode….ne zna on tacno godine, nekad 70-tih je to bilo.
Napisao: Zlatko Šarić
Igrač, sponzor, trener, saradnik…. na turniru Fis-Gol
Na osnovu rezultata koje je postigao na nasim turnirima kao trener ekipe Verona, prvo mjesto 1987 godine, potom sa ekipom HB cetvrto mjesto 1988 i trece 1989 godine, rahmetli Sead Saric je drugi trener kojeg mi iz ove kategorije predlazemo za Kucu Slavnih turnira FIS-GOL83-91.
Sead je bio igrac na nasim turnirima, nastupao je za nekoliko ekipa ali te ekipe nisu postigle neki zapazen uspjeh.
Gledao sam Seada kao igraca Jedinstva i Slobode, po mom misljenju bio je bolji igrac na velikom, nego na malom terenu. Tu je dolazila vise do izrazaja njegova startna brzina, pokretljivost, jak i precizan sut. Sto je bila glavna karakteristika njegove igre.
U mali fudbal, u nase organizacije rahmetli Sead se vrlo brzo ukljucio. Prvo, kao sponzor radeci za slovenacku Radensku, bio nam je donator. Kasnije kao trener i igrac a kada je poceo raditi za Vecernje novine bio je nas stalni saradnik. Pogotovo je nasa saradnja dosla do izrazaja u Udruzenju klubova malog fudbala Sarajevo gdje je on pratio sva nasa liga takmicenja koja smo organizovali u to vrijeme – prva, druga i liga veterana.
Zlaja, sin rahmetli Seje mi kaze za oca i to: “ Bio je kratko i trener Kosevskog Brda, u velikom fudbalu kad je Haso Tabasko bio tamo”. To sam znao kao i to da su Sead i Hasan Hajdarevic – Tabasko bili veoma dobri prijatelji. Nekako pred a pogotovo u ratu su se zblizili, cesto sam ih mogao vidjeti u Hasinom restoranu u FIS-u. Tako je dosao i taj kobni 27. decembar 1993 godine kada je jedan geler, koji se odbio od asfalt naseg i njegovog terena u FIS-u pogodio Seada, nanijevsi mu smrtne povrede. Tuga.
Sta reci na kraju, svasta nesto covjeku ide kroz glavu ali jedno je sigurno: Sead Saric je bio istinski zaljubljenik u fudbal.
Napisao: Adnan Muzurović
FOTO ALBUM:
Sead Saric kao trener ekipe Verone koja je osvojila prvo mjesto na turniru Fis-Gol 1987 godine
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 06.08.2023.