Preseljenjem ”Fildžan lige” sa starog igrališta Skenderije, na crvenu šljaku pomoćnog koševskog stadiona (broj 2) ista je dobila nove sadržaje i svježe ”tifoze” koji su poput grozdova visili na gvozdenoj ogradi igrališta.
Nedjeljom ujutro na parkingu ispred velikog stadiona Koševo bila je pijaca automobila, uglavnom polovnih fića, stojadina i tristača (de luhe). Pojedinci su prodavali pivo i Yugo Cockte, ohladjene u kantama sa vodom (počesto prljavom, higijena nije tu ”stanovala”).
Poslije obilaska pijace, a u deset sati, počinjale su utakmice. Raja je komentarisala i psovala sve redom (kada ne ide): igrače, članove uprave, a najviše sudiju.
Kao najuvredljivija i dokaz netrpeljivosti prema sudiji bila je čuvena ”pjesmica”: ”Sudija nije muško, neko mu ga zduško!”.
Dolazak ”Fildžan lige” na Koševo doveo je do afirmacije nekim ranije manjih poznatih klubova. Bljesnuo je FK ”Saobraćajac”, klub koji je bio (službeno) klub gradskog saobraćajnog preduzeća, a u kome nije nikada igrao nijedan šofer, ni kondukter, ni revizor….
Ali ako nisu radnici GSP, onda su igrali vrsni fudbaleri: golman Mirjanić, igrači Peko Marković, Gvozden Medjid zvani Čičak, braća Abdurahmanović, Tahir Helja i drugi….
Alfa i omega klauba bili su dva Fadila, trener Fadil Hajro i ”tehniko” Fadil Kiseljaković, dva čovjeka koji su poklonili dušu i mladost ovom klubu i fudbalu. Klub je imao love pa su igrači igrali često u novim modernim dresovima, a na nogama su imali kopačke Adidas i Puma, koje su u to vrijeme bile prestižne marke!
Mnogi igrači iz drugih klubova ”Fildžan lige” bili su ljubomorni na igrače Saobraćajca, jer su kružile glasine da, pored besplatne godišnje karte za tramavaj i autobus, igrači tog kluba primaju na ime ”hranarine” (zakonski dozvoljene forme finansiranja amaterskog sporta u to doba) dobijaju po pedeset ”keka” po utakmici (ona legendarna plava novčanica od 5000 sa jugoslavenskom skupštinom na naličju). Zajedno sa nekim drugim diskretnim dodacima ovo je donosilo igračima jednu pristojnu studentsku stipendiju!
Ideološki govoreno, u odnosu na fudbalski proleterijat i kokuze u drugim klubovima, igrači FK ”Saobračajca” su bili sitna buržoazija ”Fildžan lige”!
Ako je svjetski fudbal imao Stenli Metjusa kao simbola igrača aktivnog u starijem dobu života, onda je i ” Fildžan liga” imala svoje Metjuse u likovima sjajnih igrača Zije Kunića i Eše Tičića koji su završili svoje igrače karijere u pedesetim godinama svog života.
Za ovo, autor teksta koji je lično poznavao obojicu majstora fudbala, izražava divljene i jedno veliko hvala za sve što su učinili za sarajevski amaterski fudbal.
Nešto kontam, bilo bi pošteno i ljudski da FIFA prizna našim legendama Ziji i Eši beneficirani igrački staž, zbog težine uslova igre u ”Fildžan ligi”, pa da mu se računa kao da su završili igrački staž u šezdestoj legendi i kao takvi udju u svjetske fudbalske almanahe najstarijih igrača.
Koliko je bilo žestoko u ”Fildžan ligi” najbolje govori izjava jednog igrača FK ”Jug”-a, a koji je odigrao samo jednu jednu utakmicu za naveden klub. Na pitanje raje, poslije te odigrane utakmice, ”Kako je bilo?” on je odgovorio: ” Jarane, uspješno je bilo jer sam sa utakmice izašao živ, zdrav i čitav!”.
Inače svi klubovi u gradu pripadali su nekom dijelu grada (nekoj raji), pa je tako FK ”Jug” bio sa Bjelava, Sloboda (Švrakino), za klubove Sedrenik, Hrid, Vratnik, Vrbanjuša, Širokača, Koševsko brdo samo ime govori. Raja iz centra uglavnom je igrala za Partizan, Saobraćajac, OFK Bosnu, Iskru…, grbavićka raja je igrala u Proleteru.
U ”Fildžan ligi” je igrao igrač po nadimku Mešak. On je bio ”lav” na terenu, a raja je uvijek volila ”lavove”. Mešak je bio fizička kopija čuvenog engleskog fudbalera Nobija Stajlsa i volio je da ”krpi” žestoko. Van terena, nosio je naočale sa dobrom dioptrijom koje je skidao kada igra. Bez naočala, možda je nekada promašio loptu, ali protivničkog igrača nije nikada promašio i to je sa garancijom!
Inače, van igrališta, Mešak je bio jedan vrlo fini mladić koji nije volio ”belaje” i bio je omiljen u svom kraju.
Fildžan liga je bila radost za dušu i za oči hiljada Sarajlija, koji su provodili nedjeljna jutra na gradskim šljakastim terenima!
Napisao: Mirza Hasanefendić
Fotografija: Igraci FK Pretis Vogosca, sa lijeva na desno: Bajić, Podrug, Kica, Zijo Kunić, Ešo Tičić i Nino. Zijo i Ešo su igrali zajedno u Pretisu (na slici), a Zijo je završio svoju karijeru u sarajevskom FK Partizanu!
FIS-GOL TIM
Sarajevo, 07.02.2023.