Kada je 1957. godine Vladimir Peleksić – Keke oformio grupu gimnastičara, koju su drugi sportisti – zbog “crnačkog” rada na fizičkim pripremama na ljetovanju u Srebrenom – nazvali “Crnci”, jedan od najistaknutijih u toj grupi bio je NALO Mehmed.
Rođen je 23. juna 1941. godine u Sarajevu, tačnije na Vratniku poslije brata Muhameda, a prije najmlađeg Mirsada. Otac Sulejman, radnik, bio je u radnom odnosu, brinući se da petočlana porodica ima pristojan život, dok je majka Nusreta, kao domaćica brinula o svakodnevnim potrebama muža i svoja tri sina.
„Moji preci – priča Nalo – rođeni su i živjeli u Sarajevu i, kao kućevlasnici, imali nekoliko objekata na At Mejdanu, našoj generaciji poznatom kao Park cara Dušana. I dan-danas ulica, koja se pruža od Parka prinčeva do Babana, nosi ime Nalina. Kada je Austrougarska anektirala BiH, preci se sele na Bistrik, a nešto kasnije na Vratnik. Tu, na Vratniku, rođeno je i odraslo nekoliko generacija Nala, a moja braća i ja bili smo posljednja.“
Otac Sulejman, za vrijeme rata, dok je Valter branio Sarajevo, bio je također ilegalac. Rat je preživio i oslobođenje dočekao kao otac dva sina, a najmlađeg, Mirsada, supruga Nusreta rodila je 1949. godine. Odmah poslije rata, cijela porodica seli u radničko naselje na Grbavici, a otac, koji je prije rata radio kao radnik u preduzeću Vaso Miskin-Crni, nastavio je poslije rata u istom preduzeću kao službenik. Tu je i penziju zaradio.
Stariji brat, Muhamed – Hamo, diplomirao je arhitekturu i cijeli radni vijek je proveo u Radio Televiziji Sarajevo. Bio je u timu koji je projektovao zgradu Radio-televizije Sarajevu i drugih radio i TV objekata širom BiH. Njegov rad je projekt tv-tornja na brdu Hum, koji je za vrijeme rata bio meta granatiranja, a zatim i njegova obnova poslije rata. Projektovao je i mnoge tornjeve za radio i TV predajnike širom Bosne i Hercegovine, za šta je dobio mnoga priznanja i nagrade.
Najmlađi brat Mirsad – Miro, profesor je fizičkog vaspitanja, po uzoru na svog srednjeg brata, Mehmeda. Prema njegovim riječima, Miro je, od njih trojice braće, bio najveći talent za sport. Oprobao se uspješno i uživao u skijanju, klizanju, atletici, gimnastici, plivanju, podvodnom ribolovu, tenisu i drugim sportovima, ali se nikada nije htio takmičiti. Razlog je bio – kaže – taj što je vidio koliko je njegov brat, Medo, propatio s povredom u gimnastici. Jedan je od rijetkih u BiH, koji je licencu smučarskog učitelja dobio kod legende svjetskog skijanja, Austrijanca Tonija Zajlera.
Za porodični nadimak “Medo”, Nalo kaže da su mu ga dali jer je bio bucmast kao mali medo. Otkako je prohodao, mali Medo nije stajao na jednom mjestu. Uvijek u pokretu; trči, pentra se gdje god stigne, igra se, pa i potuče sa vršnjacima iz komšiluka, a ponekad zaboravi i na ručak da dođe. Za njega je mama Nusreta znala reći: „Juri k’o vjetar…Ne možeš ga uhvatit’ ni za glavu ni za rep…“ Tako je „medo“ postao „gazela“ – vitak, hitar i prosto predodređen za sport.
Osnovnu školu, tada 4-godišnju, i nižu „realnu“ gimnaziju – kako se nazivao 4-godišnji nastavak školovanja poslije osnovne škole – Nalo je završio u Sarajevu, na „staroj stanici“, kako se tada govorilo za školu, koja se nalazila u blizini stare željezničke stanice u Novom Sarajevu. Cijelo to vrijeme stanovao je sa roditeljima i dvojicom braće na lijevoj strani Miljacke, na Grbavici.
Gimnastika nije bila Medin ni prvi ni jedini sport, kojim se uspješno bavio.
„Mogu slobodno reći da je moj prvi kontakt sa sportskom aktivnošću bio na Boračkom jezeru, a to je bilo veslanje – sjeća se Medo. – Otac nas je još kao osnovce, od moje osme do šesnaeste godine, svako ljeto vodio na Boračko jezero, gdje smo boravili i po dva mjeseca i skoro po čitav dan vozili kajak i plivali. Spuštali smo se od Glavatičeva do Konjica, nekada i po dva puta na dan. Mada sam par puta učestvovao i na takmičenjima, naše veslanje nije imalo karakter sportskog treninga, nego smo u tome samo uživali i nesvjesno sticali fizičku snagu, izdržljivost i koordinaciju pokreta, što će se kasnije pokazati kao vrlo dobra sportska investicija.“
– Nastavlja se
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 2.decembar 2020