Čuvena picerija Tabasco među prvim u gradu
Kako znam raditi, brzo sam otišao u Saudijsku Arabiju, a potom sam radio i u tri – četiri grada u Hrvatskoj, pa u Sloveniji i Njemačkoj. Kada čovjek radi, brzo zaboravi sve probleme. U junu prošle godine sam došao iz Maribora, gdje sam dva – tri mjeseca bio sam u hotelu. Kada je Slovenija proglasila kraj epidemije vratio sam se u Sarajevo – govori Hasan Hajdarević na početku razgovora za Faktor.
Kao 8-godišnjak je ostao bez oca, a 1973. njegov amidža je otvorio “Babića baštu” gdje je Hasan učio kafanski posao.
– To je možda jedno vrijeme bio najbolji restoran u gradu i prije nego što sam ja došao. Tamo sam deset mjeseci radio na crno, nisu nam dali papire. Bio je neki nesporazum sa opštinom oko izdavanja prostora. Radili smo tako da nikad nismo zatvarali restoran, ljudi su dizali noge da se pomete pod. Nakon toga amidža je kupio kafanu na Vasinom Hanu koja je radila noću. Tu su mi gosti bili muzičari, konobari i džeparoši – ova sarajevska raja kada dođe iz vana. Prodavao sam po 30 boca viskija za noć. Stari sat je ekstra dobro radio, ali kada dođe brat vlasnika Starog sata koji je kupio pazare iz šanka, ja sam imao pazar kao druga tri lokala- s ponosom ističe Hasan.
Čuvenu piceriju Tabasco, koja je bila među prvim u gradu, otvorio je davne 1979. na Koševskom Brdu.
– To je prvi objekat u Sarajevu koji je registrovan pod tim imenom- picerija. Tu sam prodavao puževe, žablje batake, a kasnije i škampe. Napravio sam prvo jelo u Sarajevu, maslenicu uz koju sam prodavao 25 kilograma brašna dnevno. To nije maslenica koju danas prodaju u Sarajevu, već je pica kalcona, kojoj je neko promijenio ime, a narod je to prihvatio.
Puževi su bili kasnije i u Holiday Innu, ali se nisu prodavali i vraćali su ih, a ja sam ih kupovao da im ne istekne rok. Bilo je dana kada sam prodavao 10 kilograma puževa dnevno. U Sarajevu niko nije napravio posao sa puževima i žabljim batacima osim mene. Prije Olimpijade, tamo neke 1980., 1981., 1982. imao sam 17 dana unaprijed rezervisanu radnju. Prvi sam u Sarajevu pravio pauzu od 17 do 19 sati da bih mogao napraviti raspored sjedenja gostiju koji rezervišu- govori Hasko Tabasko.
– Bilo je tu 20 do 30 ljudi, čiji radnici, kuhari i kuharice su dolazili i spavali kod mene da nauče posao. I sam sam išao po nekoliko dana da pomognem da se počne raditi. Nikada nisam ništa krio, jer sam uvijek smatrao da svako ima svoju nafaku i da trebam da pomognem prijatelju da i on ima. Nisam veliki vjernik, ali mislim da svako ima životnu liniju po kojoj mora proći. Kad se osvrnem, prezadovoljan sam šta sam sve prošao i vidjeo u životu- dodaje Hajdarević.
Najbolji gost mu je bio Sejo Sušić.
– Kad dođe iz Beograda, otvori flašu viskija sa svoja dva prijatelja i igrača, popiju po jednu čašicu i kad plati, kaže konobaru: “Ovo je tvoja flaša” – prisjeća se ovaj ugostitelj.
- Nastavak slijedi
Izvor “Faktor”
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 24.09.2026.