Moji prvi fudbalski koraci
Prije svega, želim da se zahvalim na prilici da podijelim svoju priču i prisjetim se jednog lijepog perioda života koji je obilježio moj odnos prema fudbalu.
Rođen sam u Sarajevu 1966. godine, a odrastao sam u naselju Otes gdje sam napravio i svoje prve fudbalske korake. To je bilo neko drugo vrijeme, nije bilo mobitela ni stvari koje danas djeca imaju, i svaki slobodan trenutak koristio se za igranje lopte. Bukvalno smo po cijele dane bili vani, a lopta nam je bila centar svijeta. Moje igranje malog fudbala najviše je vezano za RO „Zrak“, gdje sam počeo raditi 1985. godine. Treneri koji su tada vodili ekipu znali su me još iz velikog fudbala, pa su me pozvali da igram za firmu. To je bila velika stvar u to vrijeme. San svakog igrača malog fudbala bio je da zaigra na turniru Fis-Gol, koji je tada bio najjači turnir, ne samo u Sarajevu nego i šire. Na Fisu smo nastupili krajem 80-ih godina, mislim tri puta. Nismo imali neke velike rezultate, prolazili smo po dva-tri kola, ali treba reći da je konkurencija bila nevjerovatno jaka.
Kvalitet igre i organizacija turnira bili su na najvišem mogućem nivou. Najbolje ekipe tog vremena bile su Davor, Verona, Amel, Odeon, a kad je riječ o igračima, tu je stvarno teško bilo koga izdvojiti …ne zna se jesu li bili bolji igrači ili golmani. Od golmana bih izdvojio Dadu Miličevića, Safeta Hodžića Čelu, Dragana Radovića Radu i Rajka Ešpeka Tupu. Kod igrača su prednjačili Avdić, Švrakić, Barnjak, moj saigrač Mišo Praizler, zatim Zoran Pržulj, Raka Mladenović, a možda je u to vrijeme najbolje partije pružao Nebojša Novaković.
- Nastavak slijedi
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 17. april 2026